Stajanje Žena u crnom 10. jula 2018. u Beogradu, foto: Peščanik
Stajanje Žena u crnom 10. jula 2018. u Beogradu, foto: Peščanik

Jul bi u Srbiji trebalo da bude mesec sećanja na žrtve srebreničkog genocida, pa ipak to nije tako jer uvek postoje važnije stvari kojima bi se trebalo posvetiti. Te važnije stvari su tokom godina vladanja naprednjaka i njihovog lidera postale apsolutno dominantne u odnosu na nedavnu prošlost, koja se permanentno zatrpava otpadom dnevne politike i planski generisanog straha od „nestanka nacije“. Bela kuga je tema koja, kao dobro temperirani naprednjačko-espeesovski instrument, može da učini juli podnošljivijim a neke teme manje bitnim. I ove godine plasirana je priča o izumiranju nacije, sa svim pratećim elementima: bombastičnim naslovima, televizijskim prilozima, sprovedenim akcijama i parolama upozorenja da je krajnje vreme da „društvo postane svesno te činjenice da nestajemo“. Predsednik Vučić je tu decidiran i uvek barata preciznim podacima, kao kada govori o povećanju plata i penzija. Dobro organizovan Republički zavod za statistiku (RZS) ga o svemu pravovremeno informiše, pa kako ne bi i o toj najvažnijoj julskoj temi – nestanku nacije. Uostalom, na tom mitu je organizovana čitava država; dok s jedne strane kopni nacija, s druge nestaje teritorija. Ima li lepše situacije za manipulisanje javnim mnjenjem i večno vladanje? Prognoze koje čujemo svakodnevno su, naravno, crne. RZS progovara na usta predsednika i upozorava da godišnje „gubimo oko 35.000 ljudi“ zbog negativnog priraštaja. Samo 2016. godine, navodi RZS, broj umrlih iznosio je 100.834 dok je broj novorođenih iznosio 64.734. Ko je išao u školu do 4. razreda, koliko je svaki prosečni naprednjak nekako završio, neka izračuna razliku. Ali ako je to teško, predsednik ima plastične opise koji mogu da pomognu u ovoj teškoj operaciji. Naime, onima kojima matematika nije jača strana trebalo bi da sve postane jasno ukoliko se udube u činjenicu da „Srbija svake godine gubi opštinu veličine Prijepolja, Bečeja ili Savskog venca“. Nije šala. Kada prosečni naprednjak obradi ovu informaciju i zamisli se nad sudbinom nacije tokom julskih varljivih dana, zaboravi na sve. Hajde, granične opštine Prijepolje i Bečej i nekako, ali Savski venac kao narastajuće uporište naprednjaka ne sme nestati. Od toga zavisi sve.

Nije uzalud bivši predsednik Tomislav Nikolić dobar deo svojih aktivnosti posvetio politici rađanja, čak je u svom Heimatstadtu (rodnom gradu) daleke i teške 2016. godine otvorio „Centar za srpski kod“. Zvuči kao prilog iz studija eugenike ili kao motiv iz metaistorijske fikcije, međutim, bivši predsednik je svojevremeno dodatno pojasnio svoju eugeničku viziju: „Rešenje za rađanje dece treba da bude ovde, ta deca treba da budu srpska deca, sa srpskim genetskim materijalom, sa srpskim kodom, sa srpskom prošlošću i srpskom budućnošću“. Zaista, idealna priča za julske dane. Samo nam sada dolazi preko Fondacije „Dragica Nikolić“, koja je svoje ime kao i dozvolu za rad i prikupljanje velikih sredstava dobila na osnovu činjenice da je reč o supruzi bivšeg predsednika Nikolića. Ona se kao i svaka prva dama očigledno ozbiljno posvetila dvema bitnim stvarima, umetnosti i politici rađanja. Kao mecena vizuelnih umetnosti, Dragica Nikolić je i sama postala umetnica i predložena je za članicu ULUS-a, dok je kao promoter rađanja nedavno donirala pola miliona eura porodilištu Opšte bolnice u Aleksincu, koje je nakon rekonstrukcije otvorio predsednik Vučić, podsetivši javnost na notornu činjenicu o nestajanju nacije. Tom prilikom je Vučić izneo svoju verziju eugenike koja je, razume se, skopčana sa ekonomijom. Međutim, žalio se predsednik, ovde nešto očigledno nije u redu, jer prirodni priraštaj ne prati ekonomsku stopu rasta u Srbiji, koju njegov RZS svakodnevno obračunava, ispostavljajući javnosti tu statističku kontroverzu. Zato je Vučić uputio svoj julski patriotski poziv mladim bračnim parovima, da ne razmišljaju o životnim teškoćama već da „počnu da razmišljaju o svojoj Srbiji“. „Imamo najmodernije bolnice, predivno urađene zidove, lepe krevete“, vajkao se predsednik pred kamerama, „ali nemamo šta da čuvamo ako ne bude bilo dece“. To svakako nije u redu, jer u Srbiji se živi bolje iz dana u dan. Eto, sama Dragica Nikolić je do 2012. godine svakog jutra tri puta pretresala svoj novčanik pred odlazak na pijacu, a sada već može da donira pola miliona evra jednom porodilištu u Aleksincu. To je enorman skok. Zato se Vučić i zahvalio Dragici koja je investirala u najvitalniji segment društva. S druge strane, ovako se okončala afera oko problematičnih 500 hiljada eura, koja je pokrenuta pre godinu dana, kada su mediji preneli vest da su inspektori MUP-a ušli u Fondaciju „Dragica Nikolić“. Pa, evo gde je novac otišao. Ni manje ni više nego baš pola miliona evra investirano je u buduću decu sa „srpskom prošlošću i srpskom budućnošću“. Na otvaranju rekonstruisanog porodilišta u Aleksincu pojavio se i bvši predsednik Tomislav Nikolić, ali sada u svojstvu pratioca Dragice Nikolić, koja je bila u centru pažnje. Takođe, ovim je zataškano i istraživanje oko sumnjivih investicija ove fondacije u samom Kragujevcu, gde se ispostavilo da su cene rekonstrukcije Klinike za ginekologiju i akušerstvo bile nerealno visoke. To uostalom nije važno, jer se tokom ovog jula Dragica pokazala u sasvim drugačijem svetlu u Aleksincu, i to u jeku kampanje protiv bele kuge.

Spoj eugenike Nikolića i Vučića proizveo je odličan julski efekat: podržan je spin o izumiranju nacije, ali je pokazano da upravo oni rade na rešavanju tih poteškoća. Sada kada je Aleksinac dobio rekonstruisano porodilište, više nema problema. Stvari se stabilizuju, Srbija se podmlađuje, a samim tim i glasačko telo naprednjaka. Jul je ionako mesec kada treba razmišljati o budućnosti. Koga još zanimaju stvari iz prošlosti ili enormni pad broja bošnjačkog stanovništva u istočnoj Bosni tokom devedesetih godina, za koje je odgovorna i Republika Srbija. Popis u BiH 2013. izneo je na svetlo dana neke cifre kojima bi mogao da se pozabavi i naš RZS. Naime, prema tom popisu, u Srebrenici živi 13.409 stanovnika. U odnosu na popis iz 1991. ova opština je izgubila 23.257 građana, odnosno čak 63,43 posto stanovništva. Izraženo merama predsednika Vučića, ova opština je u samo nekoliko julskih dana 1995. izgubila četvrtinu jednog Bečeja.

Peščanik.net, 11.07.2018.

SREBRENICA

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)