Perfectloop gif
Perfectloop gif

Iz televizijskih i novinskih izveštaja od ponedeljka, 17. novembra, saznajemo da je osnovano “novo Društvo advokata Srbije”. Ovo nije bila udarna vest tog dana; do nje su verovatno došli samo oni profesionalno zainteresovani ili vrlo uporni čitaoci novina i gledaoci televizijskog programa. To je bila svojevrsna vest drugog reda. To ne mora da nas čudi ako imamo u vidu da je Društvo advokata Srbije osnovano kao udruženje građana te je upisano u registar Agencije za privredne registre, kao i sva druga udruženja: od onih koja se bave zaštitom ljudskih prava, do onih koja okupljaju ljubitelje šaha ili uzgajivače pčela. Ako ovo udruženje posmatramo kao i svako drugo udruženje građana čiji članovi mogu biti različitih profesija i interesovanja, postavlja se pitanje – čime je ta vest uopšte zaslužila prostor u medijima? Zašto nismo redovno obaveštavani kada se registruju i druga udruženja?

Pogledajmo osnivačke dokumente i ciljeve Društva advokata Srbije. U saopštenju upućenom javnosti, ova organizacija navodi da su njeni ciljevi „međusobna profesionalna saradnja, zaštita ljudskih prava, jačanje pravnog poretka i vladavine prava, kao i jačanje ugleda advokature i unapređenje njenog položaja u pravosudnom sistemu Srbije“. Sve to bi mnogi od nas podržali jer u tome ne bismo videli ništa sporno.

U nastavku saopštenja saznajemo nešto više o razlozima za osnivanje: „Iako je osnivanje Društva bilo planiralo za sredinu 2015. godine, aktuelna dešavanja u pravosuđu i advokaturi u Republici Srbiji stvorila su potrebu za što hitnijim formiranjem stručne organizacije, koja ima za cilj da svojim delovanjem unapredi sistem funkcionisanja kako srpske advokature, tako i samog pravosuđa. Odlukom rukovodstva Advokatske komore Srbije, advokatima u Srbiji zabranjen je pristup, zastupanje i delovanje pred sudovima, policijom i drugim državnim organima što je dovelo do masovnog kršenja ljudskih prava u proteklih više od dva meseca.”

Sada nam je već jasno otkud pažnja medija – osnivanje novog udruženja je povezano sa činjenicom da Advokatska komora Srbije i njenih više od 8.000 advokata štrajkuju već dva meseca, što je blokiralo funkcionisanje pravosudnog sistema zemlje. Iskustvo nas navodi na zaključak da je “novo Društvo advokata Srbije” važnije od drugih udruženja upravo zato što baš ono treba da postane jednokratna i praktična zamena za Advokatsku komoru Srbije.

Praktična i jednokratna zamena, jer je status bilo kog udruženja građana, pa makar ono okupljalo i advokate, bitno drugačiji od pozicije Advokatske komore Srbije i komora koje se nalaze u njenom sastavu. Pre svega, Komora prema Zakonu o advokaturi vrši javna ovlašćenja i obavlja poslove od opšteg interesa. Javna ovlašćenja su dobro ilustrovana time što je zakonom određeno da već pri “ulasku” u profesiju komora odlučuje ko će biti upisan u imenik advokata, to jest – ko ispunjava zakonske uslove da se bavi advokaturom. Nadalje, javna ovlašćenja komore nisu sama sebi svrha. Nisu ni posledica neke neopravdano utvrđene privilegije – ta pozicija proizlazi iz javnog značaja advokature.1 Tako je organizovanje advokata u komoru, kao i činjenica da komora donosi opšte akte, samo posledica tog javnog značaja. Upravo zato komora obavlja i niz drugih javnih ovlašćenja,2 koja ne mogu i ne smeju da obavljaju udruženja građana.

Udruženja građana, naprotiv, nastaju radi zaštite posebnih interesa udruženih građana. Ti posebni interesi nesumnjivo mogu biti važni i za društvo, ali se to mora razlikovati od mogućnosti da ove organizacije vrše javna ovlašćenja i obavljaju poslove od opšteg interesa. To je presudno za razumevanje različitih pozicija Advokatske komore i bilo kog udruženja građana, makar njegovi članovi bili građani-advokati.

Tu se igra zamene uloga ne završava: udruženje građana „Srpsko advokatsko društvo” – koje postoji od 2011. godine – tražilo je od Agencije za privredne registre da po službenoj dužnosti iz registra izbriše udruženje „Društvo advokata Srbije” jer je taj naziv u suprotnosti sa odredbama Zakona o udruženjima koji navodi da: naziv novoosnovanog udruženja ne može biti identičan nazivu drugih udruženja koja su upisana u registar; ne sme biti zamenjiv sa nazivom drugog udruženja niti izazivati zabunu o udruženju, njegovim ciljevima, ili zabunu u vezi sa tim o kakvoj se vrsti pravnog lica radi. Dakle, ne samo što je novo udruženje „ušlo u teren“ Advokatskoj komori Srbije (makar to bilo i na nivou nedostižnih ciljeva) već je ugrozilo i drugo udruženje registrovano pod gotovo identičnim nazivom.

Pored toga, svojevrstan je pravni nonsens očekivanje da se odluka o obaveznoj obustavi rada može poništiti osnivanjem jednog udruženja građana. To se pitanje mora rešavati ili unutar Advokatske komore ili pred drugim institucijama koje su nadležne da se o ovom pitanju izjasne. Takođe, teško je poverovati u to da preko 8.000 ljudi ne radi iz pukog straha od sankcije advokatske komore. Pre će biti da je najveći broj njih zaista nezadovoljan.

Naravno, svrha osnivanja paralelnog udruženja advokata nije argumentovani dijalog o različitim metodama borbe protiv onoga zbog čega je obustava rada već više od dva meseca na snazi. Tu pre svega mislim na neopravdano ekskluzivnu poziciju javnih beležnika u pravnom sistemu Srbije, koja ne pogađa samo advokate već i druge građane. Radi se o prostoj nameri da se tako “prebrodi kriza” i u javnosti stvori uverenje da postoji neko udruženje advokata koje je zadovoljno “ustupcima” učinjenim poslednjim izmenama dva zakona. Podsetimo se, ti ustupci se ogledaju u izmeni Zakona o javnim beležnicima koji prethodno rešenje da se svi ugovori o prometu nepokretnosti sastavljaju u formi javnobeležničkog zapisa menja tako da će to biti slučaj samo ukoliko je u pitanju poslovno nesposobno lice. Ipak, u Zakonu o prometu nepokretnosti se uvodi rešenje kojim se svaki ugovor o prometu nepokretnosti zaključuje ili u formi javnobeležničkog zapisa ili mora biti overen, naravno – isključivo od strane javnog beležnika. Ovim manevrom ili “ustupkom” vlast može da se hvali sve do onog trenutka dok se neko temeljnije ne informiše ili dok na svojoj koži ne oseti da je situacija ostala nepromenjena.

Već nam je poznato da naše vlasti imaju proste odgovore na komplikovana pitanja. Opšti ekonomski kolaps se rešava povećanim izdvajanjem budžetskog novca javnim preduzećima i strankama, te smanjenjem plata i penzija; epidemija siromaštva se rešava prinudnim radom; kritika vlasti se obustavlja zabranom emisija; opšte beznađe obećavanjem neostvarivih nacionalnih infrastrukturnih projekata. Upravo je to slučaj i sa predloženim osnivanjem novog udruženja advokata. Možemo da pretpostavimo koliko će to „rešenje” biti delotvorno – taman onoliko koliko i neka druga. Pogotovo obećava činjenica koju je predsednik novog udruženja naveo u jednom od prvih medijskih nastupa: udruženje za sada ima oko 160 članova. Kako će se dalje odvijati (očekivana) borba između Advokatske komore i novog udruženja građana ostaje da vidimo. Sigurno je da će ona makar na neko vreme ispuniti svoju svrhu i skrenuti pažnju sa stvarnih krivaca koji su doveli do dvomesečne obustave rada jedne od retkih preostalih samostalnih profesija u ovoj zemlji.

Peščanik.net, 21.11.2014.

Srodni linkovi:

Advokatska komora Vojvodine – Otvoreno pismo Maji Gojković

Vladimir Beljanski – Politička šteta

Radio emisija – Maketa lidera

Vesna Rakić-Vodinelić – Advokatura i notarijat u Srbiji danas

Radio emisija – Pobuna advokata

Milica Jovanović – Notarska posla

Vesna Rakić-Vodinelić – Reformisanje pravosuđa notarijatom: ne meri, seci odmah i to sekirom

REFORMA PRAVOSUĐA

________________

  1. Član 2. Zakona o advokaturi.
  2. Član 65. Zakona o advokaturi.
The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)