Danas, 24. septembra 2013. godine svečano, po 13. put, uručujemo nagradu Osvajanje slobode iz fonda Maja Maršićević-Tasić. Obeležavajući svake godine taj dan kada su građani Srbije na izborima smenili režim Slobodana Miloševića želimo da podstaknemo na građansku hrabrost, ali i da, svaki put iznova, preispitamo stanje u Srbiji. Ako bismo od toga i danas pošli, mogli bismo da kao glavne stubove vladine unutrašnje politike u poslednjih godinu dana odredimo borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. To su teme koje vladi pribavljaju podršku osiromašenog društva, koje stvaraju osećaj ili privid da pravda ipak postoji i da će krivci za sve naše probleme jednog dana platiti. Međutim, velikom galamom koja se diže stvara se utisak da je sve te afere i malverzacije otkrila današnja vlada, da je sve to njena zasluga. Povremeno se, doduše, pomene delo Verice Barać, inače dobitnice nagrade Osvajanje slobode za 2010. godinu, ali jednog imena u celoj toj halabuci nema. To je ime Brankice Stanković. Žiri za dodelu nagrade Osvajanje slobode Fonda Maja Maršićević Tasić doneo je odluku da nagrada za 2013. godinu pripadne baš njoj, Brankici Stanković.

Mnogi su nas razlozi na to naveli. Tu su već i važni biografski podaci. Brankica Stanković počela je sa 22 godine da radi na B92 i to mračne 1997. godine. Autorka Insajdera postala je u svojoj 29 godini 2004. Pokrenula je najteža pitanja i otvorila najbolnije teme: od korupcije, sistemske pljačke, kriminalizovane države i društva, ratnih zločina i profitera, navijača i fašizma. U čak 28 emisija bavila se ubistvom premijera Zorana Đinđića. Čitavu javnost upoznala je sa iznošenjem novca na Kipar tokom ratova i sankcija, slučajevima Luke Beograd, Kolubare, državnog šverca cigareta. Pravila je emisije o moći huligana, pravosudnoj mafiji, zločinima službe državne bezbednosti, malverzacijama pod formulom „Kosovo je Srbija“.

U svojim emisijama pokazala je, zajedno sa B92, šta je istraživačko novinarstvo i demonstrirala kako je to kada slobodni mediji stvarno rade svoj posao. Pokazala je kako civilno društvo treba da se odnosi prema državi, kako joj ono pomaže, istražuje ono što ona ne sme, gura je da postane bolja. Država to, uglavnom, nije želela da čuje.

Za ono što je uradila u novinarstvu Brankica Stanković dobila je skoro sve medijske nagrade. Dobila je nagradu Dušan Bogavac, dva puta nagradu Jug Grizelj, nagrade organizacija kao što su SEEMO, ANEM, OEBS, NUNS. 2011 dobila je i najprestižniju nagradu ovog doma, Nagradu Grada Beograda.

Danas Brankica Stanković dobija jednu drugačiju nagradu. Ovo nije priznanje od njenih kolega novinara, niti nagrada za jednu disciplinu. Ovo je nagrada za višeboj. U obrazloženju nagrade Osvajanje slobode piše da se ona dodeljuje ženama za njihov rad na promociji ljudskih prava, pravne države, demokratije i tolerancije u političkoj komunikaciji. Otvarajući najteže teme Brankica Stanković takmičila se u višeboju i „delovala“ u svim tim disciplinama: oslobađala je srpsko društvo, oslobađala ga od straha, zatvorenosti, indiferentnosti i davala mu mogućnost da vidi ono što nije želelo. I da tako progleda.

Za taj svoj višeboj Brankica Stanković je platila skupu cenu – boreći se za našu, izgubila je sopstvenu slobodu. Malo ko danas zna da ona još uvek, već četiri godine, živi sa dvadesetčetvoročasovnim policijskim obezbeđenjem. Kako se to kaže, bezbednosna je procena policije da joj je život ugrožen zbog tema kojima se bavila. Ta zaštita sužava njenu slobodu kretanja i slobodu njenog rada, što su neka od osnovnih ljudskih prava za koja se ona borila. Niko, naravno, ne spori da je dobro što je čuvaju, ali se nužno postavlja pitanje kakvo je društvo u kome su životi novinara i dalje ugroženi? Kao i uvek u takvim situacijama, od posebno čuvanih tribina Peščanika ili Centra za kulturnu dekontaminaciju do Parade ponosa, postavlja se i pitanje ko koga i od čega štiti. Da li Brankicu štite od „nas“ ili „njih“ ili, ipak, „nas“ a, posebno „njih“ čuvaju od nje?

Brankica je i u tim uslovima nastavila da radi. Sa proširenom redakcijom Insajdera, i dalje na B92, napravila je serijale „Prevara veka“ o Kolubari i „Patriotska pljačka“ o malverzacijma na severu Kosova. Juče je krenuo novi serijal Insajdera o ceni koja je plaćena i koja se plaća za gasovod Južni tok. Brankicin odgovor na „bezbednosnu procenu“ bio je – da se ne plaši.

Dodeljujemo danas nagradu Osvanje slobode iz Fonda Maja Maršićević-Tasić, jer želimo da kažemo da je nama važna potpuna sloboda Brankice Stanković. Da predložimo policiji da umesto Brankici, slobodu ograniči onima koji je ugrožavaju. Želimo i da kažemo da, suprotno ustaljenim lokalnim običajima, mi nećemo dozvoliti da se zaboravi kako danas u Srbiji živi jedna od njenih najvećih novinarki. Nećemo dozvoliti da ona sama snosi težinu svojih dela i svoje hrabrosti. I hoćemo da kažemo da je istina i dalje opasna. Da je postavljati pitanja o suštinskim uzrocima naše ukupne propasti i dalje subverzivno. I da današnja vlada nije shvatila celu poruku Insajdera, da nije još videla sve njegove epizode  i po njima postupila. Želimo da podržimo Brankicu Stanković da i dalje, za sebe i za nas, osvaja slobodu.

Čestitam Brankici Stanković, dobitnici 13. nagrade Osvajanje slobode.

Peščanik.net, 24.09.2013.

FEMINIZAM

The following two tabs change content below.
Dubravka Stojanović, istoričarka, magistrirala 1992 („Srpska socijaldemokratska partija i ratni program Srbije 1912-1918“), doktorirala 2001 („Evropski demokratski uzori kod srpske političke i intelektualne elite 1903-1914“) na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od 1988. do 1996. radi u Institutu za noviju istoriju Srbije, pa prelazi na Odeljenje za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, gde 2008. postaje vanredna, a 2016. redovna profesorka na katedri za Opštu savremenu istoriju. U saradnji sa Centrom za antiratne akcije 1993. radi na projektu analize udžbenika. Sa Milanom Ristovićem piše i uređuje školske dodatne nastavne materijale „Detinjstvo u prošlosti“, nastale u saradnji istoričara svih zemalja Balkana, koji su objavljeni na 11 jezika regiona. Kao potpredsednica Komiteta za edukaciju Centra za demokratiju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi iz Soluna, urednica je srpskog izdanja 6 istorijskih čitanki za srednje škole. Dobitnica je odlikovanja Nacionalnog reda za zasluge u rangu viteza Republike Francuske. Knjige: Iskušavanje načela. Srpska socijaldemokratija i ratni program Srbije 1912-1918 (1994), Srbija i demokratija 1903-1914. Istorijska studija o “zlatnom dobu srpske demokratije” (2003, 2019) – Nagrada grada Beograda za društvene i humanističke nauke za 2003; Srbija 1804-2004 (sa M. Jovanovićem i Lj. Dimićem, 2005), Kaldrma i asfalt. Urbanizacija i evropeizacija Beograda 1890-1914 (2008), Ulje na vodi. Ogledi iz istorije sadašnjosti Srbije (2010), Noga u vratima. Prilozi za političku biografiju Biblioteke XX vek (2011), Iza zavese. Ogledi iz društvene istorije Srbije 1890-1914 (2013), Rađanje globalnog sveta 1880-2015. Vanevropski svet u savremenom dobu (2015), Populism the Serbian Way (2017), Pola veka XX veka. Zbornik radova povodom 50 godina Biblioteke XX vek (ur, 2021), Prošlost dolazi. Promene u tumačenju prošlosti u srpskim udžbenicima istorije 1913-2021 (2023).

Latest posts by Dubravka Stojanović (see all)