Albero di Natale

Albero di Natale

Mama je u kužini kod lavandina brisala suđe i posuđe. Tata je sidijo za stolom i čitao je novine. On je rekao: „Onda? Šta ćemo za ovi božić imat na meniju? Tuku ili prasca?“ Mama je rekla: „A ne znan, mišu! Zavisi kako glasači odluče!“ Tata je spustijo novine i značajski je pogledao u mamu. Onda je on pitao: „Koji glasači?“ Mama je rekla: „Pa ti, Robi i Damjanica! Ko drugi?“ Tata je pitao: „A ti?“ Mama je rekla: „Pa dobro, i ja! Iako ću ja stoposto glasat za ono šta mi je lakše spremit!“ Tata je opet dignijo novine. Onda je on rekao: „A ne znan, isto mi je to malo prekonplicirano! Organizirat cile izbore za odlučit se između tuke i prasca! Neam pojma…“ Mama je rekla: „A slušaj, mišu, ne možemo na meniju imat i tuku i prasca! Moramo izabrat! A nema boljeg načina da se odlučimo od demokrackog glasanja!“ Tata je opet spustijo novine i pitao je: „A oćel nam kandidati prije izbora prestavit svoje programe?“

Onda je mama značajski pogledala u tatu. Ona je rekla: „Ti nisi normalan, majkemi!“ Tata je rekao: „Šta ne bi bija normalan? Pa ne mogu ka tudum izlazit na biralište! Moran tačno znat kakvi je koji kandidat da bi moga glasat po savjesti!“ Mama je rekla: „Tuka ti je sa mladin kumpirima, a prasac sa kiselin zeljem! To je sve šta moraš znat!“ Tata je pitao: „A francuska?“ Mama je rekla: „Francuska ide i uz tuku i uz prasca! Promisli malo šta ti je draže i moš pristupit biralištu!“ Tata je rekao: „Čekaj malo, pa neću valjda glasat za ono šta mi je draže?“ Mama je zinila: „Nego zašta?“ Tata je rekao: „Ali gleaj, mišu! Mi sad idemo birat kogašmo istranširat sa nožem, pa ga uvaljat u sol i par, pa ga dvi ure peć u škrovadi na dvista stupnjeva! Jel bi ti tila da se to desi onom koji ti je draži?“ Mama je počeškala se po glavi i rekla je: „Stvarno, jebate! To je da čovik poželi pobjedu oba kandidata!“

Onda smo malo poslje mi obitelj pristupili glasanju. Mama je stavila na stolić u primaćoj praznu kutiju od postoli. Onda smo mi svi unutra ubacili papiriće sa našim kandidatima. Onda je tata poslje izvadijo papiriće da izračuna rezultate. Tata je rekao: „Dva glasa za tuku, dva za prasca! Nerješeno!“ Mama je rekla: „Nemoj me jebat?! Nerješeno? A ja bi dala ruku u vatru da će prasac odnit pobjedu!“ Tata je zapiljio se u nju i rekao je: „Nisi valjda bila takva tuka da si glasala za prasca?“ Mama je njemu rekla: „Nisi valjda bija takvi prasac da si glasa za tuku?“ Onda je tata okrenijo se prema Damjanici i rekao je: „Nisi valjda, zlato tatino, bila takva tuka da si glasala za prasca?“ Onda je mama okrenila se prema meni i rekla je: „Nisi valjda, srce mamino, bija takvi prasac da si glasa za tuku?“ Onda sam ja pitao: „Šta se događa kad je nerješeno?“ Tata je rekao: „A ništa! Idemo u drugi izborni krug!“

Onda smo mi obitelj pristupili drugom izbornom krugu. Tata je poslje iz kutije za postole izvadijo papiriće da izračuna rezultate. On je rekao: „Dva glasa za prasca, dva za tuku! Opet nerješeno!“ Mama je rekla: „Nemoj me jebat?!“ Ja sam pitao: „Šta se radi kad je nerješeno u drugom krugu?“ Mama je rekla: „A ništa! Ide se u treći krug!“ Tata je vrtijo sa glavom i rekao je: „To nema smisla, ruljo! Opet ćemo svi glasat isto! Biće nonstop nerješeno!“ Mama je rekla: „A jebiga bože, tu nema pomoći! Demokracija je procedura!“ Tata je rekao: „E znan! Tako možemo do smrti bit u proceduri! Držiš se demokracije i umreš od gladi!“ Mama je češkala se po bradi i rekla je: „Problem je šta imamo parni broj birača! Jedino…“ Tata je pitao: „Šta jedino?“ Mama je rekla: „Jedino da možda damo pravo glasa i dijaspori?“ Tata je naperijo kažimprst prema mami i rekao je: „Bravo, mišu! Dijaspora je rješenje!“

Onda je moj tata nazvao na telefon mog didu sa Šolte. Tata je njemu rekao: „Bog, fosilac! Iman za tebe jedno pitanje!“ Dida je priko telefona rekao: „Pucaj, mladiću!“ Tata je rekao: „Da sad moraš izabrat, šta bi rađe ima na božićnom meniju, tuku ili prasca?“ Dida je rekao: „Jel ti to, zete, mene zajebavaš?“ Tata je rekao: „Šta bi te zajebava, čoviče? Ovo je najozbiljnija stvar!“ Dida je rekao: „Aaaa, kužim! To je onda neka zajebancija na ono dvoje!“ Tata je pitao: „Na koje dvoje?“ Dida se nakeserijo: „Na tuku i prasca!“ Tata je podviknijo: „Ama nije zajebancija, jebaga led! Nego ne možemo nikako izabrat! Stalno nan ispada nerješeno, pa smo odlučili dat pravo glasa i dijaspori!“ Dida je pitao: „A zašto bi dijaspora sudjelovala u izborima ako nije pozvana na obid, moliću lipo?“ Tata je malo produmao i rekao je: „Pa evo, sad si pozvan!“ Dida je rekao: „Aj baš ti fala! Rado ću se odazvat iako božić ne jeben ni dva posto!“ Tata je pitao: „Zaštoš se onda odazvat?“ Dida je rekao: „Zato šta ne jeben ni post!“

Tata je rekao: „Okej! Oćemol onda pristupit telefonskom glasanju?“ Dida je rekao: „Može! Sigurno ti ovo nije neka zajebancija na ono dvoje?“ Tata je pitao: „Na koje dvoje?“ Dida je rekao: „Dobro, nije važno!“ Tata je rekao: „Fajn! Ja ću ti znači sad pročitat izborno pitanje, a ti mi onda priko telefona reci odgovor! Jel važi?“ Dida je rekao: „Nou frks!“ Tata je rekao: „Okej, znači ovako… Kao glavno jelo na božićnom meniju biram: pod a – tuku, pod be – prasca. Koji je tvoj odgovor?“ Dida je rekao: „Beeeeee…“ Tata je rekao: „Molin?“ Dida je rekao: „Beeeeee…“ Tata je pitao: „Šta se tako beljiš, koji kurac?“ Dida je rekao: „Ko bira između tuke i prasca, zete, mora bit ovca!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 24.12.2014.

NOVE GODINE, BOŽIĆI I OSTALI DUPLIKATI

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)