Jannis Kounellis
Jannis Kounellis

Poplave u Srbiji su odnele preko pedeset ljudskih života, napravile štetu od dve milijarde eura, pokazale nesposobnost Vlade, a na svetlo dana su iz potopljenih podruma, zajedno sa kabastom robom, izbacile starog Aleksandra Vučića, u svim aspektima njegovog pređašnjeg političkog identiteta. To se najbolje može očitovati u manipulaciji medijima i njihovoj cnezuri, koju je poplavni talas doveo do dramatične crvene linije, zbog čega je reagovala Dunja Mijatović, predstavnica OEBS-a, zadužena za slobodu medija. Ona je na konferenciji u Stokholmu izrazila zabrinutost „zbog trenda cenzure u Srbiji u protekloj nedelji“. Pritom je mislila na nekoliko slučajeva cenzurisanja sadržaja na blogovima „Druga strana“ i „Teleprompter“, kao i na uklanjanje teksta novinara Dragana Todorovića sa sajta Blica, u kome je on zbog katastrofalnog rada tokom poplava, pozvao premijera Vučića da podnese ostavku. Nakon toga je objavljen proglas „U lice cenzuri“ koji je potpisalo više desetina blogova, portala i pojedinaca. Ključni zahtev ovog progalasa bio je „kraj cenzure i početak odgovornosti“. Mediji pod kontorlom premijera Vučića su istovremeno počeli obračun sa potpisnicima proglasa, sprdajući se sa predstavnicom OEBS-a i sugerišući očigledno da je takve oblike novinarstva i trebalo cenzurisati, te da je cenzura neophodna kako bi se evropska reformatorska misija premijera i njegovih visokoobrazovanih ministara izvela do kraja. Cenzorski trend se, međutim, nastavio i u nedeljno popodne 1. juna, kada je na sajtu Peščanika objavljen tekst pod naslovom „Kako do doktorata? Lako. Slučaj ministra Stefanovića“. Naime, dvojica doktora (dr Uglješa Grušić i dr Branislav Radeljić) i jedan doktorand (Slobodan Tomić) sa engleskih univerziteta, poduhvatili su se preko potrebnog posla, preispitivanja sumnjivih diploma, kao jednim od gorućih problema visokog obrazovanja u Srbiji. Prvi je na red došao doktorski rad aktuelnog ministra policije Nebojše Stefanovića, novopečenog doktora sa Univerziteta Megatrend, koji je ovu laskavu titulu poneo u junu prošle godine. Ispostavilo se da je to bila neuralgična tačka vlasti. Odmah nakon pojave ovog teksta na Internetu, otpočeo je hakerski DOS napad na sajt Peščanika. Ubrzo, više nije bilo moguće otvoriti ovaj sajt i pročitati tekst o školskim danima dr Stefanovića.

Premijer Vučić je žestoko reagovao kada je predstavnica OEBS-a upozorila svetsku javnost na novi trend u Srbiji, ali pritom se nije osvrnuo na svoj skandalozni tretman medija i opstruiranje distribucije istinitih informacija o unutrašnjim prilikama u zemlji. Naprotiv, negirao je bilo kakvu cenzuru, objašnjavajući kako je sve to reakcija na doslednu spoljnu politiku Srbije, želeći da kaže kako neko narušava teško stečeni međunarodni ugled Srbije, jer Vlada nije pristala da uvede sankcije Rusiji. Ovakvo izvrtanje teze, zakratko je umirilo domaću javnost, međutim, isplivavanje istine o plagijatu doktorske teze njegovog ministra Stefanovića dovelo je do eskalacije nove cenzure na mreži. Bilo kako bilo, sajt Peščanika je oboren, a ministar policije se našao u nezgodnoj situaciji, ne znajući kako da reaguje, jer će upravo njegov resor za sajber kriminal morati da se bavi ovim događajem. Ako bi želeo da bude konsekventan, morao bi da sprovede istragu i to najpre o hakerskim napadima, koji su svakako došli sa adresa specijalnog tima Vlade, odnosno SNS-a, za vanredne situacija kada na Internetu neko iznosi kritičke činjenice o premijeru Vučiću. Onda bi morao da napravi još jedan korak, tj. da istraži zbog čega je to napravljeno. Tako bi svakako došao do priče o svom doktoratu. U tekstu koji je izazvao ovu buru, naišao bi na sjajno obavljen posao, jer su mu autori članka vrlo precizno detektovali sva ona mesta na kojima je prepisivao, upozoravajući ga na literaturu iz koje je to „preuzimao“ odnosno krao. Naime, autori teksta su ustanovili sledeću dijagnozu u ministrovom doktorskom uratku: „Doktorat ministra Stefanovića obiluje plagijatima. Dok su pojedini delovi njegove disertacije doslovno kopirani iz tuđih radova, bez odgovarajućeg navođenja, drugi su mozaičkog tipa“.

Ministar Stefanović je prijavio tezu iz omiljene oblasti naših političara, iz menadžmenta: “Nova uloga strategijskog menadžmenta u upravljanju lokalnom samoupravom (primer grada Beograda)”. Ispostavilo se, međutim, da ministar Stefanović nije samo prepisivao već je i promašio temu, jer o studiji slučaja Beograda nije bilo ni pomena u doktoratu. Autori članka s pravom ističu da je rad na polaganju ispita i naučnom istraživaju u periodu dok je Stefanović rukovodio zasedanjima Skupštine Srbije, bio fizički nemoguć. Ipak, Stefanović je „uspeo“ da doktorira u rekordnom roku. Ovo nije neobično u Srpskoj naprednoj stranci, jer je i Tomislav Nikolić isto tako „uspešno“ diplomirao usred jedne izborne kampanje. Reklo bi se da ovakve stvari ne mogu da se brane drugim sredstvima osim cenzurom. Međutim, problem je evropski kurs Vlade koji zabranjuje posezanje za takvim oblicima vršenja vlasti. Stoga Vlada pribegava suptilnom zastrašivanju građana i medija. S jedne strane, hapsi one koji sa „dizali paniku“ na Facebooku tokom poplava, dok s druge strane vrši pritisak na ombudsmana Sašu Jankovića tako što suspenduje produžetak ugovora njegovih devetnaest saradnika. Objašnjenje zvog čega se ovo radi dao je predsednik Administrativnog odbora Skupštine Srbije Zoran Babić. Ono glasi „da bi ombudsman trebalo da pokaže više razumevanja za ugrožene poplavama“. U prevodu, i ombudsman, i blogeri i nezavisni mediji trebalo bi više pažnje i ljubavi da posvete premijeru Vučiću, jer u suprotnom ili mogu biti cenzurisani ili mogu dobiti batine. Neka biraju koja im je metoda draža. Za to vreme, Vlada će sprovoditi svoju populističku politiku koja je za sada uspela da mobiliše široke narodne mase, ali i intelektualce tzv. prve i druge Srbije. U toj novoj nacionalnoj sinergiji, ovakvi slučajevi gušenja medija očigledno predstavljaju tek dobar povod za zajebanciju.

Novosti, 09.06.2014.

Peščanik.net, 07.06.2014.

PLAGIJATI

The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)