
Po razumevanju vesti da je Vladeta Janković nosilac liste koja će, po svemu sudeći, biti sposobna da otme Beograd Vučiću, moje misli može da iskaže samo već postojeća pisana reč – nekoga drugoga i vrednijega, dakako. Dugo sam u glavi vrtela razne autore i knjige, sve jedno mudrije od drugoga. Recimo, „Razgovor sa uvučenom srpskom zastavom u mađistratu novosadskom“ Laze Kostića, Hundred And One Uses Of A Dead Cat Sajmona Bonda, Nevidljivi akademici Terija Prečeta, Nordijska mitologija Nila Gejmena… Na kraju sam se ipak ograničila na poeziju. Odabrala sam stihove pesnika koga visoko cenim, Miodraga Stanisavljevića. Skromnog porekla, teškog i ne dugog života, završenog u bedi, ovaj je pesnik, dramaturg i kolumnista prvi – i još uvek među retkima – pisao o srpskoj odgovornosti za rat i ostalo što se dešavalo do njegove smrti, 2005. Sva njegova poznata dela lako su dostupna na internetu. Beograd, pa i Srbija, duguju mu više nego što bi se moglo iskazati. Možda to i vidimo u pobedničkoj budućnosti?
U asirskoj dok ispijaše provinciji lozu i krastavce
pesnika B. važna stiže vest:
u nomenklaturi Srbijice urešen. A šta to znači on, predugo dotrpeznik, dobro zna.
Unjkavu muziku orijentalnu
što perverzno uokviravala našu tričavost odgurnu; viknuvši novu turu seti se
da jednom uvredio sam ga, on lično prašta mi no nikud ne vodi me taj put.
Boginjo Uvrede, zapevah ja, bespuća slavim tvoja.
Peščanik.net, 02.02.2022.
Srodni link: Dejan Ilić – Od Vladete do Dobrice
- Biografija
- Latest Posts


Latest posts by Svetlana Slapšak (see all)
- Po uzoru na Blera, Klintona i Pahora… - 21/03/2025
- Sedi piši - 17/03/2025
- Kada svetice krenu da marširaju… - 08/03/2025