Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Intervju koji je predsednik dao u nedelju je bio izuzetno zanimljiv. Naravno, uz obavezni sastav sa novinarkom koja je prvo pokušala da radi svoj posao, što je uvredilo predsednika, zbog čega je ona ustuknula i počela da ga tetoši, sve do kraja, gde je ona ne verujući svojim ušima pukla od smeha.

Predsednik je, između ostalog, najavio da će, ukoliko se neposlušni građani ne primire, uvesti policijski čas od 24 časa. Na pitanje kako će to da sprovede odgovorio je da ne zna. Ovde ću se zadržati samo na najavljenom produžetku policijskog časa, mada smo svašta čuli i u vezi sa planiranom ekonomskom politikom i neizmernom bogatstvu Srbije.

Predsednik je prvo napadao nedisciplinovane građane zbog čega mu jedino preostaje da uvede celodnevni policijski čas. Potom je rekao da se opremaju brojne hale za nadolazeće pacijente, koje će sve do jedne biti ispunjene. Ali, nastavio je, situacija kod nas nije ni približno tako loša kao u nekim drugim državama, koje imaju više desetina hiljada zaraženih sa po 800-900 preminulih dnevno. Nakon toga je konstatovao da je 92% naših građana disciplinovano, dok je preostalih 8% neposlušno. Teško je opravdati tako restriktivnu i neselektivnu meru kao što je celodnevni policijski čas, ako je realna procena da epidemija kod nas neće imati razmere kao u najteže pogođenim zemljama.

Nešto tu nije u redu. Ostaje mi samo da špekulišem, pa ako su brojke sa zaraženima i preminulima tačne i ako je 92% građana disciplinovano, jedino mogu da zaključim da predsednik želi da se još malo rastereti od svojih strahova tako što će ih transferisati na nas. Naime, iako su reakcije vlasti, otkad su se uozbiljile, prilično panične, to izgleda nije proizvelo željene efekte, jer stanovništvo manje paniči od projektovanog nivoa. Celodnevno zatvaranje je nezgodna mera – u pitanju je potpuna izolacija koja će desetkovati naše alternativne izvore informisanja. Namera je, slutim, da nas izolacija i osećaj bespomoćnosti odvedu direktno u zagrljaj svemoćnog. Opsednut je sobom i to je strašno naporno. Ovaj napor će sada podeliti sa nama tako što ćemo, pretpostavljam, mi postati opsednuti njime – indukovaće nas u svoj svet u kojem je superioran. Kako budu rasli naša opsednutost i naši strahovi, on će se postepeno osećati bolje jer se neko plaši više od njega.

Mislim da će ova mera biti uvedena. Nama ostaje da se borimo i da se ne plašimo. Život se nastavlja i posle korone, a bogami i posle njega.

Autor je profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Peščanik.net, 31.03.2020.

KORONA