Pretpostavimo da stanovnici Givat Ulpane1 nisu znali da žive na ukradenom zemljištu; preduzimač im nije rekao, a oni nisu proveravali, barem tako tvrde. Pretpostavimo da se nisu zapitali kako to da su cene njihovih stanova toliko niske. Pretpostavimo čak i da su oni mislili da se međunarodni zakoni ne odnose na njih i da izraelska vlada podržava naseljenike okupiranih teritorija.

Pretpostavimo da se radi o porodicama koje su postale žrtve pokvarenjaka kao što se desilo klijentima propale firme „Heftziba“ čiji je vlasnik prebacio novac na svoje privatne račune. Pretpostavimo da možemo, mada sa teškoćom, da poverujemo u sve ovo. Sada naseljenički pokret zahteva saosećanje i sažaljenje za ove stanovnike koji moraju da napuste svoje domove. Šalju ih u medije da kukaju o svojoj deci i katastrofi koja se iznenada nadvila nad njih, otkrivaju gola ramena i noge kao ulični prosjaci, a svemu tome se pridružuju i oni koji su već evakuisani iz Guš Katifa: evo nas sada, postati ponovo izbeglica i prognanik je dvostruka tragedija. Naseljenici traže saosećanje od Izraelaca, ali nisu ga zaslužili. Kao prvo, nasuprot drugim žrtvama građevinskih preduzetnika koje niko nije ni pomislio da obešteti ili da im ponudi alternativni smeštaj, ovde je vlada angažovala sve svoje resurse da im izgradi nove domove u blizini njihovih prethodnih kuća, i to besplatno. Država će desetine miliona šekela uložiti kako bi ih poštedela „traume“ zbog rušenja njihovih kuća i olakšala im prelazak u nove domove koji će brzo biti izgrađeni. To niti je katastrofa niti je tragedija. Čak i ove građevinske preduzetnike koji su krivi za prevaru niko neće sudski goniti kao što su gonili Boaza Jonu, vlasnika „Heftzibe“.

Drugo, naseljenici se prave da nisu znali da ulažu svoj novac i sudbinu u naselje koje je u stvari nelegalno. Da, Givat Ulpana je nelegalno naselje, kao što su to sva naselja na okupiranim teritorijama. Štaviše, svaki naseljenik koji živi izvan linije razdvajanja mora da zna da je doveo sebe u situaciju da bude evakuisan. To jest, svaki naseljenik izvan zelene linije bi trebalo to da zna. To je cena jeftinog stanovanja i grube povrede međunarodnog prava. Naseljenici nisu pitali izraelsko društvo da li da odu tamo i stoga ne treba da dolaze sa zahtevom da se identifikujemo sa njima. I nema mesta poistovećivanju sa njihovim bolom, jer oni nisu tu kao pojedinci već kao organizovana grupa koja se nikada nije poistovećivala sa patnjom ili nevoljom drugih u društvu.

Naseljenici su jedna od najegocentričnijih grupa u Izraelu, koja brine samo o sopstvenim uskim interesima, a za druge ih nije briga. Svoje živote i borbu su posvetili samo utemeljenju okupacije i njenom održanju. Deo njih pripada ograncima preduzetničkih firmi, deo su religijski fanatici i gotovo da ih i ne zanima nijedna druga tema.

Socijalni protest2 ih nije dotakao, osim kroz jednu posetu Rotšild bulevaru gde su protestanti podigli svoje šatore. Većina njih je bila protiv protesta jer bi to moglo da umanji budžet koji je namenjen njima. U naselju „Džesi Koen“ ne postoji naseljenik koji bi došao i pomogao, koji bi se poistovetio sa najugroženijima, sa siromašnim zajednicama. U raznim udruženjima koja pružaju pomoć onima koji nemaju gde da žive, siromašnima i ugnjetavanima, u javnim kuhinjama i svratištima skoro da nećete videti naseljenike-volontere. A i zašto bi. Na okupiranim teritorijama nema Vojske spasa.

Ispred fabrike „Pri Galil“ je podignut šator „Omladine Mereca“, levičarske partije, ali nikada „Omladine Givata“.  A i zašto bi. Nesrećne izbeglice iz Afrike nikada nisu srele naseljenika koji je došao da pomogne: “topla supa“ je više tema za „levičare“. Organizacije koje pomažu Palestincima nema potrebe ni pominjati: one su izdajice.

Ni na jednom mestu na kojem se govori o humanom saosećanju ili društvenoj pomoći, o volontiranju za druge i angažovanju kako bi se pomoglo slabijem – nećete videti naseljenike. Oni su zauzeti borbom za Eretz Israel (Veliki Izrael). U stvari ova aktivistička grupa sebe izuzima od svega što nije njen isključivi interes, ne želi da ponudi ništa svoje onima izvan svojih redova. Isto važi i za borbene jedinice unutar vojske, u kojima naseljenici zauzimaju veliki deo, koje su takođe napravljene tako da promovišu njihov interes. I gle čuda: na naseljenike se gleda kao na „vrednost“ i to ne samo u sopstvenim očima. I vidite sada taj bezobrazluk: oni se usuđuju da traže saosećanje od onih sa čijim nevoljama se nikada nisu poistovećivali. Oni nisu vredni toga.

Haaretz, 10.06.2012.

Prevela sa hebrejskog Alma Ferhat

Peščanik.net, 13.06.2012.

IZRAEL

________________

  1. Vrhovni sud Izraela naložio je rušenje 5 stambenih zgrada u Givat Ulpani, pošto je utvrđeno da su sagrađene na privatnoj palestinskoj zemlji. Kneset je odbio da spase ove objekte legalizacijom, što je izazvalo veliki protest desničara u zemlji.
  2. Misli se na veliki socijalni bunt organizovan u leto 2011, protiv visokih cena stanova i pada standarda.