Dobro, nije ništa novo i nije ništa neobično da neko, bio laik ili profesionalac, postavlja dijagnoze. Dijagnostifikovanje problema i pojava nam pomaže da razumemo svet oko sebe, da menjamo i poravljamo stvari – od globalnih fenomena do malih kućnih aparata, da lečimo ljude i životinje, dušu, telo, psihu…

Ali jeste čudno da neko ko je na čelu jedne države ima opsesivno kompulsivnu potrebu da svemu i svakome javno zalepi dijagnozu. Naročito kad dijagnoza nije iz njegove struke i nije plod ozbiljne anamneze. Kao što to radi naš trenutno premijer u ostavci i u najavi, koji je, kao prvi među nejednakima, ustalio da u svakom svom javnom nastupu podeli po nekoliko dijagnoza. Nekada su to individualne dijagnoze, nekada su grupne (za pojedine partijske, medijske ili nevladine organizacije), a nekada se odnose na čitav kolektiv (takozvane ”mentalitetske” dijagnoze) pa smo tako čuli i da su protestanti najvredniji, Nemci najpametniji, a Srbi (pa valjda i pripadajuće im manjine?) tvrdokorni kao one fleke u reklamama i otporni na promene.

A ovih dana su svoju dijagnozu dobili i britanski državni funkcioneri. Nisu baš proglašeni kompletnim idiotima, kao savamalski razbojnici, ali su takođe dobili dijagnozu iz zastarele oligofrenološke kategorizacije mentalnih insuficijencija. ”Idioti” i ”kreteni”. Doduše, dijagnoza im nije saopštena direktno, valjda da se ne uvrede ako gledaju, već uviđavno, na uvijen način, preko naših glasača (samo da ne bude i preko naših leđa) koji, eto, za razliku od britanskih glasača, nisu glasali za ”razne kretene i razne idiote”. (Premijeru u ostavci i najavi, tercirao je i opozicionar u ostavci a vlast u najavi, koji je nazvao ološem sve koji se raduju bregzitu).

No, ako ostavimo po strani mogući diplomatski pa i međudržavni skandal, premijer u ostavci i najavi je u jednom svakako u pravu. Ovde niko nije glasao za idiote. Glasalo se za partijsku listu, a idiote koji su odgovorni za Savamalu postavila je vlast. I vlast ih je dijagnostifikovala kao idiote. Ali je sada ljuta na one koji nemaju razumevanje za idiote jer ne shvataju da idioti po definiciji imaju najniži koeficijent inteligencije (jedva dvadesetak) pa samim tim nisu odgovorni za svoje postupke – nego glasno zahtevaju da svi idioti budu adekvatno kažnjeni.

E, tima, tim hiljadama ljudi koji to zahtevaju, odbrusio je premijer u ostavci, najavi i besu rekavši da može i njih dva miliona da protestuje, ali on ”ne priznaje ulicu”!

Baš lepo. Jer ni ulica ne priznaje uličare na vlasti. Niti pristaje na njihovo uličarsko ponašanje. I to je dijagnoza koju je on, koji tako pasionirano voli da svima i svemu postavlja dijagnoze, propustio da postavi.

Beograd, 25. juni 2016, foto: Mladen Čoko, Ana Danilović, Milovan Milenković – Kamerades, Marko Rupena – Kamerades, Tanja Ivanović, Dušan Rajić, Bogdan Spasojević, Ne da(vi)mo Beograd

Peščanik.net, 27.06.2016.

BEOGRAD NA VODI

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)