Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Više dnevnih listova objavilo je listu 1000 javnih ličnosti koje na predstojećim izborima podržavaju listu „Zato što volimo Beograd – Aleksandar Vučić“. Kao i nakon objavljivanja liste od 650 javnih ličnosti koje su podržale Aleksandra Vučića tokom kampanje za predsedničke izbore prošle godine, ova lista nas je dodatno povukla u živo blato insceniranih izbora. Iako se na listama gotovo svih učesnika na izborima nalaze javne ličnosti, iako su neke i javno podržale kandidate, slučaj spiska podržavalaca Srpske napredne stranke se od svega toga znatno razlikuje. Evo i zašto.

Već na dan objavljivanja, brojne osobe su javnosti, prijateljima i saradnicima stavile do znanja da nikada nisu dale saglasnost da se njihovo ime nađe na toj listi. Dakle, deo ljudi sa spiska je zloupotrebljen – njihova imena i autoriteti. S druge strane, svi kandidati i učesnici u kampanji iz javnog života su svoj pristanak za sličan angažman na drugim listama dali izričito i napismeno (za kandidaturu), ili svojim fizičkim prisustvom ili izjavama (za podršku).

Veoma je različita i pozicija iz koje nastupaju javne ličnosti koje podržavaju vladajuću stranku i one koje podržavaju opozicione liste. Naime, svima nam je kristalno jasno da je zaklinjanje na vernost i podršku SNS-u izuzetno oportuno, da donosi stabilna radna mesta, dodatne sinekure, zaštitu koja se – to znamo – traži i dobija samo na jednoj adresi. U toj konstrukciji, ime na „spisku“ dođe nešto kao osiguranje – za svaki slučaj. Osobe koje su zaista dale saglasnost da se nađu na spisku jesu ulizice i beskičmenjaci; one teže da izgrade ili zadrže svoje nezaslužene privilegije. Ovo se bez ograde može tvrditi upravo zato što javne ličnosti – bilo da su profesori univerziteta, umetnici, sportisti ili daleko bilo pravnici – znaju i moraju znati da podržavaju režim koji sprovodi progon svojih neistomišljenika, zastrašuje, širi mržnju i nasilje. Oni znaju i moraju znati da je stranka na čijem su se spisku našli uzurpirala vlast, da je vrši neposredno i diskreciono. Da je ukinula debatu o pitanjima od javnog značaja. Znaju i moraju znati da stranka koju podržavaju neskriveno rasipa javne resurse i sliva ih u privatne džepove. Posebnu odgovornost za datu podršku snose profesori univerziteta, koji su očigledno naprednjačka opsesija. Uz kupovinu diploma, naprednjaci skupljaju i podršku ljudi koji su zaista doktorirali – kao da podrška svakog doktora nauka nosi više glasova i kao da nekako umanjuje nemerljivu štetu koju naprednjaci prave.

S druge strane, na listama podrške slabašnoj opoziciji nalaze se ljudi koji, u skladu sa prirodom režima sa kojim imamo posla, mogu očekivati da takva podrška proizvede samo probleme, pretnje, otkaze i zabrinute komentare porodice i prijatelja (šta će ti to u životu, što samo ne radiš svoj posao, vidiš kakvo je vreme došlo). Dakle, identifikovati se kao podržavalac ove ili one strane jednostavno nije isto.

Zapravo ključnu razliku između uobičajene demokratske podrške na izborima i spiska podrške u dnevnim novinama čini to što vladajuća stranka već godinama sprovodi politiku popisivanja. Postoji neka tajna i neraskidiva veza između fašista i spiskova. Popisuju nas po stanovima, državnim ustanovama, privatnim firmama, dečjim sportskim klubovima. U socijalnoj zaštiti, kada zovete policiju i kada se obratite sudu. Na čijem ste spisku postaje ključna odrednica dnevnog funkcionisanja i fizičkog opstanka. Oni koji su se, voljno ili nevoljno, opredelili, imaju još posla – i oni treba nekoga da popišu i prinesu svoj spisak centralnoj bazi.

Dakle, nije se više stotina ljudi opredelilo da podrži listu naprednjaka u Beogradu jer za to ima ozbiljne razloge, argumente i to čini iz političkog uverenja. To se radi isključivo radi izbegavanja osvete od nepriklanjanja politici popisivanja koja iz sive zone polako prelazi u javnu.

Treba konstatovati i da broj popisanih iz izbora u izbore biva sve veći, što bi trebalo da nas zabrine. Kako je neko dobro primetio, možda će se projekat popisivanja završiti tako što ćemo u dnevnim novinama popisati sve one koji podržavaju vlast – pa nam izbori više i neće biti potrebni. Možda čak dobacimo i do glasanja prozivkom – zar to ne bi bio praznik demokratije? Ima li ičeg lepšeg, svečanijeg i konstruktivnijeg od mogućnosti da javno izjavimo da smo saglasni sa vladajućom politikom.

„Spisak“ kojim su nas počastili u dnevnim novinama sadrži još jednu zamku – ako se neko slučajno nedobrovoljno našao na njemu i zbog toga oseća ljudsku ili profesionalnu sramotu, neminovno mora javno da demantuje da podržava naprednjačku listu i time, protivno ustavnim i zakonskim izbornim pravilima, bude primoran da javno saopšti za koga će glasati. Odnosno – vaše pravo da glasate tajno, po sopstvenom uverenju i savesti vam je prekršeno bilo da vas je prisvojio SNS, bilo da želite da se tom prisvajanju oduprete.

Politika popisivanja Srpske napredne stranke služi samo jednom – utisku da ova svemoguća i svevideća stranka zna kome je svako od nas naklonjen. Oni pouzdano znaju šta ćemo raditi četvrtog marta. Bilo da jesmo ili nismo dali podršku, oni znaju da smo zapravo njihovi. Kako – ne pitajte. Oni čitaju misli i poruke, bave se hipnozom i ulaze u snove.

Naravno, ovo su notorne gluposti kojima svako razumno biće treba da se odupre. Ništa nije rešeno i stvari nisu izvesne. Naprotiv, spiskovi poltrona mogu da drže strah samo do nedelje. Uprkos svim naporima, vladajuća stranka za ovaj spisak nije uspela da pribavi ni hiljadu ljudi u glavnom gradu. Na njemu su čak i kandidati vladajuće stranke na izborima – valjda da znamo da podržavaju sami sebe.

Zato treba da se fokusiramo na dve stvari. Prvo, u Beogradu pravo glasa ima milion i šeststo hiljada birača. Taj broj ne može umanjiti nijedan naprednjački spisak. I drugo – gde god da radite, čime god da su vam pretili, oni ne mogu znati šta ste radili četvrtog marta.

Izađite na izbore u nedelju – tamo se odigrava pravo i najvažnije prebrojavanje podrške.

Peščanik.net, 28.02.2018.

Srodni linkovi:

Dejan Ilić – Piramidalna šema

Ljubodrag Stojadinović – Stub srama


The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)