zid
Foto: Peščanik

Pošetala Ana Brnabićka
Ispod grada b’jela Smedereva,
Pokraj vode tihoga Dunava.
Zagađena zraka udisala,
Od fabrike amidža kineskih.
Pa izlježe pred kamere sv’jetle,
Te pohvali grada pocrnjela,
Sve radnike s pelenama sivim,
A još više dičnog poslodavca.

Kad se mlada tako izjavila,
Još pošeta kano paunica,
Uputi se autu upaljenu
Prestonici gradu Beogradu,
A na dvore te-ve digitalne,
gdje stoluje Mitroviću Željko.

Tamo sjedi i nigdje ne mrda
Voditelju umni Sarapine.
Sjede Ana naspram Sarapina,
Sve čekajuć` na pitanja važna.
Unezveren voditelj iskusni
Ne zna šta bi gošću svoju pit’o,
Jer pitanja ne b’ješe dobio
(U režiji neko se napio.)

Gleda Ana mučenog Sarapu,
I Sarapa Anu pogleduje.
Što pitati, a što odgovarat’?
Jer se Gazda zna naljutit’ zdravo
Na pitanje il‘ odgovor kleti.

Pa se najzad s’jeti Sarapine
Da pitanja dežurna postoje.
Uspravi se u stolici t’jesnoj,
Te popravi kravatu zgužvanu,
Okrete se b’jelome pogledu
Premijerke vas c’jele Srbije:

„Davor Ano, davor dobro moje,
Izrecite misli vaše sv’jetle
O izjavi Tepić Marinike
Što pokaza ugovore neke
Telekoma milionske sume,
Kojeno su kanda isplaćene
Gospodinu od lista Kurira?“

Pocrvenje vladičica Ana,
Pocrvenje do grla b’jeloga.
Zamlatara ob’jema rukama,
Umal‘ razbi skupa mikrofona!
„Marinika mental detonjerka“,
Pa ponovi još nekol’ko puta,
Toliko je fraza usrećila!

Zaboravi da je usred Pinka,
Gdje ozonom kupaju došljake,
Proizvode vizire zaštitne
Sve od smješe tajno pripravljene
Alhemijom Pinkovog vlasnika.
Tu mentola pr’jeko mjere ima!

Kad izreče svoju mis’o sv`jetlu,
Spojiše se razni elementi,
Uspali ih pamet vladičice,
Eksplozivnu smješu načiniše.
Detonira Pinka al’ mentalno,
Pregorješe jarki reflektori,
Sarapina katapultiraše
Da sve kruži planetom dov’jeka.

Kad s’ osvjesti Ana vladičica,
I istrese svojega sakoa,
Baci pogled nebu pod oblake,
Te pogleda kružećeg Sarapu.

„Gdje sam bila, nigdje bila nisam,
Mentalno sam sa Pinka skliznula,
Pa ovakvog nebeskoga tjela
Mogu vidjet samo s ovog mjesta.
Ozon, vizir, dronovi moderni,
Marinika, kleti ugovore
Pomutiće pamet ko je ima,
A kamoli mene bez pameti.“

To izreče pa kući uteče,
Mentalnijeh rana da zal’ječi,
Da se sutra Gospodaru javi.
U rajskome vrtu jajinačkom,
da s junakom napije se vina
I mucanje svoje zaboravi.

Peščanik.net, 27.08.2020.

Srodni link: Miloš Janković – Crna prašina


The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.
Vesna Rakić Vodinelić

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)