Lanci na ministarstvu finansija da Mali ne može da uđe, 25.11, foto: Ne davimo Beograd
Lanci na ministarstvu finansija da Mali ne može da uđe, 25.11, foto: Ne davimo Beograd

Ministar finansija kojem je, za sada, dokazan samo jedan lopovluk, lopovluk doktorata, u tom povodu je rekao da je – narod najbolji sudija. Kakav sad narod? Pa zar nije ministrov šef (ne, nije premijerka) najbolji sudija u svakoj situaciji? Pa zar da predsednika države njegova desna ruku pusti niz vodu i ovako ga javno ponizi? Osim toga, ako neko treba da bude javno ponižen i pušten niz vodu zar ne bi trebalo da bude obrnuto?

A predsednik države je baš tako rečito branio svog ministra finansija. Rekao je da je sramota (eto, vidite da i ova vlast zna za sramotu) „da o jednom od najboljih studenata govore neškolovani, najgori i nesvršeni studenti“. Bože, kolika je lojalnost predsednika ove zemlje jednom ministru kad je spreman da bez blama univerzitetske profesore nazove neškolovanim i najgorim studentima. Još gore – da za njih kaže da su „polupismene budale“. A ministar mu tako vraća, stvarno sramota.

Doduše, rekao je (predsednik, ne ministar) i da se on ne bi usudio da procenjuje doktorat pa mu je možda ministar zamerio baš to što se sad ne usuđuje a onomad je umeo da onako otresito podvikne kako ništa gluplje u životu nije pročitao od (argumentovanih) optužbi da je ministar policije em plagirao em ko bajagi odbranio doktorat. Osim toga, taj isti predsednik države se nikada nije libio da procenjuje čak i ubistva (od „pevačice iz Borče“ do Olivera Ivanovića) da (ne)odgovorno tvrdi kako je nevinost jednog potvrđena poligrafom a drugog video snimkom sa naplatne rampe (a sad baš taj segment snimka nedostaje na suđenju). I da se takva gromada od sudije za sve i svašta odjednom ne usuđuje da presudi o jednom pišljivom doktoratu (pardon, nije doktorat pišljiv, samo se popišmanio)? Pa nije ni čudo što ga je ministar finansija razvlastio titule najbolji sudija.

Ali, ko je kriv ministru finansija ako je umeo da se seti bugarskog grafologa kad su ga optuživali za ona 24 stana, bugarskih turista kad su ga optuživali da krade na novogodišnjim ukrasima, bugarskih (dobro, nisu bugarski nego naši) fantoma u Savamali, zar nije mogao da izmisli i neki bugarski poligraf (kao što se sad ministar policije nudi da ide na inostrani poligraf, doduše ne zbog doktorata nego zbog Krušika)? Pa, naravno da je mogao, ali kako sad kad se bugarski, ovoga puta – špijuni koji vršljaju po zemlji, upravo koriste za odbranu ministra policije od afere Krušik? Stvarno bi bilo preterano vaditi se na još nešto bugarsko pre bugarskog voza za izbore.

A možda ministar finansija uopšte nije mislio na doktorat kad je prizivao narod da bude sudija? Da ne sluti nešto, daleko bio – da „narod“ neće još dugo da pristaje da se korupciji i kriminalu tepa da su to tek „afere“?

Peščanik.net, 25.11.2019.

PLAGIJATI

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)