Foto: Neda Radulović-Viswanatha
Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Više puta je A.Vučić pisao penzionerima. I pored nastojanja da bude prisan i pristojan kako bi za sebe pridobio taj odlazeći svet, tekst obavezno bude rogat, nakrivljen, dosadan, neiskren i nedovoljno objašnjen.

Penzioneri su njegova slabost, snaga i budućnost. Opsednut je njihovom sudbinom i krotkim postojanjem. Zna da će mu ti ljudi na kraju oprostiti svaku gadost. Ima poseban odnos sa njima: pljačkao ih je, zatvarao, vrbovao da ga podrže, prepadao pandemijom i pretrpanim grobljima. A ipak, i pored ovog zastrašujućeg inventara zlodela, on dokazuje da ih voli, iako nije sposoban za takve emocije. Tako doživljava postojanje staraca i baba, ljudskih bića u završnoj fazi. Lake mete koje podli strelac nepogrešivo pogađa, nudeći sitne darove za doživotnu vernost.

Penzioneri su dobili novo pismo posle dugih meseci. Inače im niko ne piše niti oni bilo kome. Pisma su davno zastareli oblik opštenja, ljudi ih izbacuju iz upotrebe. Sa decom i unucima razmenjuju se poruke, sa ostalima ništa. I sad odjednom A. Vučić: „Pre svega veliko hvala za beskrajno strpljenje koje ste pokazali tokom godina reformi, godina u kojima smo oporavljali našu privredu, zapošljavali ljude, gradili puteve pruge i bolnice, a penzije nisu rasle onom brzinom kako su rasle plate, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru.“

Svestrano zapušteni čitalac, mogao bi da bude dirnut brigom i pažnjom sa najvišeg mesta. Šta je vladar želeo da kaže, nejasno je. Osim da se pohvali i onima koji možda nisu videli ili nisu čuli za sve njegove podvige. Je li njihov predsednik slabo pismen ili je želeo da otalja svoje očajničko javljanje, nije poznato. Ali uvod zvuči loše, skoro kao tirada kod Marića, koji ga podbada da ne prestane sa bezveznom pričom.

Ali, evo malo razloga za staračke radosti: „Došlo je vreme da mi kao država vratimo vama deo onoga što ste učinili za svoju Srbiju i tokom radnog veka i posle toga.“ Kraljevsko persiranje sebi i jednačenje sa nečim od čega je moćniji, može da se tumači kao skromno pokazivanje snage dobročinitelja.

U ovom pasusu je ezopovski deo poruke, čija je suština u pohvali za učinke posle radnog veka. Kako su pristali da daju to što će im tobože biti vraćeno? Tako što nisu bili dovoljno jaki da se odbrane od razbojnika koji ih je javno opljačkao Ali, u pismu jasno stoji da će biti vraćen mali deo toga, samo za one koji budu dovoljno uporni da prežive i dočekaju milosrđe.

Dalje idu procenti rasta penzija i vreme kad to počinje. To je virtualna kineska tabla sa nejasnom računicom, čime pismo dobija na praktičnoj vrednosti. No ipak, šargarepa se nalazi na vidnom mestu, u obrazloženju podmićivanja: „Istovremeno, u danima koji su pred nama, drugi put u poslednje dve godine, isplatićemo jednokratnu pomoć u iznosu od 20.000 dinara.“

Posle toga ispratilac pisma u neočekivanoj skrušenosti kaže da je svestan da sve ovo neće učiniti penzionere ni zadovoljnim ni bogatim, no ipak valjalo bi da se bude na pravoj strani, jer bi sve – i njegovi podvizi i udeljene pare, moglo da bude uzalud: „Pred nama su važne odluke. Ne smemo da uništimo sve što smo stvorili, već ćemo u narednom periodu morati da donosimo odgovorne odluke, biramo one ljude koji će da brinu o svakome od nas, o našoj Srbiji.“ U potpisu: srdačno, A.Vučić.

Lozinka pisma je u poslednjoj rečenici: da biramo (da birate) one ljude koji će da brinu o nama, to jest o vama. Pismo je samo po sebi izraz te brige i mnogo više od toga. Vapaj za pomoć darodavcu u nevolji. Uzimao sam mnogo, orobio vas uz vaš pristanak. Sad vam udeljujem sitninu. Pomognite dok vas ima, bez vas sam stvarno gotov, da ne bismo uništili sve što smo stvorili.

U epilogu pisma vladar želi da bude jasan, pa kaže seniorima da pripaze koga biraju. Dakle, samo njega i njegove. Ako dođu drugi, oni neće udeljivati jednokratno. Ko zna šta će biti sa vama bez mene.

Pismo je moglo da bude mnogo kraće da je pisac iz njega izbacio licemerje, prezir, lažnu brigu i slabo pismene sklopove. Recimo: slušajte amo! Nemam vremena, biću kratak, pa da se pogodimo. Jel može ovako: ja svakome od vas po dvajes hiljada, a vi meni glas. Živi vi meni bili do 17. decembra.

Dotle će sigurno da odu mnogi. Iz jasnih razloga neće biti u stanju da odrade avans od 20.000. Ili ipak hoće? Ima podataka da više hiljada pokojnika u Srbiji i dalje živi na biračkim spiskovima. Oni će svakako glasati, i u tome je tajna žilavosti srpskih grobalja.

Istraživanja pokazuju da je većina penzionera inače na njegovoj strani. Nezavisno od pljačke, zatvaranja, uvreda i pisma koje uvek stiže u poslednji čas. Seniori ga vole iz svojih razloga, to je njihov ukus. Danajski dar je dokaz njegove dobrote i plemenitosti. Mnogi ne čuju niti vide ništa osim njega, on je taj za ceo život.

Peščanik.net, 27.10.2023.

Srodni linkovi:

Ljubomir Živkov – Danak u krvi

Rodoljub Šabić – Pisma


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)