Detektori neutrina
Detektori neutrina

Uzbudljivo je istraživanje Vesne Rakić-Vodinelić (VRV), kojim je pokazala da je izborna lista koju je podnela stranka NOPO protivzakonito prihvaćena od strane Republičke izborne komisije (RIK), i pored odluke Upravnog suda da ta lista mora biti odbijena jer ne ispunjava uslove za izlazak na izbore – nema 10.000 validnih potpisa. Kriminalni roman koji je VRV opisala, navodi na zaključak da beli listići, odnosno protestno glasanje, tek sada dobijaju pravi smisao i razloge.

Do sada su beli glasovi objašnjavani lošom ponudom te nepoverenjem prema bilo kojoj stranci, jer su sve zaboravile na javni interes, bacile se u korupciju, udružile sa tajkunima, uništile institucije, pa zašto bi se za takve stranke glasalo i tako im se davao legitimitet. Da je to opšte poznata činjenica, a ne samo nekakvo zanovetanje ljudi okupljenih oko Peščanika, potvrđuju podaci istraživanja koje je objavljeno u Danasu 2. maja, u kome se navodi da su osam najrelevantnijih stranaka građani ocenili prosečnom ocenom 2,2, a ocene su bile od 1 do 5. DS i SNS, kao najveće stranke, dobile su ocenu 2,4. Dakle, argumente za beli glas je prepoznala većina građana, s time što se podržavaoci belog glasa razlikuju samo po tome što to loše stanje žele javno da obelodane i iskažu protest protiv takvog stanja ubacivanjem nevažećih listića sa porukom neprihvatanja.

Međutim, posle istraživanja VRV o NOPO i drugih činjenica do kojih smo došli, pokazalo se da je stvar mnogo ozbiljnija od toga što se građanima ne dopada ponuda stranaka na izborima i što u njih nemaju poverenja. Slična situacija karakteriše izbore i u mnogim drugim zemljama i zato brojni građani ostaju kod kuće, jer neće ni za koga da glasaju. Izgleda da je naša situacija mnogo teža, jer postoje indicije da se ovde radi o neregularnim izborima, što daleko nadilazi pitanje loše izborne ponude te da li će zbog nje neko ostati kod kuće ili protestovati belim glasom.

Nakupilo se dovoljno indicija da se ozbiljno ispita da li je reč organizovanoj pljački izbora. Ako bi se tako nešto moglo dokazati, tek onda bi protestno glasanje dobilo pravi smisao. Ono ne bi bilo izraz pukog nezadovoljstva strankama i izbornom ponudom, nego početak borbe protiv novog autoritarnog režima u kome su demokratski izbori fingirani. Da li je taj režim nov ili nastavak prošlosti, da li se može menjati bez odbacivanja prošlosti, i da li će uopšte do takvog nečeg ikada doći, ostaje važna tema za buduće rasprave.

Izneću indicije koje sugerišu nepoštene izbore:

Prvo. Opravdana sumnja u ispravnost biračkog spiska. Kako je moguće da se taj spisak skoro potpuno izjednačio sa brojem stanovnika u Srbiji? Kako je moguće da je broj birača manji od broja stanovnika za svega nekih sto-dvesta hiljada ljudi, zavisno od toga kako se tumači popis stanovništva, koji i sam izgleda nejasno i misteriozno. Kako je moguće da, i pored toga što su mediji mesecima trubili da je Srbija izgubila oko 300.000 stanovnika za deset godina, na ovim izborima ipak imamo više birača nego pre četiri godine – za preko 300.000. I pored pokušaja da se to pitanje raščisti i kod eminentnih statističkih stručnjaka, validno objašnjenje nije dobijeno. Ministarstvo u čijoj je nadležnosti birački spisak nije dalo nikakvo objašnjenje otkud toliki birači, mada jeste bilo pomenuto da se spisak proširio za preko 300.000 birača. Zašto i kako – ne zna se.

Drugo. Izbori za parlament i predsednika koji će se održati na Kosovu neće biti ispravni. U medijima se moglo pročitati da će Srbi sa Kosova imati pravo da glasaju (ima ih 110.000), ali komisije na izbornim mestima neće imati pravo da prebroje glasove, iako je to zakonom predviđeno. Umesto da se odmah po zatvaranju biračkih mesta glasovi prebroje i članovi komisije potpišu zapisnik, listići će biti pakovani i strogo zapečaćeni poslati u Rašku, gde će glasovi biti brojani, ne zna se tačno pred kojom komisijom. Kaže se da će u Raškoj RIK direktno preuzimati i brojati glasove. Izražena je sumnja da ovakav postupak može dovesti do podvala. Ne stoji argument da nije bezbedno brojati glasove na biračkim mestima, što traje svega 15 minuta, a pri tome jeste bezbedno ceo dan držati normalno otvorena biračka mesta. (videti: Postoji sumnja u regularnost)

Treće. Predviđanja o broju mandata za stranke koje su sada na vlasti pokazuju da ih nema dovoljno za formiranje vlade. Prognoza za izbornu listu DS kaže da će ona dobiti oko 71 mandat, SPS oko 35, LDP oko 15 (ako pređe cenzus), Mađari imaju tri mandata, a to sve zajedno nije dovoljno. Ako Dinkić pređe cenzus, biće dočekan ovacijama, ali to je neizvesno. DS mora da iščupa mandate, pa ako treba i podvalama. Tako se dogodila krimi priča sa NOPO. Uz pomoć Kabineta, savetnika i DB, napravljen je plan kako da se preko NOPO (Nijedan od ponuđenih odgovora), ubiju dve muve jednim udarcem. Da se na nelegalan način, preko lažne vlaške stranke, čiju izbornu listu je RIK nelegalno prihvatio (što je pokazala VRV, i pri tome podsetila da je predsednik RIK-a iz DS-a i da je njen donator), dobiju bar dva mandata, a svaki je od životne važnosti. I druga muva nije manje važna: potkopati bele glasove konfuzijom oko naziva NOPO koji liči na beli glas, te da se ne mali broj naivčina nasanka, a kritičarima vlasti, naročito onima oko Peščanika, pošalje Đoka. Kakva je to vlast koja se bavi ovakvim sitničavim, bednim i infantilnim podvalama, i kog kalibra ljudi stoje iza toga? Više je nego jasno da takvima ni u ludilu ne treba davati glasove.

Četvrto. Prema mojim saznanjima, posmatrači na izborima su tokom instruktaže dobili razna sumnjiva naređenja o svom ponašanju na izbornim mestima. Posmatračima je, između brojnih opasnih stvari, rečeno da će se postupak zgužvanog ili precrtanog listića kažnjavati sa 5 godina zatvora (auh), a da se svaki listić na kome su zaokružena dva imena za predsednika, a među njima je i ime kandidata Tadića, tretira kao validan. Možemo da zamislimo kako će pored ovakvih uputstava izgledati brojanje glasova.

Može se i dalje dokazivati da u Srbiji više nema fer i poštenih izbora, mada se meni čini da se to vidi i golim okom. Podsećamo da je kampanja tekla potpuno nefer, zbog totalne kontrole i navijaštva svih medija. A suprotno je osnovni uslov normalnih izbora. Sve kontrolne institucije su se priklonile vladajućima (Tadiću i DS i njihovim partnerima), a tako su se ponašali RIK, RRA, Agencija za borbu protiv korupcije, ali i sud koji je očigledno sedeo na dve stolice. Poništio je odluku RIK-a da se NOPO nađe na izbornom listiću, ali nije dao uputstvo kako da se RIK ponaša i koje radnje da preduzme.

A kako smo stigli dotle da se jedina tekovina 5. oktobra – pošteni i slobodni izbori – ovako izliže, ishlapi i nestane? Demokratija kao izborni proces i način odlučivanja ne može se održati ako se određenim tempom ne stvaraju institucije koje će konsolidovati i učvrstiti univerzalna pravila i vladavinu prava. Podsećam na Đinđićeve reči da demokratija nije nikakva tehnika, niti dobra volja vlasti da ne podvaljuje. Demokratija je slika sveta u kojoj je sve neizvesno, pa je i samo postojanje tog sveta samo jedna hipoteza.

Peščanik.net, 03.05.2012.

BELI GLAS

The following two tabs change content below.

Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).

Latest posts by Vesna Pešić (see all)