Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Upravo je takav dramolet bio potreban A. Vučiću: zabava u političkoj krčmi koju je lično ispunio svojim brižljivim selektiranjem. Njegov prijatelj, opsenar, učitelj šarlatanstva i komičar, B. Nestorović, uzeo je flašu lekovite rakije i izašao iz svog životnog dela.

Jedne večeri, dok je nastojao da postane autoritarni vođa sedmočlane grupe koju je mesecima sabirao i uvežbavao, skup mu je otkazao poslušnost. Njegova se moć sastojala u pripovedanju iščašenih priča i nastranih mitova koje je smišljao, ali je ispalo da svaki od iluzionista koji su mu se pridružili, ima toga mnogo više nego što je svima potrebno.

Da nije tako, šta bi takvi primerci uopšte tražili u njegovom društvu? Mi – glas iz naroda je i te večeri ostao bez smislenog govora. Družina se oglašavala nejasnim jezikom, sve dok se nije stiglo do opšte svađe.

Pokret je ispustio svog gurua, kome su izgleda pregoreli izvori harizmatske energije. Kad nije izabran za vođu, u demokratskom procesu sačinjenom od psovki, guranja, pretnji i obećanja, Nestorović je pokupio sve što je sa sobom nosio (omnia mea mecum porto) i sa još jednim vernikom se uputio u nepoznatom pravcu.

U prvom času nije bilo jasno ko je koga napustio. I šta ostaje od pokreta koji se sastoji od prvog lica množine i narodnog glasa, ako u njemu nema Nestorovića? Dakle, šta i kako dalje. I kad su bili zajedno nisu imali ideju šta da rade, gde da idu i čime da se bave. Kome da se priklone, koliko vrede i kako to da saznaju?

Senzacija izazvana još jednim premetom notornog Branimira, trajala je samo onoliko dok se on, sa još jednim beguncem u društvu, nije pokajao, rekavši: nismo mi napustili pokret, nego samo sednicu.

Ali to je bilo dockan. Tamo je ostalo još pet gutača plamena, koji su izgleda jedva čekali da se otresu nesnosnog vanzemaljca. Nemaju ništa dobro da kažu o njemu, tačnije bi bilo da više ne žele da čuju za njega. Otišao je, i to je kraj. Neka sebi formira novi kružok.

Nestorović, naravno, ima bezbroj mogućnosti pred sobom: može da se vrati lekarskoj praksi i lečenju bez lekova. Ili da osnuje školu misaonog putovanja do planete sa koje je došao. Ili da krene u seriju predavanja o štetnosti vakcina. Deca ne umiru od morbila i velikog kašlja, nego od neprijateljskih elektromagnetskih talasa. Može i u obračun sa tajnim službama Zapada, koje su izazvale tragedije u Srbiji u maju prošle godine.

No, ipak je Nestorović pretežno praktičan čovek. On bi u zagrljaj svog tvorca, ali da to ne bude suviše očito. Imao je pre dve večeri neke primedbe na račun srpske opozicije, rekavši da je sastavljena uglavnom od idiota.

Zapretio je učesnicima protesta protiv režima ako protesta još bude. Neće dati da se ruši Srbija obojenom revolucijom. Lično će da izađe da ih bije.

Već je bilo reči o revoluciji negdašnjeg lekara Nestorovića, koji se potpisuje sa titulama doktora i profesora. Te odrednice se slabo uklapaju u profil lica potpuno onesvešćenog sopstvenim neobuzdanim šarlatanstvom. Posle oktroisanog uspeha pokreta, grupe – kako hoćete, Mi – glas iz naroda, ili tako nešto, Nestorović je odjednom počeo sebe da vidi u ulozi nosioca velike moći.

To je trenutak kad pajac krene da da se pretvara iz smešnog u strašno. To su uglavnom filmske, ili neke tome slične umetniče fikcije, no Nestorović je svoje preobličenje razumeo kao istinski potez tvorca koji mu je moć udelio kao pogonsku snagu za ono što sledi. A sledi vraćanje duga za uzdizanje od komedijaša do poslanika, čiji se neartikulisani glas čuje i pre poslaničkog nastupa.

I sada, kada je isteran iz svoje tvorbe, jer su čak i oni koje je izabrao shvatili o kakvom se štetnom izraštaju radi, on se trudi da postane i ostane opasan. Ranije je pokušavao da iz svog apsolutno razuđenog uma definiše sve ono što njegovu definiciju ne traži, jer je bez izuzetka nesuvisla, a sada upućuje kletve i uvrede, pa i pretnje obračunom na javnom mestu.

Koja je to fizička sila kojom raspolaže pomahnitali Nestorović, i kako bi je upotrebio? Sprečio bi odvijanje obojene revolucije u njenom zametku pesničenjem na trgu gde bi se revolucija odvijala? Bilo bi zabavno videti javni borilački nastup Nestorovića kome sve više nedostaje one supstance koja normalne ljude čini socijalnim i razumnim bićima. Isteran iz svoje jazbine od sustanara koji su razumeli da se taj više ne može trpeti, on želi da osvaja prostor na trgovima, kako bi ispoljio makar nešto od nepoznate sile koja ga je uzela pod svoje.

To naravno nije sve što Nestorović može. Preostaje mu da postane najviše od onoga što mu gospodar obmane nudi: da bude javno strašilo, sa svim pogodnostima koje takva ugledna pozicija daje, i da obogaćuje sebe novim, još nepoznatim oblicima. Preteći sirovom snagom, Nestorović je, ako mu propadne sve drugo, bar našao sebi mesto u nasilničkim trupama Novaka Nedića.

Peščanik.net, 23.02.2024.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)