Na protestu „Odbranimo univerzitet“, održanom na jakoj kiši ispred Vlade Srbije 23. maja 2025, na poziv studenata u blokadi i inicijativa Udružena prosveta Srbije i Pobunjeni univerzitet – zahtevano je ukidanje vladine uredbe 5/35 o promeni strukture rada na fakultetima, raspuštanje radne grupe za izradu novog zakona o visokom obrazovanju, odustajanje od komercijalizacije obrazovanja i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Govorili su prof. Katarina Popović, prof. Marija Babović, prof. Vesna Rakić Vodinelić, studentkinja FPN-a, prof. Jelena Dobrić, prof. Ljubica Oparnica i prof. Janko Baljak.
Katarina Popović: Ovaj skup je iniciran zajedničkim snagama Pobunjenog univerziteta i Studenata u blokadi, ali on prevazilazi ove inicijative, i danas ovde stojimo i govorimo u ime cele akademske zajednice: i profesora, i studenata, istraživača, saradnika, zaposlenih na fakultetima, svih onih koji visoko obrazovanje svakodnevno čine živim i odgovornim. Ali nismo sami. Danas su sa nama i građani, oni koji znaju da bez slobodnog univerziteta nema slobodnog društva. Sa nama su, naravno, i naši saborci, prosvetni radnici iz osnovnih i srednjih škola, organizovanih kroz Pulseve, oni koji znaju da borba za obrazovanje ne počinje na univerzitetu, ali da bez univerziteta nema završetka te borbe. A sa nama su i srednjoškolci, zajedno sa svojim roditeljima, koji razumeju da mi danas ovde branimo njihovo sutra.
Mi ove proteste organizujemo kao odgovor na sve dublju institucionalnu krizu i na urušavanje obrazovanja, naročito univerziteta; to urušavanje koje se, verujemo, može zaustaviti jedino raspisivanjem vanrednih parlamentarnih izbora. Danas smo saznali da je nekakav Savet za monitoring i ljudska prava i borbu protiv korupcije podneo krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu protiv svih članova Rektorskog kolegijuma Univerziteta u Beogradu, za krivična dela od kojih je jedno to što daju legitimitet studentima u blokadi. Kao nekada Sokrat: kriv je što je kvario omladinu. Ovo je još jedan u nizu besmislenih napada i targetiranja rektora, dekana, profesora, ali nećete nas uplašiti. Naš protest je miran ali odlučan. Zato smo formulisali zahteve koje ću vam pročitati. Oni su sasvim jasni, i idu ovako:
– Ukidanje nezakonite uredbe 5/35,
– Raspuštanje Radne grupe za pisanje novog Zakona o univerzitetu,
– Odustajanje od uvođenja vaučerskog, tržišnog modela obrazovanja,
– Prekid pritisaka i zastrašivanja zaposlenih na univerzitetu i studenata,
– I na kraju zahtev, ponovimo ono što su i studenti već rekli: raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora kao najbolji način za miran, demokratski izlaz iz krize.
Naš prvi govornik dolazi sa Filozofskog fakulteta, sa odeljenja za sociologiju, profesor Marija Babović. Ona je ne samo istaknuti naučnik, nego ovde želim i da napomenem i član Otvorene zbornice Filozofskog fakulteta, koja je od početka podržala studente i koja je juče izdala saopštenje u kome je jasno rekla, između ostalog, da nisu studentske blokade uzrok krize, nego posledica urušavanja institucija i pokušaj da se one povrate.
Marija Babović: Oni žele da ostanu na vlasti sa onim jednim čovekom. Sadašnja vlast sa tim jednim čovekom jasno je pokazala da je spremna da radi očuvanja sopstvene vlasti razori visoko obrazovanje u Srbiji. Takva vlast priželjkuje društvo u kome joj se ne odupire nikakvo kritičko mišljenje, gde su građani poslušni, spremni da čekaju na listama za operacije, udišu zagađen vazduh, žive u kaljugama preostalim od rudarenja i budu srećni kad im plate ili penzije povremeno uvećaju za par hiljada dinara. Takva vlast želi građane koji su zahvalni što su među srećnicima koji se nisu našli ispod nadstrešnice njihovih investicija u nesretnom trenutku. Danas su visoko obrazovanje i univerzitet ugroženiji nego ikada; razarani postepeno više od decenije, napadnut000i najagresivnije u novijoj istoriji Srbije.
Uredbom Vlade promenjen je karakter visokog obrazovanja, ugušen je naučno-istraživački rad, bez kojeg visoko obrazovanje ne može da postoji. Sada valja očekujemo da ćemo reciklirati stara znanja, a možda dobijemo i gotove udžbenike iz Ministarstva. Pripremaju novi Zakon o visokom obrazovanju. Prema svemu što znamo, ovaj zakon ima za cilj da promeni glavnu svrhu visokog obrazovanja. Umesto da unapređuje život i društvo, visoko obrazovanje će služiti očuvanju lične vlasti onog jednog čoveka, svešće se na karikaturalno veličanje njegovog lika i dela. Ubeđivaće nas da će integrisani univerzitet, postavljanje dekana od strane ministra, vaučerski sistem, otvaranje naše zemlje za strane privatne fakultete bez ikakvih kriterijuma, omogućiti da imamo najbolje visoko obrazovanje na svetu, ali istina će biti sasvim suprotna.
Ljudi bliski vlasti će otvarati privatne fakultete da bi se budžetska sredstva prelivala u privatne, ali i partijske džepove, jer u ovoj zemlji svako ko dobije neku privilegiju od vlasti, mora to u visokom procentu i da vrati. To se zove klijentelizam, i on isušuje resurse naše zemlje. Umesto arene znanja, univerzitet će postati mesto za zapošljavanje poslušnih partijskih činovnika, i vrlo brzo, već za 5 do 10 godina, biće uništeno sve što su generacije pre nas gradile. Razaranje viskog obrazovanja je odmazda prema univerzitetu, zato što su zaposleni u visokom obrazovanju stali uz svoje studente, koji su trenutnoj vlasti uputili sasvim razumne zahteve. Mladi svoju budućnost ne vide u partijskoj državi u kojoj caruje lična vlast i gde je partijska knjižica važnija od diplome i znanja. Između studenata koji imaju zahteve koji su u opštem interesu građana, sa jedne strane, i nazadne vlasti sa druge, zaposleni u visokom obrazovanju su stali na stranu studenata.
Nikada nismo imali lakši izbor. Mi smo danas tu da odbranimo visoko obrazovanje i univerzitet kao instituciju. Braneći univerzitet mi branimo društvo Srbije od daljeg propadanja. Boreći se za kvalitetno visoko obrazovanje, mi se borimo za šanse Srbije da ostvari održiv i inkluzivan razvoj, da postane pravedno društvo slobodnih građana, društvo koje vodi brigu o svim društvenim grupama, i poljoprivrednicima, i radnicima, i tehničarima, i službenicima i stručnjacima, i nezaposlenima i penzionerima. Naša je odgovornost danas da odbranimo visoko obrazovanje, u koje će za desetak godina doći deca koja su podignuta u vrtićima na vaučere. Da li hoćemo da ih u potpunosti pretvorimo u vaučerske generacije uvođenjem vaučerskog sistema i u visoko obrazovanje? Da li hoćemo visoko obrazovanje u kome se akreditacije dobijaju preko noći, kada to odgovara vladajućoj eliti?
Pa zamislite kako će izgledati budući lekari, inženjeri, biolozi, arhitekte školovani u takvom sistemu, kako će se razvijati znanje o društvu i kritička misao, koja jedina može podsticati razvoj? Kako će izgledati umetnosti, sa umetnicima školovanim na vaučere, za promovisanje estetike kojom nas bombarduju iz medija, serija, filmova, pozorišta kontrolisanih od strane vlasti? Kako će izgledati prirodno okruženje u kome živimo, nakon što vaučerski školovani eksperti budu ocenili da rudarenje po Srbiji predstavlja najbolji put za razvoj? Visoko obrazovanje i univerzitet su poslednja odbrana od tog razaranja. Naša odgovornost je ogromna; univerziteti u Srbiji stariji su od predsednika, ili ministra, od svih nas. Mi nemamo pravo da ono što se gradilo vekovima razorimo u poslednjim trzajima sadašnje vlasti. Mi nemamo pravo da dopustimo da ovu društvenu tekovinu žrtvujemo željama vlasti da se održi, i da dopustimo da se potčinjavanjem univerziteta konačno potčini celo društvo.
Nećemo odustati dok se ne povuče razarajuća uredba kojom se menja karakter visokog obrazovanja. Nećemo odustati dok se ne obustavi inicijativa vlasti za izradu novog zakona o visokom obrazovanju. Nema reformi visokog obrazovanja bez nas. Nećemo odustati dok se ne oslobode svi zatvoreni profesori, studenti i aktivisti. Nećemo odustati dok se ne ispune svi studentski zahtevi, uključujući i zahtev za prevremenim vanrednim parlamentarnim izborima. Mi smo tu za studente, a studenti su tu za sve nas. Ovo je poruka za vlast: univerzitet nije rektor. Univerzitet nisu dekani. Univerzitet nisu profesori. Univerzitet nisu istraživači. Univerzitet nisu studenti. Univerzitet su samo svi oni zajedno. Nema pregovora sa Vladom bez svih nas.
Imam i jednu poruku za građane i građanke: opredelite se. Visoko obrazovanje i razvoj Srbije su na jednoj strani, a lična vlast i korumpirana elita su na drugoj. Jedno ili drugo. Braneći visoko obrazovanje i državne univerzitete branite svoje uslove života. Gde će se školovati vaša deca i unuci, ko će vas lečiti? Ko će vam praviti puteve i mostove i železničke stanice, i koliko će vas to koštati? Budite odgovorni prema sebi, priključite se odbrani visokog obrazovanja, da biste se izborili za bolji život svih onih do kojih vam je stalo. Hvala.
Katarina Popović: Čućemo studentkinju sa Fakulteta političkih nauka.
Studentkinja sa FPN: Danas smo se okupili da bismo branili naš univerzitet od onih koji žele da ga ponize i unište. Pritisci na fakultete, uprave, naše profesore i dekane koji su nas podržali u borbi za pravdu, svakog dana su sve jači i jači. 24. marta ove godine doneta je sramna Uredba 5/35, kojom se rad profesora umesto dosadašnjeg, sa 20 sati nastave i 20 sati naučnog rada, sveo na 35 sati nastave i samo 5 sati naučnog rada. Od tada im se isplaćuje plata za samo pomenutih 5 sati. Naučno istraživački rad je srž visokog obrazovanja, a kako je navedeno i u konkretizaciji našeg četvrtog zahteva:
„Ograničeni kapaciteti fakulteta sputavaju društvo u pogledu tehnološkog i ekonomskog potencijala, dok nedovoljno finansiranje istraživanja dovodi do degradiranja stručnog kadra. Promene i planovi koje Vlada Srbije priprema za visoko obrazovanje su izuzetno zabrinjavajući i više liče na osvetu zbog pobune nego iskrenu želju i volju da se poboljša kvalitet obrazovanja. Uprkos svim naporima i pokušajima da se uguši kritičko razmišljanje, univerzitet mora ostati stub slobode, znanja i obrazovanja.“
Da li ćemo dozvoliti da izgubimo i poslednje uporište slobodnog društva? Zato vas pozivamo sve da nam se pridružite u borbi za očuvanje autonomije i dostojanstva obrazovanja i za očuvanje univerziteta. Univerzitet treba da deli sudbinu društva, ali i da je menja.
Katarina Popović: Redovna profesorka u penziji Univerziteta u Beogradu i Univerziteta Union, Vesna Rakić Vodinelić, koja je bila svedok urušavanja univerziteta i devedesetih godina, i jedna od onih koje su tada, kao i danas, stajali na braniku autonomije i slobode mišljenja. Ona nas već dugo podseća da pravo nije samo skup propisa, već i instrument pravde i zaštite dostojanstva svakog pojedinca. Profesorka Rakić Vodinelić.
Vesna Rakić Vodinelić: Umesto da se pravosuđe Srbije bavi krivičnom odgovornošću za smrt ljudi, dakle elementarnom, osnovnom pravdom, pravdom bez koje nema života onih koji su preživeli, krivično se proganjaju i zatvaraju studenti, aktivisti. Pritvor se određuje kao odmazda koja treba da zatomi nečiju sujetu, a ne kao zakonska mera. I tako su stvari u ovoj našoj zemlji došle do neoprostivog apsurda, time što oni koji lome kosti na ulici, a i u zatvoru, videli smo, nenadležna vlast takve naziva junacima.
Naši preci su još početkom 19. veka razumeli šta znači obrazovanje, i snažno su potpomogli osnivanje i rad Velike škole, a potom i njenu obnovu. A danas, posle dva veka, stojimo pod pretnjom države, države koja se odmetnula od nas, od njenih građana, da će devastirati univerzitet. Vi studenti, i pre svega studenti, i na prvom mestu studenti, pomerili ste autokratu iz temelja. Pokazali ste celom društvu da se on u ovom trenutku boji izbora.
(skandiranje): Kukavica, kukavica.
Bez autonomije, drugim rečima, bez samouprave univerziteta, univerziteta nema. Možete ga nazvati kako god hoćete, svejedno je koju će metodologiju režim primeniti sada, kada stoji pred novim kršenjem Ustava, pokušavajući da taj Ustav prekrši novim Zakonom o univerzitetu, jer autonomiju univerziteta jemči Ustav u poglavlju o ljudskim pravima, na istom mestu gde jemči i slobodu naučnog i umetničkog stvaralaštva. U međuvremenu, ministar prosvete obelodanio je ucenjivačku odluku, po kojoj neće biti upisa nove generacije brucoša pre nego što se završi akademska godina, a akademska godina će se navodno završiti simulacijom predavanja, simulacijom nastave koja to nije.
Gazili su vas na ulicama, tukli su vas, zatvarali su vas, pritiskaju dekane i profesore. Do sada to nije pomoglo. Pomaže jedino otpor, i pomaže bezuslovna solidarnost profesora sa svojim studentima, a to u prevodu znači i blokade, i štrajk profesora, i građanska demokratija na ulicama Beograda. Ništa drugo neće pomoći. A vlast bi trebalo da zna da se vremena i okolnosti menjaju; trebalo bi da shvate i da razumeju dobro: vlast je smenjiva, čak i ovakva. Nema nazad. Nazad su beznađe i mrak. Nećemo tamo.
Katarina Popović: Iako vlast radi sve da nas natera da zaboravimo i prodaje nam maglu, ne zaboravljamo nadstrešnicu, ne zaboravljamo 16 ljudi koji su poginuli ispod te nadstrešnice. Takođe ne zaboravljamo i ne opraštamo da niko od odgovornih nije u zatvoru, od onih koji su ulupali bespotrebno ogromnu količinu novca u tu rekonstrukciju, pa do onih koji su svečano otvarali više puta. Ali ima naših kolega iz akademske zajednice koji su žrtvovani, i koji su u pritvoru, u kojem su im osnovna ljudska prava uskraćena. Na to će nas podsetiti profesor Jelena Dobrić sa građevinskog fakulteta, šef katedre za materijale i konstrukciju.
Jelena Dobrić: Danas na ovoj akademskog pozornici neću govoriti kao profesor Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Govoriću kao prijatelj Milana Spremića, koji je u pritvoru zatvorske jedinice Klisa, po osnovu optužnice za tragično urušavanje nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu. Milan Spremić je vanredni profesor Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Na dan privođenja, pre tačno 6 meseci, iza njega je više od 25 godina izvrsne akademske i inženjerske karijere, u oblasti čeličnih i spregnutih konstrukcija. Publikovao je veliki broj naučnih radova i realizovao više od stotinu stručnih projekata u zemlji i inostranstvu, od kojih je široj javnosti najpoznatiji novi Žeželjev most u Novom Sadu.
Član je međunarodne radne grupe za razvoj evropskih standarda u oblasti spregnutih konstrukcija. Profesor Spremić je isključivo radio stručnu kontrolu sekundarne konstrukcije staklene fasade frontalnog zida. Za one koji ovaj pojam ne razumeju, staklena fasada frontalnog zida dominira u vizuelnoj identifikaciji stanične zgrade u Novom Sadu. Činjenica da je ova fasadna konstrukcija i danas, nakon urušavanja nadstrešnice, na istom mestu, potvrđuje njegov inženjerski pristup. Fasadna konstrukcija oslonjena na armirano betonske stubove, bila je u potpunosti nezavisna od predmetne nadstrešnice. Nikakvi drugi radovi, naročito radovi na nadstrešnici, nisu bili predviđeni sveskom idejnog projekta konstrukcije koju je Milan kontrolisao. Milan takođe nije odgovorno lice za projektovanje Republičke revizione komisije, kao ni lice koje je vršilo tehničku kontrolu idejnog projekta, kako mu se optužnicom propisuje.
Građevinski fakultet u Beogradu je u više navrata u svojim saopštenjima naglašavao da je profesor Spremić neosnovano u pritvoru, i da nije prihvatljivo da se deo odgovornosti za dugogodišnje nepoštovanje procedura i zakona u građevinarstvu sa nadležnih prebaci na inženjere, učesnike u ovom projektu. Do danas, pored profesora i studenata matičnog Građevinskog fakulteta, podršku Milanu su pružili i profesori i studenti Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Građevinsko-arhitektonskog fakulteta u Nišu, kao i veliki broj članova inženjerske zajednice u zemlji i regionu.
Neposredno nakon privođenja, troje optuženih je pušteno da se brani sa slobode. Potom je ovu privilegiju dobila još samo jedna koleginica, građevinski inženjer. Ostalih 8 inženjera, među kojima je i Milan Spremić, su i dalje u pritvoru iz dva razloga: da ne ponove krivično delo u kratkom vremenskom roku, odnosno da ne uznemire javnost. Posle 6 meseci pritvora, svako dalje zadržavanje je apsolutno neosnovano i predstavlja kršenje elementarnih ljudskih prava. Apelujem na nadležne institucije da profesor Spremić, kao i ostalih 7 pritvorenih inženjera, imaju isti status u ovom procesu kao i optuženi kojima je odavno omogućeno da se brane sa slobode.
Katarina Popović: Naš sledeći govornik dolazi sa Pedagoškog fakulteta u Somboru. Predstavnica je Univerziteta u Novom Sadu, tačnije rečeno Slobodnog univerziteta Novi Sad, i posvećeni borac za akademske slobode i autonomiju univerziteta, profesor Ljubica Oparnica.
Ljubica Oparnica: U blokadama i protestima smo gotovo pola godine, a od studentskih, pa time i naših zahteva, nije ispunjeno nijedno slovo. Naprotiv, imamo još više razloga za protest i nezadovoljstvo situacijom u zemlji, i još je veća potreba za blokiranjem fakulteta, raskrsnica i državnih institucija, jer su nas tukli, gazili nam studente dok mirno protestuju, batinali ih bejzbol palicama, jer zatvaraju aktiviste, profesore i studente, jer prete svakodnevno sudijama, tužiocima, policiji. Prete rektoru, profesorima i studentima, vrše pritisak na fakultete represivnim i nezakonitim merama: ukidanjem plata i materijalnih troškova, kao i promenom akreditacije.
Danas imamo još više razloga da blokiramo sve. Sve mora da stane da bi se ponovo pokrenulo. Uz dužno poštovanje svih onih koji se brinu za nastavu na fakultetima i bave se raznim modelima nadoknade – zaista je važno da nadoknadimo gradivo i da naši studenti dobiju sve što su propustili – ali pitam vas: kako zamišljate da nastavimo sa radom u uslovima u kojima na čelu naše zemlje sedi mafija, na čelu resornog ministarstva plagijator, a na mestu premijera podmićeni profesor, sramota za struku i nauku? Da li zaista verujemo da će mafija ostaviti na miru institucije koje su ustale protiv normalizacije nenormalnog i korupcije koja odnosi živote?
Da se onaj koga po sopstvenom priznanju muče misli kako da se osveti onima koji su stali na put njegovoj uzurpaciji vlasti, njegovim koruptivnim šemama i, što ga najviše boli, stali ispred njegovih paravojnih formacija bez straha, bez straha pomoću koga vlada prethodnih 13 godina – da li zaista mislite da se taj neće svetiti ako se sada povučemo, ako sada, posle 6 meseci, izdamo studente i sopstvena uverenja? A zbog čega? Zbog konformizma? Zarad privida spokojstva, u kome ćemo se posle okretati preko ramena, čekajući da nas sustigne njegova osveta?
Svako insistiranje na nelegalno i nelegitimnoj online nastavi koja nema uporište u zakonima ni podršku studenata u blokadi, vidimo kao pokušaj vlasti da uruši sistem visokog obrazovanja. Šta uopšte znači online nastava, koja nije akreditovana, i za koju pola nastavnika i ko zna koliki procenat studenata nema ni uslove? U asinhronom učenju uloga profesora gubi svoj značaj. Umesto profesora imamo instruktore koji postavljaju materijal. To predstavlja još jedan oblik sistemskog urušavanja visokog obrazovanja. Zar ćemo da nastavu zipujemo u par foldera i dva meseca? Nećemo, naravno. Fingiranje nastavnog procesa nanosi štetu studentima, nastavnicima i čitavom društvu.
Fingirane diplome su nas i dovele dovde, do situacije u kojoj je svaki korak opasan po život. I konačno, zašto bismo slušali naređenja i poštovali naloge onih čije ostavke treba da tražimo? Osvrnula bih se na argument koji nam se neprestano iznosi, a to je da će se, ako se ovo nastavi, fakulteti propasti. Pitam se kako tačno? Bankrotiraćemo? To je ono čime nam preti i čime nas ucenjuje kriminalna vlast, uvođenjem represivnih mera i pretnjama visokim kaznama i ukidanjem finansija. Dobro. Dobro, pitam se dalje: a šta je to fakultet, ili univerzitet? Zgrada? Račun u banci? Univerzitet čine profesori i studenti, i dok smo mi tu, makar u blokadi i štrajku, univerzitet se ne može uništiti. Jer, šta će se dogoditi ako se sada povučemo zarad navodno višeg cilja spasavanja fakulteta, univerziteta po Srbiji?
Uništiće fakultete i univerzitete i od njih napraviti kasarne kojima će upravljati, i u kojima će predavati i studirati samo poslušni. Bolje je i da taj što sebe naziva vlast ukine i fakultete i univerzitete sopstvene zemlje, nego da mi u tome učestvujemo. Postoji li neko ko nije shvatio u prethodnih 6 meseci da smo u sopstvenoj državi izgubili Ustavom zagarantovana ljudska i građanska prava? Postoji li? Da li smo već u fašizmu?
Katarina Popović: Juče je bilo 6 meseci od napada na studente Fakulteta dramskih umetnosti. Od događaja koji je pokrenuo blokade i pravda nije zadovoljena, Fakultet dramskih umetnosti nas, iz meseca u mesec, na kreativan način, podseća na to. I zato mi je veliko zadovoljstvo da najavim Janka Baljka, profesora Fakulteta dramskih umetnosti, našeg poznatog filmskog i TV reditelja.
Janko Baljak: 22. novembra prošle godine, grupa studenata i zaposlenih sa našeg fakulteta mirno je stajala na ulicu u tišini 15 minuta, odajući počast stradalima. Pojavili su se besni prolaznici koji su počeli da učesnike skupa vređaju i udaraju zbog toga što je na 15 minuta blokirana ulica Bulevar umetnosti. Vrlo brzo će se, uz pomoć medija, otkriti da su svi besni prolaznici organizovani pripadnici Srpske napredne stranke. Krivični proces je započet tek kada je dekan FDU podneo prijavu. Nije im suđeno kao organizovanoj grupi. Većina se nagodila sa Tužilaštvom i dobila uslovne kazne. Jednom nasilniku se i dalje sudi.
Ima li manje ili više pravde u društvu nego tog dana, pre 6 meseci? Više ili manje nasilja? Da li je ispunjen jedan jedini studentski zahtev? Gde se mi kao akademska zajednica nalazimo u ovom trenutku? Nasilje je postalo model vladanja partije na vlasti. Nezakonita hapšenja studenata, profesora i građana, aktivista, i ogoljena represija vlasti prema građanima, deo su naše svakodnevice. Njihove tekovine su: teroristički napad na sopstvene građane soničnim oružjem i paravojni kamp u centru grada. Medijski prostor je postao privatna trovačnica familije na vlasti, u kojoj se bez ikakve odgovornosti šire laži i dezinformacije, brutalno prozivaju kritičari režima.
Služba državne bezbednosti je istraživački novinar režimskih tabloida i televizija. Prisluškivanje, kopanje po privatnim životima, pretnje i poniženja. Rešili su da unište univerzitet u Srbiji kao jedino preostalo mesto slobodne misli u autokratskoj državi koju su nam oteli. Po rečima predsednika republike Aleksandra Vučića, lično on priprema Zakon o univerzitetu. Lično on tim Zakonom će osvetnički sahraniti državne fakultete i uvesti nelojalnu konkurenciju privatnih, neakreditovanih fakulteta. Njegova je ideja da uvede vaučere i fakultete pretvori u Mek Donalds mesta, u koja će po diplome po kratkom postupku dolaziti naprednjački kadrovi, gde će se prepisivati i štancovati doktorski radovi.
Ako to dozvolimo, sa nostalgijom ćemo se sećati Megatrend univerziteta kao ugledne visokoškolske ustanove. Pitam vas, kako da pregovaramo sa takvim ljudima? Oni koji misle da je neka simulacija povratka na nastavu ključ za spas univerziteta, u velikoj su zabludi. Kako da mi na našem fakultetu asinhrono i online snimamo filmove i pravimo pozorišne predstave? Kako da glumci glume online? Nećemo spasiti naš univerzitet ako učestvujemo u simulaciji obrazovanja, ako mimo volje studenata prihvatimo SNS svet carevog novog odela, u kome oni već predugo žive. Šta će nam doneti taj privid normalnosti? Da li smo zaboravili na studentske zahteve koje smo prihvatili kao svoje?
Kako je praviti kompromis sa ljudima kojima su junaci osobe koje su studentkinji bejzbol palicom polomili vilicu? Da li će prestati da uništavaju univerzitet ako pristanemo da učestvujemo u toj simulaciji stvarnosti? Neće. Da ima dobre volje, bilo bi bar jednog ljudskog gesta za ovih 6 meseci. Ne bi nova vlada bila sastavljena od ministara osvete, ne bismo svakoga dana slušali pretnje i ostrašćene reči predsednika: „Vuk je zimu preživeo, ali je dobro zapamtio ko je hteo da ruši državu“. Da li je to čovek koji nudi kompromis, pregovore, ima dobru volju? Vlast je bila i slepa i gluva, i sada studenti traže raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
Umesto asinhronih online privida normalnosti koji služe izazivanju podela među profesorima i studentima, budimo kao do sada svi zajedno i podržimo ih u tom zahtevu. Neka to bude naš jedini i zajednički cilj. Naterajmo ga na to svi zajedno, da ne bismo predugo na trgovima slušali onu Cecinu pesmu, koja jedina pogađa huligana u pokušaju sa Zvezdinog Severa. Znate svi kako počinje. Do pobede, i ne dajte da nas razjedine.
Peščanik.net, 24.05.2025.
NADSTREŠNICARAZGOVOR O OBRAZOVANJU