A šta ste vi uopšte očekivali? On mora nekako da zaštiti svoju imovinu. I dosta je bilo mlaćenja prazne slame razgovorima o tome kako će Putin, „evo već sutra, početi s liberalizacijom unutrašnje politike i kako će mu se tada pojaviti šansa da postane lider nacije“. Neće se pojaviti. Ne treba ljude više zamajavati pričama o sutrašnjoj Putinovoj liberalizaciji. Za par meseci ćemo ga zgnječiti. I to sasvim. Zato ovoj vlasti ništa drugo i nije ostalo nego da do te mere stegne obruč oko opozicije, da se nijedan slobodoljubivi mikrob slučajno ne provuče. Čini vam se da su preterali? A kada je to pa putinčad umela da procenjuje svoje napore? Ili uopšte – bilo šta da procenjuje? Zar se već odavno nismo saglasili sa tim da je to retko tupavo i krajnje netalentovano društvo? No u ovom glupavom preterivanju postoji i jedan pozitivan momenat. Od sveg tog agresivnog bezumlja, već ionako sasvim dovoljno pritisnut opozicioni, ili kako ga iz milja nazvaše „kreativni“, narod praktično iz sata u sat postaje sve bešnji.

Prošlog utorka, na dan kada su izglasane te sumanute neustavne izmene i dopune Zakona o mitinzima, Jedinstvena Rusija je prestala da postoji. I to ne kao partija (ona nikada i nije bila partija), već kao provereni retlanslator novih idologema i pojmova osmišljenih i formulisanih u Kremlju. Bilo šta izgovoreno ustima Partije lopova i prevaranata unapred je osuđeno na neuspeh. To jest, tom ubogom organizmu je preostala jedna jedina funkcija – mehanička. Svedena je samo na trčanje kroz prazne redove dumske dvorane i pritiskanje dugmeta za elektronsko glasanje. Demarš Pravedne Rusije (čuveni „italijanski štrajk“ ili Work-to-rule) naravno nije mogao da spase stvar, ali je zato ostavio vrlo pozitivan utisak na slobodoljubivu, a ništa manje važan i na onu „manje“ slobodoljubivu javnost.

Po mom skromnom mišljenju, pred Rusijom stoje vremena demarša. Biće to demarši uvredljivi, skandalozni, nepristojni, šokantni, rečju razni, no što je glavno – mirni. Jer baciti na gomilu „jedinstvenorusa“ kesu punu govana je jedno, a recimo bombu, nešto sasvim drugo. Ti će demarši biti glasnici široke kampanje građanske neposlušnosti, masovno izražavanje našeg najdubljeg prezira, ozlojeđenosti i negodovanja. Koristeći se terminologijom njihovog voljenog šefa, „namakanje u klozetu“ im izgleda ne gine. Predstavnici te vlasti koja je faktički svom sopstvenom narodu objavila rat, moraju biti izloženi žestokoj opstrukciji na svim mestima na kojima se s tim istim narodom sreću. Ni u restoranu, ni u pozorištu, ni na odmoru, oni više nigde ne smeju biti opušteni. A kesa govana je, uzgred budi rečeno – krajnja mera. Dovoljno je samo pred njih stati, i u lice im glasno reći to što o njima stvarno mislite. Ko voli, može i da pljune, no to je već stvar ukusa – mera, takoreći fakultativna.

I što je najvažnije, u bilo kojoj varijanti razvoja događaja nikakvo fizičko razračunavanje apsolutno ne dolazi u obzir! Mislim da su sve te drakonske zamisli Kremlja, svi ti poduhvati kojima se ograničavaju naša prava i slobode, pre svega usmereni na to da se u jednom određenom trenutku, recimo sada na ovom prvom sledećem mitingu koji je najavljen za12. juni, isprovocira direktan sukob s policijom. A tada će oni pristupiti represijama u punom smislu te reči. Mi im takav poklon ni u kom slučaju ne smemo podariti.

Ujedinjeni organizacioni komitet je u sredu pokušao da s gradskim vlastima dogovori protestnu akciju planiranu za 12. juni. No stvari se zasada razvijaju po najlošijem scenariju. Sve liči na to da su gradske vlasti dobile prostu i tupu instrukciju: ne sme se dogovarati ništa što na bilo koji način zadovoljava zahteve opozicije. A zahtev opozicije moskovskim vlastima je sasvim jednostavan i lako ostvariv: staviti nam na raspolaganje BILO KOJI veći trg unutar Sadovoga prstena na kome bi mogli da održimo miting, s kratkom uvertirom u vidu mirne protestne šetnje do unapred dogovorenog trga. Napominjem – kratkom… Ako nam na našu pismenu prijavu vlasti ne odgovore u po zakonu predviđenom roku, smatraćemo da je moskovska gradska uprava lišila građane Moskve njihovog zakonom utvrđenog prava na provođenje mirnih demonstracija. I kakve će biti posledice te tako nedopustivo bespravne odluke?

Pre svega, mi ćemo 12. juna naravno izaći. Biće to mirna protestna šetnja. Samo me nemojte pitati ko će kontretno izaći i gde. A za neki dan će opozicija objaviti spisak od nekoliko desetina (a možda i nekoliko stotina – videćemo) poznatih ljudi (ne samo političara – pre će biti nepolitičara) koji će nam reći na kom mestu u Moskvi i u koje vreme oni neće protestvovati protiv bezočne vlasti i neće zahtevati neodložnu ostavku nelegitmnog predsednika i takođe nelegitimnog parlamenta. Oni će prosto šetati… U slučaju kiše s kišobranima u ruci, ruku pod ruku ili zagrljeni, razgovarajući ili ćuteći…

Tog 12. juna ćemo se mi svi zajedno čitav dan baviti isključivo demaršima. Verujte, najrazličitijim… Eto kakav nas praznik čeka. A mi hteli samo malo da mitingujemo…

Ежедневный журнал 07.06.2012.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 10.06.2012.