
I vlast je očigledno pročitala naučnu studiju koja dokazuje da je svaki nenasilni protest koji je okupio 3,5% stanovništva neminovno dovodio do smene režima. Pošto tu svetsku statistiku ipak ne može da promeni, vlast je namerila da promeni sliku protesta i silom manipulacije ih prikaže kao nasilne, dakle – tehnički nepodobne da izazovu pad režima. Jer, što bi rekao Snupi, nema tako velikog problema koji se ne može zaobići.
Nije da nije vlast to oduvek radila, svaki protestić sa promilom stanovništva odmah je dobijao svoje prigodne, najčešće ženske, žrtve. U Beogradu smo još pre nekoliko godina gledali stradanje prve ženske brigade Gorana Vesića koja je padanjem u nesvest i uzvicima „fašisti, fašisti“ sprečavala gradske odbornike tadašnjeg Saveza za Srbiju da uđu u skupštinu. Ni broj se ne zna poslanica i novinarki koje su pokošene mrkim pogledima i koje su za dlaku izbegle da ih predsednik Srbije proglasi narodnim herojkama. Poslednja među njima, po rečima istog predsednika Srbije, čak nije rasla uz oca pa samim tim ne zna ni šta su batine (jer majke po definiciji ne biju decu? Pravda za majke!).
Tako je i u Ćacilend stigla depeša, ali izgleda šifrovana, kao u Sumnjivom licu. „Kljukana dinastija“ i „trt, trt, trt“ to je još i ispravno „razumeno“ (Miša Vacić) da znači: narodu treba uterati strah od dinastije. Ali šta mu dođe „svastikin but“? Onda im je neko obrazovaniji objasnio da je svastika kukasti krst i oni su ga odmah nacrtali, a pošto je to bilo protivzakonito prikazivanje nacističkog obeležja, isti onaj obrazovaniji ih je podučio da ga sledeći put precrtaju. I da ne greše u izgovoru kao predsednik SNS jer nije „bolje naci nego ćaci“ već obratno.
Pošto se šifrovana depeša ispostavila kao pretežak zadatak, neko je najzad morao da jasno izda direktivu: ona žrtva sa navodnim prebijanjem nije bila dovoljna, sad nam treba navodno ubijanje. I studenti koji navodno samo žele da uče su odmah objavili navodno presretnutu tajnu depešu u kojoj navodno piše da se na Vidovdan sprema pokolj i da će neki novi Miloš Obilić (briši to, kakav te Miloš Obilić spopao, on je junak!) ući u njihove čadore i pobiti sve što živi u Kosjeriću (šljas! briši to! sve što živi u Kosjeriću je iz predsednikovog govora: sve što živi je izašlo da glasa protiv nas, ali smo mi ipak pobedili, ne pitajte kako.)
Iako za sebe uporno govore da su oni tiha većina, istina je da su od svog začetka samo glasna manjina. I u svojim najboljim danima, kada bi u rezultatima na izborima namakli polovinu glasača, to je bila tek četvrtina punoletnog stanovništva. Ali su se ponašali kao da im ceo svet ne može ništa. Onaj koji je i mogao i još uvek može, kao policija, tužilaštvo, sudovi, nije hteo da se meša kao da su EU. Ako bi se, naročito na početku, neko od njih naivno i umešao, kao u slučajevima prvog brata Srbije („lična karta“ i „pendrečenje tokom Prajda“), suđenje bi se ili odugovlačilo do današnjeg dana ili bi se završilo po kratkom postupku: za pendrek u leđa, suspenzija u ruke.
Srećom, za smenu ove nasilne manjine je potrebna još manja nenasilna manjina. A nju već imamo. I vlast to zna.
Peščanik.net, 16.06.2025.
NADSTREŠNICA- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Nadežda Milenković (see all)
- Zare ga još dava - 13/07/2026
- VARljivo leto - 06/07/2026
- Skup, a jeftin - 29/06/2026





