Foto: Peščanik
Gradska vlada, Beograd, foto: Peščanik

Od juče je zvanično – vladajuća koalicija nema ni legalnu ni legitimnu većinu u Gradu Beogradu, iako smo dva i po meseca od sprovedenih izbora svakodnevno slušali kako je buduća beogradska vlast izvesna i čista kao suza. Da se na nove izbore ide zbog nemogućnosti političkog i/ili koruptivno-kriminalnog dogovora sa pokretom Mi glas iz naroda može da poveruje samo onaj ko veruje da odbornici kojima su dodeljeni mandati, a čija politička opcija nije postojala do pre četiri meseca, sami nešto odlučuju. Jer juče smo videli ko jedini odlučuje – predsedništvo Srpske napredne stranke po savetu predsednika republike. Sve to direktno protivno članu 5 Ustava Republike Srbije (političke stranke ne mogu neposredno vršiti vlast, niti je potčiniti sebi).

Kako ti odbornici nemaju stvarno pravo glasa, na nove izbore se ne ide zbog nedostatka političkog dogovora, već zbog pritiska na vladajuću koaliciju da se bez odlaganja odrekne fabrikovane većine koju je stvorila izbornom krađom.

Teško je poverovati da je predsednik Republike preko noći demokratski progledao pa je svoj refren o najčistijim izborima zamenio onim o tome da je „važno da se izađe na nove izbore“. Pre će biti da je Vučić samo pažljivo pročitao zajedničko saopštenje ambasada Nemačke, Italije, Francuske, Velike Britanije i SAD (tzv. Kvinte) u Srbiji od petka, neposredno uoči konstituisanja beogradske Skupštine. U saopštenju se kaže da „ambasade pozdravljaju prihvatanje predsednika Vučića da sprovede preporuke ODIHR i stoga očekuju da Vlada Srbije zatraži pomoć ODIHR, uz podršku drugih relevantnih institucija, kako bi se obezbedila efikasna i celovita primena datih preporuka i postigao osetan napredak pre predstojećih prolećnih izbora“.

Dakle, predsednik, inače poznat po optuživanju opozicije da je plaćenička, izdajnička i prozapadna, pokazao je da za njega izvor prava nisu Ustav i zakoni, već saopštenja Kvinte. Ako ne može drugačije, ako je to njegov pravnički maksimum, neka bude i tako. Od zlog dužnika i koš pleve je dosta.

Navedeno saopštenje je krajnje precizno. Njime se zahteva da se preporuke primene efikasno i celovito (bez odugovlačenja i birkanja), da napredak koji je učinjen bude osetan (a ne na dugom štapu), te da se preporuke moraju sprovesti pre prolećnih izbora, a ne za četiri godine kako je to kreativno pre samo nekoliko dana protumačila predsednica Vlade.

U kontekstu odluka od petka zabavno je čitati skorašnje izjave dežurnih u odbrani izbora. Na primer, ministarka pravde je pre desetak dana detaljno analizirala izborne zahteve Proglasa i zaključila da su oni isključivo usmereni na delegitmizaciju već sprovedenog izbornog procesa, te da je njihov cilj destabilizacija državnih organa i pokušaj da se kroz selektivno tumačenje pravnih normi baci senka na izborni proces, koji je, kaže ministarka, ceo sproveden i okončan u skladu sa Ustavom i zakonom.

Kako su zahtevi Proglasa u visokom saglasju sa stručnim preporukama ODIHR-a i političkim preporukama Kvinte, predsednik se izgleda više ne slaže ni sa ranijim sobom, ali ni sa svojim najvernijim saradnicima, poput ministarke pravde. Biće zanimljivo gledati unutarstranačke posledice prinudnog sletanja sa decembarskih pobedničkih visina.

Međutim, to je sve zabava i folklor u vremenu koje je pred nama. Isto se odnosi i na pitanja – ko je od sutra u kampanji, ko će sa kim u koaliciju, kako će se koja lista zvati i tome slično. To je sve nebitno ili makar manje važno.

Jedina relevantna politička pitanja u ovom trenutku su – datum održavanja izbora i primena preporuka ODIHR-a.

U vezi sa prvim pitanjem važno je znati da se izbori po zakonu mogu održati do 3. juna, te da je svako nametanje 21. ili 28. aprila kao poslednjeg datuma za održavanje izbora neprihvatljivo i činjenično netačno. Neprihvatljivo, jer je građanima i opoziciji, a iznenada (navodno) i vlasti važno da se primene sve preporuke međunarodnih posmatrača. Ako je zaista tako, izbori se moraju održati u krajnjim zakonskim rokovima da bi bilo dovoljno vremena da se preporuke primene.

Kada je reč o preporukama, sve su podjednako važne, ali je jedna ipak najvažnija, ona u kojoj se kaže da je potrebno razmotriti propise i prakse tako da se, poštujući zaštitu podataka o ličnosti, omogući pristup podacima iz biračkog spiska i omogući stvarna revizija Jedinstvenog biračkog spiska, uključujući u ovaj proces političke partije i civilno društvo.

Dok čekamo primenu preporuka, kako nam je rečeno, već od ponedeljka, ne treba zaboraviti na čestitke. Zaokret vlastodržaca je bio iznuđen i tek u poslednjem koraku je zapečaćen pritiskom velikih sila. Ali od tog pritiska ne bi bilo ništa bez opozicionih stranaka, svakog kontrolora, posmatrača, bez svakog građanina koji je protestovao i koji je na taj način uprkos svemu pokazao ko odlučuje o vlasti u Beogradu. Stoga je u vrlo kratkom predahu između decembarskih i ponovljenih izbora neophodno konstatovati pobedu – o tome ipak odlučujemo mi.

Izvesno je da je većina vladajuće koalicije zbog obimne krađe klimava i na nacionalnom nivou i o tome jasno svedoči izveštaj ODIHR-a. Obim zabeleženih zloupotreba i značaj glavnog grada je za sada presudio da se izbori u Beogradu moraju ponoviti. Ali sigurno nećemo čekati još četiri godine da se to isto desi i na republičkom nivou.

Peščanik.net, 04.03.2024.

Srodni link: Savo Đurđić – Predsednik u kampanji protivno ustavu i zakonima


The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)