Dačićev referendum
Nije važno da li je Dačić za smrtnu kaznu. Nije čak ni pitanje da li bi referendum o vraćanju smrtne kazne uspeo. Ključno je da on u Srbiji ne bi mogao ni da bude raspisan iz pravnih razloga.
Nije važno da li je Dačić za smrtnu kaznu. Nije čak ni pitanje da li bi referendum o vraćanju smrtne kazne uspeo. Ključno je da on u Srbiji ne bi mogao ni da bude raspisan iz pravnih razloga.
Na pitanje o visini kazne za grupu Veljka Belivuka, smrtno ozbiljna i profesorski samouverena ministarka je rekla da očekuje dugogodišnji zatvor, a da ne bi isključila ni smrtnu kaznu.
Nijedan ovdašnji medij nije upitao gradsku upravu zašto Beograd ove godine nije učestvovao u akciji Gradovi za život? Moguće je da bi gradska uprava iskreno odgovorila: zato što se to nas ne tiče.
U nedelju, 30. novembra, više od 1.800 gradova u više od 90 zemalja će posebno osvetliti po jedan svoj spomenik. To je deo međunarodne akcije „Gradovi za život, gradovi protiv smrtne kazne“.
Ministar policije ne sme da se javno žali što država više ne može da ubije takvog „monstruma“. Ne sme da javno i zvanično iznosi nikakve detalje istrage, a naročito da diskutuje o stanju svesti osumnjičenog.
Izražavanjem ličnog žaljenja zbog ukidanja smrtne kazne, ministar policije dopušta da iz njega progovori privatni građanin. S druge strane, povodom optužbi koje su usmerene na njega kao akademskog građanina, on se krije iza svoje javne funkcije. Izgleda da sve što ovaj ministar radi, radi naopako.
Umesto da diktira ton dostojanstva i razumne efikasnosti, ministar policije je svojim ponašanjem pozvao javnost Srbije na kolektivno ispoljavanje najnižih poriva, podstičući rasulo, strah i nepoverenje u racionalni poredak društva.
Nema nikakve sumnje da bi građani bilo koje države na svetu, kada bi im to bilo dozvoljeno, glasali za smrtnu kaznu u slučaju ovakvog ubistva. Zato je uloga medija ključna – da ne dozvole, a ne da potpaljuju masovnu psihozu u kojoj građani hoće da na nekoga delegiraju svoje ubilačke frustracije.
Ono što je sam za života uradio, mogao bi biti primer idealnog građanina.
Vlade potpisnice, članice Saveta Evrope, imaju u vidu Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima koju je Generalna skupština UN proglasila 10. decembra 1948.
Pri razmatranju evropskog identiteta možemo početi sa znakovima našeg vremena. Takav je znak ukidanje smrtne kazne u EU. Francuski filozof Jean-Pierre Faye odlučno izjavljuje: Evropa postoji tamo gdje više nema smrtne kazne. Kako je došlo do njena ukidanja?