Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Na kućne adrese svih penzionera u Srbiji ovih dana stižu pisma u kojim se izražava zahvalnost za razumevanje i podršku pruženu vlasti, navode veoma afirmativni podaci o njenim rezultatima, obećavaju nikad veća povećanja penzija i nove novčane pomoći a završavaju se, sa obzirom na predstojeće izbore, veoma aktuelnom sugestivnom porukom – mora se paziti koga biramo! Pismo nosi potpis Aleksandra Vučića.

To je bio povod da mi se ovih dana obrati popriličan broj ljudi interesujući se za ishod akcije koju sam pre pet godina, kao poverenik za zaštitu podataka o ličnosti, povodom sličnog Vučićevog pisma sproveo.

Tada, u jesen 2018, obratilo mi se mnogo ljudi uznemirenih zbog toga što pošiljalac pisma nije bio Fond penzijskog i invalidskog osiguranja koji jedini ima evidenciju podataka o svim penzionerima u Srbiji, već neko ko ih po Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti ne bi mogao odnosno smeo imati.Po mom nalogu saradnici su sproveli nadzor u Generalnom sekretarijatu predsednika Srbije, (GS), u Srpskoj naprednoj stranci (SNS), Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja (Fond PIO) i Pošti Srbije.

Utvrđeno je da Generalni sekretarijat predsednika Srbije nije učestvovao u slanju ovih pisama. Javno preduzeće „Pošte Srbije“ je u svom izjašnjenju potvrdilo da je SNS nekoliko dana pre slanja obavestila poštu o planiranoj otpremi oko milion i sedamsto hiljada pošiljaka. I SNS je potvrdila da je ona stajala iza slanja pisama. Na pitanja da li je, na koji način i kada, pribavila podatke o imenima, prezimenima i adresama korisnika penzija koji su dobili predmetno pismo i po kom pravnom osnovu su podaci pribavljeni, odgovorila je da su dobijeni iz baze članstva SNS kao i, uz saglasnost tih lica, kroz akcije koje je sprovodila na uličnim štandovima i „od vrata do vrata“.

Budući da se lični podaci tolikog broja lica ne mogu pribaviti na način opisan u izjašnjenju SNS-a, da je broj pisama bio identičan sa stvarnim ukupnim brojem penzionera a da su pisma dobijali i maloletni korisnici porodičnih penzija, nametao se zaključak, bilo je očigledno, da je neko iz Fonda PIO predao SNS-u kompletnu bazu podataka o penzionerima. Na zahtev da se izjasni da li je učinio dostupnim SNS-u, predsedniku Srbije ili trećem licu podatke o imenima, prezimenima i adresama korisnika penzija u Srbiji, te koji je pravni osnov i svrha za to Fond PIO nije odgovorio. Nije to učinio ni na ponovljen zahtev pa sam zbog izbegavanja dužne saradnje protiv odgovornih lica u fondu podneo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka a protiv N.N. lica iz Fonda PIO krivičnu prijavu zbog krivičnog dela iz čl. 146 KZ – „neovlašćeno prikupljanje ličnih podataka“.

Prošlo je godinu i po dana od podnošenja krivične prijave, tužilaštvo u međuvremenu nije uradilo baš ništa. Pa je penzionerima sredinom 2020. stiglo novo slično pismo Aleksandra Vučića. Ni nakon toga tužilaštvo u narednih nekoliko godina nije učinilo ništa i penzioneri evo opet dobijaju novo njegovo pismo.

Proteklo je 5 godina od izvršenja krivičnog dela. Neko je evidentno rešio da izvršioce zaštiti od krivične odgovornosti nastupanjem zastarelosti. Za krivično delo iz čl. 146 KZ apsolutna zastarelost nastupa 6 godina nakon izvršenja dela, dakle uskoro.

Ali s tim u vezi neizbežno je pitanje – da li SNS (odnosno Vučić) samo nastavlja da koristi bazu podataka koju je „neko“ iz Fonda PIO stavio na raspolaganje stranci pre 5 godina ili joj, kad god zatreba, iz Fonda PIO daju ažuriranu bazu ličnih podataka penzionera, vršeći tako nova krivična dela?

Budući da nova pisma dobijaju i ljudi koji 2018. nisu bili u bazi podataka Fonda, tj. nisu bili penzioneri, u ovo drugo ne treba sumnjati, to je izvesno.

A izvesnost u pogledu bahate spremnosti rukovodstva vladajuće stranke da čak i radi svojih najbanalnijih dnevnopolitičkih interesa ignoriše ustavne garancije zaštite podataka o ličnosti i kontinuirano krši zakon i istovremeno servilna spremnost državnih institucija da joj to omoguće i potpuna nespremnost tužilaštva da protiv toga nešto preduzme su bukvalno zastrašujući.

Jer, kod takvog stanja stvari i neuporedivo delikatniji lični podaci – o telefonskoj ili internet komunikaciji, o stanju na bankovnim računima, socijalnom statusu, zdravstvenom stanju, čak i oni u Nacionalnom DNK registru, mogu biti dostupni vladajućoj stranci i nekažnjeno zloupotrebljavani.

Takva apsolutno neprihvatljiva praksa mora biti prekinuta a njeni protagonisti moraju snositi odgovornost.

Peščanik.net, 01.11.2023.

Srodni linkovi:

Ljubomir Živkov – Danak u krvi

Ljubodrag Stojadinović – Pismo otpisanima