Niko osim neofašista ne sumnja da je banditska neonacistička partija Zlatna zora stvorila otrovnu atmosferu u traumatizovanoj Grčkoj. Kad su pre nekoliko godina iznikli iz mraka, od verbalne osude gejeva, imiganata i levičara kao izvora svih problema u državi – ubrzo su prešli na fizičke napade. Njihova istorija nasilja objašnjava zašto većina Grka smatra Zlatnu zoru direktno odgovornom za nedavno ubistvo levičarskog repera Pavlosa Fisasa. Glavni osumnjičeni je priznao samo da je simpatizer partije i još uvek nema dokaza da je sledio naređenja s vrha. Ali isprovociranoj grčkoj državi je ovo bilo dovoljno da preko vikenda opravda hapšenje vođe Zlatne zore, nekoliko narodnih poslanika i drugih simpatizera, i da ih optuži za osnivanje „kriminalne bande“.

Mnogi su osetili olakšanje, verujući da kad neko poput Zlatne zore toliko bezobzirno dovede u pitanje demokratske vrednosti u zemlji, demokratija mora da zasuče rukave i počne da se brani. To je jak argument, koji polazi od uverenja da je Nemačka mogla da zaustavi naciste na samom početku – da ih je zabranila 1932. Možda je grčki ministar imao to u vidu kada je hapšenja u subotu nazvao „istorijskim danom“. Moramo se nadati da je u pravu i da će ovi događaji biti prekretnica. Istovremeno, Grci ne treba da umišljaju kako će hapšenje lidera Zlatne zore sigurno obezglaviti pokret, a kamoli da će potisnuti politički ekstremizam.

Vlasti bi u svakom slučaju trebalo da se drže zakona i da ograniče krivična gonjenja na one osumnjičene za izdavanje naredbi ili učestvovanje u konkretnim zločinima. Neki ovo smatraju samo tehnikalijom, tvrdeći da Zlatna zora, bilo da su vođe umešane u nasilje ili da su samo stvarali klimu pogodnu za nasilje, zaslužuje hitnu zabranu.

Ovo je rizična strategija. Zabranjivanje političkih pokreta ponekad funkcioniše, ali ne uvek. Zapadna Nemačka je godinama zabranjivala Komunističku partiju i nije primećivala demokratski deficit. Međutim, Federalna Republika je bila bogata i stabilna, što ne važi za Grčku. Uopšte uzev, rezultati otvorenih političkih zabrana su loši. Zabranama se ili izmiče, ili ne uspevaju zato što je konkretna ekstremistička partija samo simptom, a ne uzrok mnogo dublje bolesti. Grčka je ovde školski primer, ne samo zbog upornog ekonomskog propadanja, nego i zbog endemske korupcije. Prema think-tanku Demos, ona je još uvek najkorumpiranija država EU.

Ako se ne reši osnovni raskorak između građana i korumpirane političke elite, zabrana Zlatne zore doneće Grčkoj samo privremeno olakšanje – pre nego što osvane neki drugi, podjednako mračan pokret.

 
The Independent, 29.09.2013.

Peščanik.net, 01.10.2013.