Simone Hunter, 19 godina, Minneapolis
Simone Hunter, 19 godina, Minneapolis, foto: Widline Cadet za The New Yorker

Početkom ove nedelje bio je veliki dan. Veliki dan za crnu studentkinju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Velika bela doktorka nije joj zasela kolenom za vrat. Nije je čak ni šutnula. Samo je pokušala da otera iz lifta Medicinskog fakulteta crnu studentkinju, psujući je i rekavši joj da je crna krava.

Veliki dan za crnu studentkinju, ne samo zato što je velika bela doktorka nije prebila, već i zato sto je studentkinja mogla saznati (da joj je do toga bilo) da u zemlji Srbiji postoji Ustav, a u njemu jedna lepa norma koja zabranjuje izazivanje rasne mržnje. Lepa je i tako velikodušna ta norma, jer zabranjuje i druge mržnje, nacionalne, verske. Kao i sve druge dekorativne norme, ni ova ne uživa poštovanje. Jer, da ga uživa ne bi Srbija danas imala pantokratora koji je na svom šovinističkom kantaru odmerio vrednost jedne srpske glave kao sto muslimanskih.

Lepa, a tako nepoštovana norma već je dala krila velikoj beloj doktorki za buduću odbranu ako je pravni poredak ipak „napadne“. Ta, snimak njene sramne mržnje je protivzakonit, snimljena je bez svog pristanka. Ta, snimak nije potpun, jer je pre toga, brani se velika bela doktorka, „crna krava“ vređala nju. Zaboravivši, iako je odbrana bila pisana pa važi pretpostavka da se o njoj bar malo razmišljalo, da je na navodne uvrede mogla odgovoriti tako što bi studentkinju nazvala kravom, običnom. Nije ona rasistkinja, kaže velika bela doktorka, to je bila samo „komšijska“ svađa. Gde su to njih dve komšinice, ako se ispad desio u liftu koji je u zgradi Medicinskog fakulteta? I kako se velika bela doktorka svađa sa ostalim komšinicama? Da li im dobacuje možda da su bele krave, kad se usude ući u zaštićeno područje belog lifta?

Naučila je bela doktorka ponešto i od našeg pantokratora. Ta, snimak je „istrgnut iz konteksta“. Ne, kao i kod pantokratora, nema uspešne kontekstualne odbrane: na oba snimka i kontekst i ispad su tu; u samo par rečenica.

Veliki je to dan za crnu studentkinju, zato što, pored lepe ustavne norme, postoji još lepše zvanično saopštenje Kliničkog centra Vojvodine, koje osuđuje belu doktorku tamo zaposlenu, uprkos tome što nevoljni beli lift nije u njegovom, kliničkom prostoru i posedu. Nego tek u zgradi Medicinskog fakulteta. Koji je velika bela doktorka završila, a na kome crna studentkinja uči.

Veliki dan, jer je studentkinja mogla saznati da ovde ima ljudi koji se javno gnušaju rasističkog ispada bele doktorke. A i da ima onih koji doktorku brane, jer „živimo u vremenu korone“, a više od jednog u liftu je opasnost. Velika bela doktorka doduše nije nosila masku dok je sipala u lice rasističke uvrede studentkinji.

Korona tako, u doktorkinoj, i ne samo njenoj vizuri postaje opravdanje za rasizam.

Nije ova studentkinju jedina čija je boja kože bila u ovom vremenu „podobno“ opravdanje. Student medicine u Beogradu Džon Sande, taman i lep kao abonos, umro je 29. aprila. Žalio se tada na jake bolove u stomaku. Nije bio ni primljen ni pregledan u tri zdravstvene institucije zato što nije imao koronu. A bio je crn. Ovaj student je umro pre više od dva meseca. Uzrok smrti – još uvek nepoznat.

Katastrofa korone se odista pokazala korisnom – za vlast, lako se proglašava vanredno stanje, još lakše ukida da bi se pristupilo svetim izborima, koji se pravno ne mogu odlagati, kako nas mudro podučava premijerka; za struku – nov je to virus, niko ništa ne zna, da li je smrt od virusa ili infarkta, boktepita, piši infarkt; za rasiste – jednu crnu ženu teraju iz lifta zbog straha od korone, drugog neće da leče ni od jedne bolesti, zato što nema koronu.

Veliki je to bio dan za diskriminisanu studentkinju, jer su o mržnji prema njoj izvestili brojni beogradski tabloidi. Isti oni čije naslovne stranice vrište diskriminatorskim naslovima prema Albancima, Bošnjacima… drugima raznih boja, nacija, vera. I koji slave Trampa kao rasnog belog Srbina. Istog onog koji je, pošto je Đžordža Flojda ubila država, promovisao posmrtni veliki dan za njega, zato što i američki ustav ima tako lepe norme o ravnopravnosti i zabrani diskriminacije.

Nema dobre odbrane naše bele doktorke od Ustava Srbije. Jedina odbrana je nepoštovanje tog istog Ustava. Nažalost, ovde uobičajeno, ne isključujući ni Ustavni sud.

Rasizam prema ljudima tamne boje kože ovde ni do sada nije nedostajao. Ovog puta je, međutim, snimljen.

Ako se velika bela doktorka odbrani od Ustava, ostaće samo mučnina tako prazne, a lepe norme. Ostaće fuuj. Na sve nas.

Peščanik.net, 02.07.2020.

BLACK LIVES MATTER
KORONA

The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)