Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

O čemu se zaista radi i koja je uloga Evropske unije u tome

Ministarstvo finansija je otvorilo javnu raspravu (do 21. juna 2026.) o izmenama tri poreska zakona koje direktno pogađaju zapošljavanje osoba sa invaliditetom, ali bez ijednog javno dostupnog objašnjenja ili procene efekata. Ovde se radi o propisima koji se menjaju u vezi pristupanjem Evropskoj uniji, pa je vlast sebi zgodno, ranije ove godine, omogućila da ne mora sprovoditi analize efekata za takve propise. Međutim, ovo je sa dobrim razlogom dovelo do uznemirenja javnosti direktno i indirektno pogođene ovim merama.

Nacrti zakona predviđaju tri ključne izmene:

1) ukidanje oslobađanja od poreza na dohodak tokom tri godine, za osobu sa invaliditetom zaposlenu na neodređeno;

2) ukidanje oslobađanja od obaveznih socijalnih doprinosa na teret poslodavca tokom tri godine, za osobu sa invaliditetom zaposlenu na neodređeno vreme;

3) ukidanje umanjenja poreza na dobit preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, koje je srazmerno broju zaposlenih OSI u tom preduzeću.

Za prvu olakšicu nemamo ni osnovne podatke: koliko poslodavaca je koristi, niti za koliko zaposlenih sa invaliditetom jer evidenciju o tome vodi Poreska uprava. Za olakšice iz tačke 2 znamo da je 126 poslodavaca ostvarivalo ovu olakšicu za 137 osoba sa invaliditetom, prema poslednjim podacima Nacionalne službe za zapošljavanje iz 2024. godine. Treba naglasiti da prema predloženim izmenama, oni koji trenutno ostvaruju pravo na ove dve olakšice moći će da ih koriste do isteka trogodišnjeg perioda. Takođe, postoje i druge mere za zapošljavanje osoba sa invaliditetom koje nisu pogođene ovim izmenama, ali bi se njihov nedovoljni obuhvat morao značajno proširiti.

Što se tiče preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, procenjuje se da zapošljavaju oko 800 osoba sa invaliditetom. Ukidanje umanjenja poreza na dobit dodatno će pogoršati njihov ionako težak položaj na tržištu, pa nije isključeno da će neka od njih morati da smanji obim posla ili potpuno prestane sa radom, što će dovesti do otpuštanja radnika sa invaliditetom.

Zašto država ovo radi baš sada? Srbija je, u saradnji sa EU, usvojila strateška dokumenta kojima se uređuje upravljanje javnim finansijama i poreskom administracijom. Jedan od glavnih ciljeva ove politike je povećanje naplate poreza i doprinosa, što upućuje na ukidanje i olakšica za poreze i doprinose koji se tiču i osoba sa invaliditetom. Ovaj trend je vidljiv i u ukidanju drugih olakšica za mikro i mala preduzeća i preduzetnike za novozaposlene, koje su u odredbama navedenih zakona bile oročene najkasnije do 31. decembra 2026. godine, ali i druge olakšice čija je primena postepeno ukidana tokom godina. Jedina olakšica koja za sada ostaje tiče se oslobađanja od poreza na zarade i doprinosa za osnivače novоosnovanih firmi za inovacionu delatnost do određenog iznosa.

Evropska unija ima pravila o tzv. državnoj pomoći za privredu, kojim ograničava određene vrste pomoći jer se tretiraju kao mešanje države u slobodno tržište, koje može da naruši konkurenciju. U ta pravila spadaju i poreske olakšice poput ovih pogođenih predloženim izmenama. Istovremeno, postoje druge vrste državne pomoći koje su izuzete od ove zabrane. Neke od njih se odnose i na zapošljavanje osoba sa invaliditetom, poput subvencija zarade do 75% ukupnog iznosa, kao i novčana pomoć za prilagođavanje radnog mesta, radne asistencije, kupovinu opreme itd. za koju EU članica sme isplatiti i do 100% iznosa poslodavcu.

Ukratko, ukidanje ovih olakšica jeste povezano s pristupanjem EU, ali EU istovremeno ostavlja širok prostor državama da snažno podstiču zapošljavanje osoba sa invaliditetom – samo kroz druge instrumente. U većini država članica EU, obuhvat mera za podsticanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom značajno je širi nego u Srbiji, što se vidi i u stopi ekonomske neaktivnosti: oko 75% osoba sa invaliditetom u Srbiji je ekonomski neaktivno, dok je u EU oko 45%. Mi dakle nemamo višak podrške koji sada treba ukinuti zbog EU pravila, već imamo ozbiljan deficit.

Poseban problem je način na koji država ovu promenu sprovodi. Srbija je, ranije ove godine, ukinula obavezu da sprovodi analizu efekata propisa koji se donose u okviru procesa pristupanja EU, pa Vlada ovakve mere može da progura bez ijednog ozbiljnog javnog dokumenta koji bi pokazao koga, kako i u kojoj meri pogađaju. Kada takvo pravilo spojite sa u Srbiji manje poznatim EU pravom, dobijate formulu za tiho smanjivanje podrške osobama sa invaliditetom i drugim ranjivim grupama, pod izgovorom da EU od države to traži.

Ako ovo prođe bez otpora, biće još lakše ispod radara provući i druge mere štednje na račun osoba sa invaliditetom i drugih ranjivih grupa. Zato bi organizacije osoba sa invaliditetom, sindikati, stručna javnost i svi drugi kojima je stalo do javnog interesa morali sada da insistiraju na transparentnosti celog procesa. To podrazumeva objavljivanje podataka o korišćenju postojećih olakšica, procenu efekata predloženih izmena, obrazloženje zbog čega se ukidaju postojeće mere, te predstavljanje novih instrumenata podrške kojima će se nadomestiti gubitak postojećih olakšica.

Autor je saradnik Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom MDRI-S

Peščanik.net, 18.06.2026.

LJUDI KOJI NESTAJU