U poslednje vreme su počeli problemi sa kanalizacijom, odvodi su počeli da se začepljuju i za to je izgleda kriva komšinica sa trećeg sprata koja baca vlažne maramice u wc šolju. I boja zidova u ostavi je izbledela, trebalo bi to prefarbati. Pucanje cevi je postala redovna pojava, nužno je zvati vodoinstalatera; sused sa drugog sprata kaže da mora da se popravi interfon, jer se u kraju dešava talas krađa i provala. Sused iznad njega tvrdi da treba da se sredi krov. Gradska uprava traži da se promene kante za đubre, a potrebno je i orezati drvo u dvorištu.

Zato su se stanari zgrade sakupili i izabrali novi kućni savet. Na veliko iznenađenje, pobedio je novi sused sa džipom; lepuškast, on uvek ljubazno i sa osmehom pozdravlja sve komšije. Zato je i izabran.

Na Bliskom istoku izbori su jedini oblik demokratije koji se primenjuje. Ovi izbori nisu se ticali nijednog pitanja posebno i stoga su i odveli u ništa. Građanin broj jedan, predsednik Šimon Peres, izneo je pohvale: „Ovo je posebna država koja se nikada neće odreći svoje slobode“, i još: “Ovo je država sa pametnim, borbenim i mislećim ljudima“. I tako su ovi izbori bili podjednako uspešni kao i oni za kućni savet.

„Misleći ljudi zemlje koji se nikada neće odreći svoje slobode“ su želeli baštu, sanjali o interfonu i zato su za predsednika kućnog saveta izabrali ljubaznog suseda. Čak je i prethodni predsednik, koji je posebno pazio da se poštuje kućni red između dva i četiri popodne, ponovo izabran. Ovakav život koji protiče u stalnom negiranju teško je razumeti. Stanari su ponovi sakrili gorku istinu: cela zgrada je na trulim temeljima. Ni prethodni ni sadašnji predsednik kućnog saveta neće smoći hrabrosti da reše osnovni problem.

Da Jair Lapid ima smelosti, on bi pokušao da napravi koaliciju sa partijama koje pripadaju centru i levici, arapskim i haredskim strankama. To bi bilo moguće, to nije fantazija. Na veliko iznenađenje, on se sinoć već ogradio od takve mogućnosti, sa rasističkim ispadom: nema šanse da on uđe u blok sa tom Hanin Zoabi. Postoji sumnja da on nema hrabrosti ni da bude novi predsednik vlade. Možda i on misli da je premijerska funkcija preteška za njega. Ako je tako, zašto je uopšte ušao u politiku? Ako nije, zašto ne pokuša? Međutim, mnogo više smelosti će mu biti potrebno za jedan drugi cilj: da sredi trulež koji je obuhvatio temelje naše zgrade i preti nam uništenjem. Ako stvari toliko loše stoje, stvarno nema smisla sređivati baštu i interfon. Ali za sada je Lapid odlučio da se postara samo o tim sporednim stvarima, da se pobrine o „istim obavezama“ i „srednjem sloju“, što su i bili politički slogani njegove kampanje.

Nema načina da se reši pitanje društvene pravde u Izraelu u trenutku kada se spotičemo na terenu izvan Zelene linije (linije razgraničenja). Ništa ne može da se uradi za srednju klasu, a da se pri tome zanemari povreda prava siromašnih ovde i izbeglica tamo. Nemoguće je razvijati demokratiju u času kada ona uključuje okupaciju. Nemoguće je očuvati pravosudni sistem baziran na truleži, uz skandalozni vojni pravosudni sistem i dokazanu diskriminaciju u civilnom. Nemoguće je srediti ekonomiju, a da se ne zaustavi rasipanje budžetskog novca na bezbednost i ne manje skandalozni odliv novca na okupirane teritorije.

Ne postoji način da se popravi poljuljani međunarodni ugled države bez oslobađanja palestinskog naroda iz izbeglištva. Naše brojne bolesti nije moguće izlečiti pre nego što se donese najvažnija odluka: da se završi okupacija. Nemamo vremena za još jednu vladu koja će održavati isti poredak stvari, koja će se ponašati kao kućni savet. Bez važnih odluka ovakve vlade prosto nestaju, a poraz Likuda je to ponovo pokazao.

Većina Izraelaca je na ovim izborima pokazala da ih zanima samo održavanje istog, negiranje problema i zavlačenje glave u pesak. Benjamin Netanjahu je sve to već činiu proteklih godina. I Lapid je tokom izbora nagovestio da nema nikakvu drugu nameru. Sinoć je to i ponovio.

Ovo je prilika njegovog života, a on je već počeo da je propušta. Preterao sam sa očekivanjima? To je zato što sam očajan.

Haaretz, 24.01.2013.

Prevela sa hebrejskog Alma Ferhat

Peščanik.net, 25.01.2013.

IZRAEL / PALESTINA