Bilefeld – O Angeli Merkel se ovih dana govori i u Evropi i u svijetu. U SAD i drugdje je već zovu “čelična lejdi”, dok se u Njemačkoj još uvijek potcjenjuje, posebice u krugovima njenih partijskih prijatelja. I humoristi se već raduju, jer je njeno lice zahvalno za parodiju, a žena u politici, posebice kao njemački(a) kancelar(ica) nije baš svakodnevna pojava. No, ona je već dala do znanja da se ne smije potcjenjivati.

Pet je godina na čelu stranke. Apsurdno zvuči, ali njeni istinski protivnici – ukoliko bude postala njemački kancelar – neće biti predstavnici oporbe, nego “maćoisti” u vlastitim redovima, koji su u ovom momentu kao svi iza nje. Na kandidatkinju za njemačkog kancelara se, povrh svega, u CDU gleda i kao na “podvalu”, koju im je u naslijeđe ostavio bivši njemački kancelar Helmut Kol, politički očuh Angele Merkel.

Iako je rođena u Hamburgu, najveći dio života provela je u bivšem DDR, mladost u Templinu, u Brandenburgu, a studije fizike u Lajpcigu (1973-1978), kada se seli u Istočni Berlin. Kao znanstvena suradnica ovog instituta usmjerava se, pak, na oblast kvantne kemije, pa u ovoj oblasti stiče i titulu doktora znanosti 1986. godine. U vrijeme pada Gvozdene zavese pristupa demokratskom pokretu u bivšem DDR, pa nakon tamošnjih prvih slobodnih izbora biva izabrana za zamjenicu vladinog glasnogovornika.

Helmut Kol uzima je 1991. za zamjenicu predsjednika CDU i za ministricu u njegovoj vladi za žene i omladinu.

U sljedećem mandatu postaje savezna ministrica za okolinu, zaštitu prirode i sigurnost reaktora. Nakon izgubljenih saveznih izbora 1998, postaje, prvo generalna tajnica CDU, a od 10. aprila 2000. i prva žena na čelu CDU u njenoj povijesti. Dvije godine poslije preuzet će i poziciju predsjednice CDU/CSU frakcije u Bundestagu, dok je prije tri godine nevoljno prepustila izbornu “kancelarsku utakmicu” Edmundu Štojberu, koji je izbore izgubio za samo 20.000 glasova, ovaj put takvo što nije uopće dolazilo u obzir. Pogotovu nakon sjajnog rezultata u Severnoj Rajni-Vestfaliji, koji je tzv. kancelarsko pitanje u okviru sestrinskih partija CDU i CSU rješio automatski u njenu korist.

Udata je za uglednog berlinskog profesora hemije Joahima Zauera (Joachim Sauer), koji se izuzetno rijetko pojavljuje u javnosti. Nemaju dece, vole zajedničke šetnje u prirodi i ozbiljnu muziku. Ne propuštaju, pak, da se svake godine pojave (ili makar samo ona) na Bajrojtskom festivalu ozbiljne muzike. Kaže da ne bi mogla zamisliti život samo u gradu, zbog čega uvijek kad može pješaci, a važno joj je, kaže, “da ne izgubi kontakt s normalnim životom”. Na njenom “Homepage” može se, također, pročitati da sanja o tomu da “jednom proputuje trans-sibirskom željeznicom od Moskve do Vladivostoka”. Sve što je ovdje u natuknicama navedeno dade se, pak, detaljnije pročitati u knjizi Angele Merkel: “Moj put” (“Mein Weg”), knjizi razgovora sa jednim ovdašnjim publicistom, izišlom prije dvije godine, te u knjizi Volfganga Štoka (Wolfgang Stock: “Angela Merkel”), koja je, u suštini, njena politička biografija.

Vjerojatno budući njemački kancelar odnosno kancelarica bit će po prvi put jedna žena, koja zna njen put, koja je žrtvovala zavidnu znanstvenu karijeru za varljivi politički ugled, koja je za Istočnjake isuviše prozapadna, a za Zapadnjake nekako još uvijek po izgledu i ponašanju “ddr-ovka”. Ako tako bude bit će ujedno i jedna od najmoćnijih žena svijeta. Ona se, pak, ovih dana drži izuzetno povučeno, ne daje olake izjave i prazna obećanja.

Važi kao “proamerički nastrojena”, pa se u američkoj štampi već mogu čitati hvalospijevi njoj u korist.

 
Danas, 28.05.2005.

Peščanik.net, 27.05.2005.

Leave a Reply