Nikad se Hegelova misao o tome da se povijest prvo odvije kao tragedija, a ponovi kao farsa, nije tako precizno manifestirala kao u Mostaru, 3. septembra navečer. Naime, dok su se građani šetali ili odmarali od jednog teškog ljetnog dana iščekujući nevrijeme, s prvim mrakom krenuo je nesnosni i nevjerovatno bučni vatromet. U početku nikome nije bilo jasno o čemu se radi, ali smo jutro kasnije saznali kako je to bio veliki vatromet u čast 77. godišnjice osnutka Izraela, kojeg je, zajedno sa svečanom akademijom, organizirao Amir Gross Khabiri. Misteriozni čovjek i poduzetnik za kojim se i iz Izraela vuku brojni pravosudni repovi, koji je tko zna kojim kanalima, ali svakako onim bliskim HDZ-u došao u Mostar prije par godina, na način da je kao privatizirao nekoć slavni Aluminij, ali zapravo koristi resurse te firme, zapošljava neusporedivo manji broj ljudi nego što je zapošljavao sam Aluminij u posljednjoj fazi, a ponaša se kao vlasnik dobrog dijela grada, države i nogometnog kluba Zrinjski. U karakter njegovih gospodarskih poslova ne želim ulaziti, ali dosta toga su već istražili brojni lokalni novinari i dostupno je po portalima.
No, ono što je neskriveno i jasno jeste to da je riječ o radikalnom desničaru, koji glorificira Netanyahua i njegovu politiku, koji je odmah preuzeo Židovsku općinu u Mostaru i zadobio veliki utjecaj u Jevrejskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, iako je nije uspio u potpunosti preuzeti, koji suštinski nije ostavio ništa Mostaru, pa se čak nije ponudio ni da završi izgradnju nove sinagoge, ali mu nije bilo mrsko da zahtijeva povratak stare Sinagoge, u kojoj je danas Pozorište lutaka, od čega ga je odvratila samo činjenica da su rijetki preživjeli mostarski Židovi zgradu prodali gradu 1952., uz obavezu da u njoj bude neka kulturna namjena i da je taj papir sačuvan.
Na koncu, da upotpunimo sliku, to je čovjek kojem nije bilo zazorno na Dan sjećanja na žrtve Holokausta, na Jevrejskom groblju, kraj spomenika ubijenima, pored zastava Bosne i Hercegovine te Izraela, postaviti i zastavu vlastite firme.
Jedina dobra stvar koju je napravio otkad je došao u grad jeste ta što je praktično natjerao HDZ-ovce da promjene imena šest ulica koje su početkom devedesetih nazvali po ustaškim ministrima i zločincima. Mostar je, odnosno njegov zapadni dio, za neupućene, imao čak i ulicu Jure Francetića.
Khabiri je, dakle od dolaska utemeljio konzulat Izraela u Mostaru, plaćao postavljanje jumbo plakata po čitavom gradu, povodom 75. godišnjice utemeljenja Izraela, da bi sada organizirao svečanu akademiju i vatromet.
I ako smo ovo sve dosad, uključujući potpunu snishodljivost hadezeovskih vlasti prema njemu i njegovim zahtjevima, nekako i mogli provariti, činjenica da u jeku zapravo genocida, a sasvim sigurno etničkog čišćenja u Palestini, Khabiri, uz podršku gradskih vlasti, organizira slavlje države koja upravo svim svojim kapacitetima u tome sudjeluje, potpuno je nepodnošljivo.
Posebno u svjetlu govora gradonačelnika Marija Kordića, koji se ubio pričajući o pravednom miru i mostarskim traumama rata, kao da se s tim ciničnim riječima ismijava žrtvama baš tog mostarskog rata i politike njegove stranke koja je iza tih zločina tada stajala, u kontekstu u kojem ih izgovara.
Jer, Kordićev govor, sam po sebi, izoliran od konteksta proslave na kojoj je sudjelovao i izoliran od mostarske stvarnosti u kojoj HDZ, s njim na čelu, nije napravio ama baš ništa da nekom gestom iskorači prema Bošnjacima, ne zvuči problematično. Štoviše, taj govor kao da je prepisan iz nekih NGO-ovskih uputstava za izgradnju postkonfliktnih društava.
No, uklopljen u ovaj kontekst izgleda i zvuči kao montipaytonovska parodija, čega, što je najgore, Kordić vjerovatno nije ni svjestan. Dok Khabiri svakako jeste. I to je ta farsa o kojoj je na početku teksta bila riječ.
Jer manji je problem kad imamo posla s amoralnim političarima i profesionalnim cinicima, a puno veći kad se oni na najodgovornijim mjestima posve nesvjesno užive u ulogu profesionalnih naivaca. To u sredini poput mostarske, sa svim njenim traumama, ne može nikako dobro završiti.
Peščanik.net, 04.09.2025.
IZRAEL / PALESTINA
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Dragan Markovina (see all)
- Zašto Crna Gora može, a BiH ne može? - 23/05/2026
- Huliganski Zenica blues - 18/05/2026
- Schmidtov odlazak i BiH sama sa sobom - 12/05/2026
