Edukacijski paket Opsada Sarajeva 1992-1993-1994-1995,
Fama International
Suada Kapić je osoba koja stoji iza dosad najsustavnijeg projekta trajnog obilježavanja i memoriranja opsade Sarajeva. Edukacijski paket čiji je ona (glavni) tvorac u izdanju Fame International, a pod naslovom Opsada Sarajeva je važan doprinos “Kolektivnom Globalnom Pamćenju”. Riječ je o itekako značajnom projektu koji, nažalost, dosad nije imao recepciju i odjek kakve zaslužuje.
Loši učenici skloni su knjige iz lektire procijenjivati prema broju stranica. Sa sviješću da to ne govori ništa pretjerano važno o vrijednosti Edukacijskog paketa Opsada Sarajeva, reći ću najprije da je paket težak oko četiri kilograma. Kad otvori kompaktnu i čvrstu kartonsku kutiju, korisnik Edukacijskog paketa pronaći će šest “artikala”: dva CD-a, dvije mape, jedan DVD i jednu knjigu. Na prvom CD-u nalazi se Uputstvo za upotrebu – kratki film od dvadesetak minuta koji istovremeno funkcionira i, kako naslov sugerira, “uputstvo za upotrebu” i kao kratki preview cijelog paketa i kao neka vrsta post festum komentara i valorizacije projekta, i to kroz riječi vrhunske beogradske istoričarke – Branke Prpa.
Mape
Na prvoj mapi, koja na prvi pogled izgleda kao geografska karta Jugoslavije poznata svima koji su prošli kroz školski sistem SFRJ, nalazi se pregled raspada Jugoslavije (THE FALL of YUGOSLAVIA 1991-1999). Na licu ovog zemljovida posebno su mjesto dobili svi ključni toponimi krvave posljednje decenije dvadesetog stoljeća na prostoru bivše Jugoslavije (Dubrovnik, Vukovar, Sarajevo, Prijedor, Mostar, Srebrenica, Kosovo).
No to nije sve. Na ovoj su mapi obilježena i sva manja ratna poprišta, uz “legendu” koja nanovo podsjeća na školske dane, a koja simbolički označava sve vojne formacije koje su učestvovale u ex-yu ratnim konfliktima. Nije “legenda” svedena isključivo na prisustvo vojnih formacija; ona nam na mapi otkriva i lokacije koncentracijskih logora, mete NATO bombardiranja, mjesta masovnih egzekucija, lokacije izbjegličkih kampova, itd. Na poleđini ove mape nalazi se detaljna hronologija raspada Jugoslavije: od Titove smrti u maju 1980. godine do NATO udara na Srbiju u martu mjesecu 1999. Između se smjestilo nekoliko stotina događaja sistematično zabilježenih sitnim slovima na poleđine ove karte dimenzija (circa) 125 cm – 85 cm.
Prva mapa u suštini funkcionira kao kontekst druge mape, one koja je zapravo ključna za Edukacijski paket Opsada Sarajeva. Ova mapa je dimenzijama nešto manja (circa 95 cm – 65 cm), no razmjer joj je mnogostruko manji; za razliku od prve koja fokusira cijelu (ex) Jugoslaviju i cijelu deceniju, ovoj su u žiži samo četiri godine (1992, 1993, 1994, 1995) i samo jedan grad – Sarajevo. Ovo je mapa opsade Sarajeva i mapa opstanka (Survival Map). Za razliku od prve, ona ne može podsjetiti na školske geografske karte. Sarajevo na njoj djeluje najprije nekako razgledničko-stripovski. Iz ptičije (ili božanske) perspektive na mapi je prikazana sarajevska kotlina, od zgrade Oslobođenja do Vijećnice.
Svako ko imalo poznaje Sarajevo na ovoj će karti lako prepoznati gradske četvrti i ključne urbane lokalitete (mostove, kulturne spomenike, bolnice, bogomolje, sportske dvorane, stadione, muzeje itd.). Za one kojima je Sarajevo nepoznato, na poleđini mape su precizno definirani i opisani svi istaknuti objekti. Iz iste (nebeske) perspektive na ovoj mapi vidimo i artiljerijski prsten koji je opasao Sarajevo. Okruživši kotlinu, onako kako ram okružuje sliku, stoje poredani topovi, minobacači, tenkovi.
Vodič za preživljavanje
Kao u dobrom filmskom kadru, ove nam dvije mape približavaju mjesto radnje dokumentarca Vodič za preživljavanje: Mehanizam terora, mehanizam opstanka, a to je opsjednuto Sarajevo. Ovaj dokumentarni film (na DVD-u, koji je sastavni dio Edukacijskog paketa) traje nepunih sat i pol. U poetičkom smislu on itekako korespondira sa knjigom Sarajevo Blues Semezdina Mehmedinovića. Mehmedinović je svoju knjigu podnaslovio kao pojmovnik opsjednutog grada, a ista bi se “žanrovska odrednica” savršeno dala primijeniti i na film Vodič za preživljavanje. Kroz pedesetak pojmova, priča se priča o opsadi Sarajeva. Svojim sadržajem film zapravo opravdava naslov: on zaista funcionira i kao “vodič za preživljavanje” – od opisa kako se za vrijeme opsade dolazi do hrane, vode i ogrijeva preko priče o kulturnom životu pod opsadom te funkcioniranju gradskog prevoza i škola u ratnom vremenu do “metafizičkih” tema života i smrti.
Nekoliko desetina sugovornika, od anonimnih, da tako kažemo, do takozvanih javnih ličnosti, gledatelju približavaju svoje osobne doživljaje opsade. Dokumentarni snimci iz vremena rata miješaju se sa poratnim intervjuima. Neki momenti u filmu naročito su pamtljivi: od snimke Mitterrandove posjete Sarajevu na kojoj se, negdje u pozadini, među prolaznicima prepoznaje Danis Tanović, do slika sa čuvenog izbora za naljepšu djevojku opkoljenog Sarajeva (Miss Sarajevo), izbora koji je ovjekovječen i u glasovitoj pjesmi grupe U2. Sa DVD-om odlično korespondira drugi CD u Edukacijskom paketu, CD na kojem se nalazi tekstualna arhiva (u HTML formatu) u trideset epizoda, CD koji predstavlja govornu istoriju opsade Sarajeva.
U svakoj epizodi je nekoliko intervjua sa Saralijama koji baštine iskustvo opsade. Tu su, među ostalim, Enver Imamović, Avdo Hebib, Dragan Vikić, Konstantin Jovanović, Muhamed Kreševljaković, Bakir Alispahić, Miro Lazović, Jovan Divjak, Željko Varunek, Nikodije Stojanović, Gordana Magaš, Una Bejtović itd.
1.325 stranica Najveći dio Edukacijskog paketa, makar u zapreminskom smislu, zauzima knjiga (enciklopedija) od 1.325 stranica pod naslovom Opsada Sarajeva – (mart 1992 – mart 1996). Knjigu otvara Fama Statement koji vrijedi citirati: “U periodu 1991-1999, u vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji, stajali smo i stojimo, lično i kroz FAMA projekte: iza pravde, edukacije, znanja, poštovanja ljudskih vrijednosti, čovječnosti, poštovanja ljudskog dostojanstva, poštovanja ljudskih prava, poštovanja slobode pojedinca, poštovanja demokratskih principa, a protiv neznanja, terorizma, nasilja, ratnih zločina, totalitarizma, fašizma, diktatorstva, nacionalizma i rasizma.”
Vrijedi navesti i stavke iz sadržaja: Uvodnik,Hronologija opsade 1992-1996, Mapa opsade 1992-1996, Govorna istorija 1992, Vodič za preživljavanje, Govorna istorija 1993, Sarajevo Life magazin, Govorna istorija 1994, Ankete “Opstanak”,Govorna istorija 1995, Dejtonski mirovni sporazum – mapa pregovora,Govorna istorija 1996, Hronologija raspada 1980-1999. Sadržaj ovdje, između ostalog, pokazuje i da su gotovo svi “multimedijalni” artikli iz paketa reproducirani i u knjizi. U kontekstu iskustva opsade Sarajeva, to je i logično: CD-ovi i DVD neupotrebljivi su bez struje, a upravo iskustvo opsade dokazuje da je knjiga najizdržljiviji i najlakše dostupan “nosač” informacija. Knjiga ne ovisi od struje ni od tehničkih pomagala.
Biblioteka u plamenu jedan je od vizuelnih simbola opsade Sarajeva te i zato ima smisla da se sjećanje na opsadu sačuva u formi knjige. U uvodniku ove knjige se kaže: “Ova knjiga je knjiga ljudskog naslijeđa. Knjiga o jednom vremenu. Knjiga o fenomenu opsade duge četiri godine. Knjiga o pobjedi ljudske prirode nad terorom. (…) Sarajevo je dokazalo da jedna urbana sredina može opstati usprkos totalnoj destrukciji i svim zatvorenim tačkama ulaska i izlaska iz grada. Da opstane i ostane civilizovano i humano i čak stvori dostignuća u filozofiji življenja, mentalnoj terapiji i umjetničkim kreacijama.”
Life
Svaki odjeljak ove knjige zaslužuje zapravo opširan prikaz, no ja ću se ovdje zadržati naSarajevo Life magazinu, odjeljku koji spaja strip, fotografije i anketu. Autor stripa Hamsunov bedeker, načinjenog po istoimenom eseju Bore Ćosića, je Dragan Rokvić. Crno-bijele fotografije stvaraju neku vrstu “arhivske” patine, a anketa podjeća na postapokaliptički hibrid školskih spomenara (“leksikona”) i novinskih rubrika tipa “klub poznatih”. Ono što je u mirnodopskom (“normalnom”) vremenu paradigma banalnosti, ovdje se pretvara u dirljive ispovijesti koje se tiču života i smrti. Umjesto pitanja kakva su “šta prvo primijetiti kod osoba suprotnog spola” ili “šta morate imati u frižideru”, u anketi Sarajevo Life magazina brojne Sarajlije odgovaraju na posve drukčije upite: Koje su vaše izgubljene iluzije?, Kako ste preživjeli?, Čega se plašite?, Vaša poruka s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari? itd.
Evo nekih od poruka “s kraja svijeta, iz zemlje posljednjih stvari”. Osman Arslanagić: Jebite se, ali bez reprodukcije; Semezdin Mehmedinović: Šutim; Milan Cvijanović: Ovo nije moja poruka, ali ću reći: “Ćao, i hvala za ribu.”; Mirko Srdić (Elvis J. Kurtović): Ako ne plaćate porez i ako varate ženu, završićete i vi ovako; Edo Numankadić: Više ljubavi. Anketirani su uglavnom poznati umjetnici (pisci, režiseri, slikari, muzičari, glumci). Za razliku od ankete koja je sastavni dioSarajevo Life magazina, u odjeljku pod naslovom Ankete “Opstanak” anketirane osobe nisu navedene pod punim imenom i prezimenom, a i pitanja na koja se odgovara nisu ista.
Anketiranim osobama navedeni su godište, zanimanje, spol i kvart, a neka od pitanja iz ankete su sljedeća: Ko je, po vama, heroj odbrane grada?, Opišite vaše sklonište/podrum?, Da li ste ikada prošli kroz tunel? Evo, čisto zarad ilustracije, kako je studentica (1974. godište) odgovorila na potonje pitanje: “Da, jednom i bilo je dovoljno, pošto je to bila ’94. godina i to kraj, tunel je bio pun vode, koja se slijevala sa svih strana, bilo je zagušljivo, smrdilo je, ma užas živi.” Zanimljivo je i poglavlje Dejtonski mirovni sporazum – mapa pregovora bazirano na knjizi Richarda Holbrookea Završiti rat.
Na blizu dvije stotine stranica, uz brojne ilustracije i fotografije, izložena je iznimno detaljna povijest pregovora koji su doveli do završetka rata. Priča počinje tragičnim putovanjem “igmanskim putem” u augustu 1995. godine, kad su trojica američkih diplomata poginuli, i nastavlja se kroz cijeli niz Holbrookeovih shuttle diplomacy sastanaka do tri sedmice pregovora u Daytonu, u saveznoj državi Ohio, koji su završeni potpisivanjem mirovnog sporazuma.
Zlato katarze
Svijetu je potrebno iskustvo Sarajeva! – kaže se također u uvodniku knjige. Priča o opsadi Sarajeva globalna je priča i ona se ne tiče samo onih koju su opsadu sami iskusili. Tragično je, međutim, ako oni koji su opsadu preživjeli zaborave to iskustvo. U tekstu objavljenom u septembru mjesecu 1992. godine Ivan Lovrenović je ovako pisao o opsadi Sarajeva: “U Sarajevu dnevno gine već mjesecima po petnaest do dvadeset ljudi od četničke paljbe s brda. Oko Sarajeva stegnut je takav dželatski obruč, omča oko vrata, te se uskoro, doista, neće više moći ni disati. Taj intenzitet patnje, ta bezdušnost kojom se ona sprovodi nad nama – to je nešto što će, valjda, po slutnjama moderne fizike biti utisnuto u kozmičku memoriju, i to je ono po čemu Sarajevo danas s užasnim razlogom svraća na se sućut svakog normalnog srca na planeti.”
Na kraju istog teksta, međutim, Lovrenović postavlja mučnu dijagnozu: ” Sarajevo je duboko nesretan grad. Ima ogromnu patnju, a nema onu kolektivnu energiju potrebnu da se užarena magma patnje zgusne u čisto zlato katarze.” Iako se kroz ovaj projekat, na neki način, užarena magma patnje zgusnula u čisto zlato katarze, ovaj Edukacijski paket ipak, naoko paradoksalno, bolno potvrđuje Lovrenovićevu slutnju. Nastao bez kolektivne energije, nastao entuzijazmom tek malog broja pojedinaca predvođenih Suadom Kapić, cijeli projekat je zapravo lišen i one kolektivne energije koja bi ga na pravi način percipirala i podržala. Potrebna je kolektivna energija da bi se uspostavio mehanizam memorije, potrebna je neka vrsta institucionalne logistike da bi ovaj Edukacijski paket bio dostupan svima: onima koji baštine iskustvo opsade – zbog sjećanja, onima koji tu iskustvo ne baštine – zbog upozorenja i edukacije.
U vrijeme opsade Sarajeva, u dvije je knjige često prepoznavano srodno iskustvo. Jedna je Austerov roman U zemlji posljednjih stvari, na koji se neskriveno aludira i u anketi uSarajevo Life magazinu; druga je Camusova Kuga koja završava partiturom koje se danas, dvanaest godina nakon završetka opsade, itekako vrijedi prisjetiti. Edukacijski paket Opsada Sarajeva pomoći će svakom da spozna ono što zna Camusov doktor Rieux, “ono što vesela rulja nije znala, a što se u knjigama može naći: da bacil kuge nikad ne umire i nikad ne nestaje, da može desetinama godina da spava u namještaju i rublju, da strpljivo čeka u sobama, podrumima, sanducima, maramicama i starim hartijama i da će, može biti, doći dan kada će, na nesreću ljudi i njima za pouku, kuga probuditi svoje pacove i poslati ih da uginu u kakvom srećnom gradu.”
Saradnici i prijatelji projekta
44 imena i tuce institucija
Uz autoricu i glavnu urednicu projekta Suadu Kapić, te direktora Milana Norderlanda, na projektu su radili i brojni saradnici: Maja Razović, Željko Puljić, Dika Kapić, Amina Begović, Ognjenka Finci, Mirza Halilović, Jelena Vranić, Amra Zulfikarpašić, Emir Kasumagić, Nedžad Begović, Miroslav Prstojević, Aleksandra Wagner, Tiskara Meić, Shinobu Ito, Aida Zubčević, Ljuba Gamulin, Nenad Dogan, Milomir Kovačević, Aleksandra Majhrovski, Nihad Kreševljaković, Nedžad Imamović, Ozren Pavlović, Drago Resner, Vildana Selimbegović, Dalida Jugo, Strajo Krsmanović, Enes Sivac, Vlastimir Mijović, Dženana Karup, Miljenko Uherka, Šemsudin Čengić, Dragan Rokvić, Suzana Cerić, Ajna Arnautalić, Rijad Ljutović, Jelena Lovrić, Natalie Hijazi, Muhamed Kapić, Veda Kapić, Emir Kapić, Branimir Marković, Neven Popović.
Projekat su, između ostalih, pomogli: Balkan Trust for Democracy, German Marshall Fund of the US, Inicijativa mladih za ljudska prava, Fond za humanitarno pravo, Svjetska banka, UNESCO, Američki muzej holokausta, Columbia univerzitet, vlada grada Tokija, Human Rights Watch, Institut Otvoreno društvo i druge organizacije koje su prepoznale trajnu i globalnu vrijednost Edukacijskog paketa Opsada Sarajeva.
BH Dani, 03.04.2008.
Peščanik.net, 10.04.2008.
SARAJEVO