Koliko god se čovjek trudio ovih dana izbjeći raspravu o virusu, pokušavajući inzistirati na drugim temama i životu mimo izvanredne situacije, nju je vrlo teško izbjeći, budući da su i društvene mreže, kao i svi mediji naprosto prekomjerno izbombardirani isključivo s tom temom. U svemu tome, pored primjetne solidarnosti kao jedne od boljih stvari i povratka ideje javnog zdravstva i civilne zaštite u fokus, vidjeli smo čitav niz zabrinjavajućih autoritarnih tendencija, koje su uspostavile savršenu simbiozu s bespogovornim pristajanjem najvećeg broja ljudi na život u neslobodi i suspenziju građanskih prava, ma koliko mjere bile općeprihvaćene na svjetskoj razini i racionalno opravdane te potaknule novi razvoj doušničkog mentaliteta, što svaki put djeluje užasavajuće. No, sve navedeno uvjerljivo je nadmašio mostarski slučaj te prateća konferencija za medije ravnatelja tamošnje bolnice. Kako me blokada granica tek pukim slučajem zatekla u Splitu, umjesto u Mostaru, užasavajući način na koji se prvi evidentirani slučaj čovjeka zaraženog korona virusom dogodio u tom gradu, tako što je čovjek sa simptomima ušao preko veze i mimo procedure u bolnicu, prošavši sve odjele, osim zaraznog na kojem je trebao biti smješten, vijesti o tome su do mene stigle medijski. Jednako kao i nadrealna press konferencija koju je sljedećeg dana održao ravnatelj mostarske bolnice Ante Kvesić. Sigurno vam je ta snimka već poznata, a ako nije potražite je na youtubeu, budući da boljeg primjera kako izgleda rasap svih vrijednosti i destrukcija javnih institucija u režiji nacionalističkog klijentelizma nećete naći. Dakle, čak i kad zanemarimo njegov priprosti rječnik i potpuno sramotne gluposti koje je izgovorio, što je prilično začuđujuće, budući da je čovjek liječnik i više od četvrt stoljeća ravnatelj te ustanove, pa promotrimo nastup na konferenciji samo u vizualnom smislu, od sunčanih naočala, preko kasnijeg čišćenja zubiju u pozadini, postajemo svjesni kako imamo posla s temeljito nepristojnim i bahatim čovjekom. Nepristojnost ne treba posebno objašnjavati, ali je ipak nevjerovatno do koje mjere se kod Kvesića razvila bahatost, da u trenutku u kojem je zapravo čitav grad u panici od nepoznate bolesti i najgoreg scenarija iz razloga što je virus ušao u bolnicu, održi tako nepripremljenu, neozbiljnu i primitivnu konferenciju za štampu, ne osjećajući ni najmanju potrebu da barem fingira ozbiljnost. Iako su nam stvari bile instinktivno jasne u startu, pravi razlozi su se otkrili dan nakon, kad je na Radio Sarajevu objavljen članak s njegovog svjedočenja u Haagu, kojim je pokušavao pomoći optuženim čelnicima Herceg-Bosne. Doznali smo tako da je Kvesić bio zapovjednik regionalne ratne bolnice u Mostaru u vrijeme najgorih zločina, a njegovo osebujno svjedočenje o tome kako su Bošnjaci odvođeni u logore radi vlastite sigurnosti savršeno se uklapa u bešćutnost, nedostatak bilo kakve odgovornosti i gaženje liječničke etike koje je emitirao na spomenutoj konferenciji. Imajući sve to u vidu, nameću se dva pitanja. Prvo, kako je moguće da osoba takvog profila i nasljeđa bude već više od četvrt stoljeća na čelu jedne od vitalnih javnih institucija i drugo, koje se logično nadovezuje na prvo, kako itko može očekivati da ustanova normalno funkcionira u takvom kontekstu? Odgovor na prvo pitanje je nažalost banalan i poražavajući. Može, jer ga je na to mjesto postavila i na njemu ga održava ista ona politika koja je dovela do zločina i koja se s njima do danas odbija suočiti te koja nastavlja neometano vladati dobrim dijelom grada. No, odgovor na drugo pitanje i nije tako jednostavan. Naime, čak i ljudi koji su potpuno neosjetljivi na nepravdu, moraju brinuti barem za vlastito zdravlje i ono njima bliskih ljudi, što nas dovodi do samo dva moguća odgovora na postavljeno pitanje. Ili njih mostarska bolnica ne zanima, budući da sebi mogu priuštiti liječenje u Hrvatskoj ili negdje u Europi, ili su jednostavno mislili da se nikad neće dogoditi ništa ovoliko problematično, što bi zahtijevalo da ta ustanova funkcionira na najvišoj razini. Najvjerovatnijim se čini da je riječ o kombinaciji ova dva razloga, no ovaj zaključak ni na koji način ne ublažava posljedice koje će uslijediti zbog tako neodgovornog vođenja ustanove. U nadi da se neće dogoditi najgore, ostaje nam nadati se, koliko god se to činilo uzaludnim, da bi promatrani skandal mogao dovesti, ne samo do Kvesićeve smjene, nego i do propitivanja kompletne kadrovske politike koja je honorirala one s ozbiljnim mrljama na savjesti.
Peščanik.net, 21.03.2020.
KORONA