Fotografije čitateljki, Mina Milenković

Fotografije čitateljki, Mina Milenković

Oduvek mi se činilo da geografija određuje naš pogled na svet (mislim da se De Golu pripisuje izreka “istorija je primenjena geografija”). Kada mesec dana putujete po Evropi, prosto vam se nametne njen trenutno najveći problem: migracija. Zato mi dopustite da (opet) ukratko ukažem na neka ključna pitanja u vezi sa ovom temom. O tome opširnije raspravljam u trećem poglavlju svoje nove knjige Globalna nejednakost: novi pristup eri globalizacije / Global inequality: a new approach for the age of globalization.

Svakom ekonomisti je jasno zašto većina ekonomskih analiza (ne sve – na to ću doći kasnije) podržava migraciju. Ako komparativna prednost i podela rada išta znače, onda one važe za ceo svet, a ne samo unutar (proizvoljno) iscrtanih nacionalnih granica. Edvin Kanan je još pre sto godina dobro prorekao: “Ako se lični interes i opšte dobro prirodno podudaraju… onda se pomoću ekonomskih interesa ta podudarnost proteže i preko nacionalnih granica” (preuzeto iz Frenkelovog inauguracionog govora iz 1942. pred Južnoafričkim ekonomskim društvom; Toni Atkinson mi je skrenuo pažnju na ovaj nezasluženo zaboravljeni podatak).

Da nije tako, mogli bismo da ograničimo kretanje radne snage između regiona u istoj zemlji. Budući da ovo nikome ne pada na pamet, logičan zaključak je da isti princip slobodnog kretanja mora važiti i u međunarodnim razmerama. Drugim rečima, slobodno kretanje radne snage vodi maksimalnom poboljšanju rezultata rada. Takođe znamo da migracija povećava prihode migranata (koji su obično siromašni) i tako postaje najmoćnije sredstvo za smanjenje globalnog siromaštva, kao i za smanjenje globalne nejednakosti.

Do sada sve dobro zvuči. Ali moglo bi se tvrditi i sledeće: zar migracija ne smanjuje primanja domaćih radnika kojima su migranti konkurencija? Iako rezultati empirijskih studija pokazuju da su negativne posledice po domaće radnike na sličnim poslovima male (a postoje i domaći radnici koji imaju koristi od migracije ako je njihova obučenost komplementarna sa obučenošću migranata), to ne znači da ih uopšte nema. Ali tu se poteže argument Lanta Pričeta: on kaže da na migraciju treba primenjivati iste principe koji se primenjuju na trgovinu. Slobodnoj trgovini se ne protivimo čak ni kad ima negativne posledice po neke domaće proizvođače. Primarne posledice slobodne trgovine su pozitivne, a negativne su sekundarne i njih rešavamo davanjem kompenzacije onima koji su na gubitku (obezbeđujemo socijalnu pomoć nezaposlenima ili dopunsko osposobljavanje radnika). Iste principe treba primenjivati i na migraciju.

Tako smo, sa ekonomskog stanovišta, naizgled rešili problem migracije. Ona je korisna, a iza problema ili primedbi, ako ih ima, stoje neekonomski razlozi kao što su društvena kohezija, davanje prednosti postojećoj kulturnoj homogenosti, ksenofobija i slično. Ali izgleda da stvari nisu tako proste. Možda postoje i neke negativne posledice migracije. Ja ih vidim bar tri.

Prva je uticaj kulturne ili verske heterogenosti na formulaciju ekonomskog programa. Bil Isterli je 90-ih godina pokrenuo pravu malu proizvodnju studija u kojima se tvrdilo da su, ako postoji verska ili etnička heterogenost, ekonomski programi manje uspešni jer postaju predmet stalnog sukoba i cenkanja: dopustiću ti devalvaciju ako uspostaviš kontrolu cena. Te studije uglavnom su se odnosile na Afriku (s ciljem da se objasni njen veoma nizak rast učinka), ali nema razloga da to ne važi i za Evropu. Svoj stav Isterli zasniva na tvrdnji da se grupe nadmudruju oko projekata i programa korisnih za svoje članove, i to u uslovima u kojima je, iz verskih ili etničkih razloga, međusobno poverenje na niskom nivou. Tako će jedna grupa zagovarati devalvaciju valute ako se njeni članovi bave izvozom ili supstitucijom uvoza, a druga će se zalagati za zaštitu dobara koje njeni članovi najviše proizvode. Tačno je da ekonomske uloge manjina u Evropi nisu tako jasno podeljene kao u Africi: muslimani u Velikoj Britaniji ne daju prednost niskom ili visokom kursu funte jer nisu upućeni na određenu proizvodnju kao što su to etničke grupe koje žive u Delti u Nigeriji, koje su motivisane da traže veći udeo u prihodima od nafte. Bez obzira na to, treba imati na umu teškoće u koordinaciji programa tamo gde postoji verska ili etnička raznolikost. U budućnosti se može pojaviti ovaj problem, jer Evropa postaje sve raznolikija.

Druga negativna posledica migracije je to što kulturne razlike mogu izazvati urušavanje države blagostanja. Na to je pre 20 godina ukazao Asar Lindbek. Država blagostanja uvek je imala izrazito nacionalističke korene (to se vidi na početku njenog stvaranja u Švedskoj 30-ih godina prošlog veka) i temeljila se na homogenoj zajednici i uzajamnom pomaganju članova te zajednice. Oslanjala se na zajedničke norme ili afinitete članova. Ali ako to zajedništvo više ne postoji, otvara se mogućnost kršenja određenih normi na kojima je država blagostanja sazdana (recimo, norme da ne tražimo bolovanje kada nismo bolesni ili da ne pijemo na radnom mestu) i ona počinje da se urušava. Ako ne poštuješ iste norme kao ja i izvlačiš korist na moj račun, ja nisam zainteresovan da finansiram takvo stanje stvari. Zato je migracija velika opasnost po integritet države blagostanja u Evropi. Zato se trenutni restriktivni potezi nordijskih zemlja prema migrantima mogu opisati i kao odbrana države blagostanja, kojima ona štiti domaće stanovništvo ili, drugačije rečeno, kao nacional-socijalizam.

Treća negativna posledica tiče se lošeg uticaja migracija na zemlje iz kojih migranti potiču. O tome je pre nekoliko godina pisao Pol Kolijer u svojoj knjizi Egzodus: kako migracija menja naš svet / Exodus: How migration is changing our world. Tada mi se učinilo da je to knjiga čiji je autor prikriveni ksenofob koji se ne usuđuje da otvoreno kaže svoje mišljenje, ali onda sam prošlog leta pročitao nekoliko tekstova o posledicama velike emigracije u manjim istočnoevropskim zemljama. Te zemlje gube veliki broj lekara, medicinskih sestara i inženjera koji se sele u bogatije zemlje zapadne i severne Evrope. Viša primanja u Mađarskoj bi možda zadržala domaće lekare ili privukla lekare iz drugih delova sveta, recimo iz Nigerije. Ali ovaj pristup zanemaruje činjenicu da je potrebno mnogo vremena ne samo da se lekari obuče, nego i da signali tržišta stignu do njih.

Pol Krugman je lepo rekao: “Da istorija nije važna, prilagođavanje bi bilo trenutno”. Ekonomski modeli često zanemaruju ovu činjenicu stvarnog života. U međuvremenu, hiljade ljudi umiru zbog lošeg zdravstvenog sistema. Gubitak specijalista je veoma teško nadoknadiv u malim zemljama. Ako vaša zemlja svake godine obrazuje po deset stručnjaka za kontrolu vode i oni se presele u bogatije zemlje, uskoro neće biti nikog da kontroliše kvalitet vaše vode za piće.

Tako da treba uvažiti i ove negativne ekonomske posledice migracije. One nisu dovoljne da ponište njene pozitivne posledice, ali ne treba ih ni sasvim zanemariti.

Tekst je prvo objavljen na autorovom blogu Global Inequality.

Social Europe, 29.01.2016.

S engleskog prevela Slobodanka Glišić

Peščanik.net, 02.02.2016.

IZBEGLICE, MIGRANTI