Nevidljiva ruka?
Nizozemlje je prepustilo primat Engleskoj, Engleska Americi, pa se može pretpostaviti da će jednog dana i Amerika ustupiti primat Kini. Šta nam govore usponi i padovi ekonomskih sila?
Nizozemlje je prepustilo primat Engleskoj, Engleska Americi, pa se može pretpostaviti da će jednog dana i Amerika ustupiti primat Kini. Šta nam govore usponi i padovi ekonomskih sila?
Buržoaske revolucije nisu uvek vodile ka demokratiji. Drugim rečima, demokratija ne ide uvek u paketu sa kapitalizmom. Štaviše, kao što sada gledamo, kapitalizam može da razara demokratiju.
U Americi su prepoznatljivi mnogi znaci predrevolucionarnog doba: disfunkcionalan politički sistem, duboka međupartijska podeljenost, manjak političke reprezentacije autsajdera.
Iz istorije ekonomije je poznato da su utemeljivači političke ekonomije, fiziokrati i naročito Quesnay, verovali da je poljoprivreda jedina produktivna aktivnost, dok je proizvodnja „jalova“.
Ekonomski argumenti i pretpostavka da država uvek čini ono što kapitalisti žele idu u prilog nastavku globalizacije. Ali dovoljno snažna „ratna alijansa“ bi mogla obrnuti proces.
Vi 10 sati dnevno radite u skladištu, a ja 10 sati dnevno tražim gde da uložim novac. Mi smo jednaki i ja sam radnik isto koliko i vi. Razlika je samo u tome što ste vi magacioner, a ja investitor.
Ono što EU danas nudi Srbiji i ostalim ne-članicama sve je manje privlačno, pre svega zbog neizvesne ponude članstva. To znači da Evropskoj uniji ostaje samo motka. Šargarepe su potrošene.
Prva i najpopularnija teorija tumači ovaj rat kao sukob između demokratije i autokratije. Ona polazi od premise da Rusijom upravlja diktator, dok Ukrajinu vodi legitimno izabrani predsednik.
Kapital je veoma heterogen, pa ga ne izražavamo kao fizičku već samo kao vrednosnu veličinu. To je dovelo do „debate dva Kembridža“ 50-ih i 60-ih godina 20. veka koja nikada nije razrešena.
O sociološkim i političkim korenima te opsesije i o ulozi fudbala u Titovoj Jugoslaviji ćemo nekom drugom prilikom. Ovo je priča o dečacima, ili jednom dečaku i njegovoj ljubavi prema fudbalu.
Da nije bilo Oktobarske revolucije i Lenjinove odluke da revolucije na zapadu poveže sa antikolonijalizmom, Marx bi bio zapamćen samo kao jedan od teoretičara nemačke socijaldemokratije.
Prikaz knjige koja vrši uporednu analizu načina na koje se krizom 80-ih upravljalo na demokratskom zapadu i autoritarnom istoku i kako je to dovelo do kraja Hladnog rata i pada komunizma.
Zemlje se odriču suvereniteta ne pod pritiskom međunarodnih organizacija već ulaženjem u sporazume koje moćne društvene grupe u zemlji koriste da bi osigurale sprovođenje željenih politika.
Globalizaciji se pripisuje najveći pad globalnog siromaštva u istoriji. Kako da trgovinske blokove opet proglasimo za temelj ekonomskog poretka?
Agendu paleo-levice čine 4 stuba: to su ekonomski rast, jednakost, sloboda govora i udruživanja i ravnopravnost aktera na međunarodnoj sceni. Dozvolite da objasnim svaki od ovih elemenata.
Po državničkim standardima Gorbačovu se mora suditi strogo kao jednom od najvećih gubitnika u istoriji. Sa stanovišta humanosti, sud je povoljniji: omogućio je milionima ljudi da povrate slobodu.
SSSR nije bio zamišljen kao dovršena država, već kao otvorena zajednica koja će nastaviti da raste s daljim širenjem socijalizma, dok ne obuhvati sve evropske zemlje i možda čitav svet.
Ako zaista verujemo da Rusija, Kina, Iran, Južna Afrika i Saudijska Arabija treba da usvoje zapadni politički sistem, onda moramo pronaći bolje načine da ih uverimo da to treba da urade.
Marx poziva čitaoce da pogledaju u budućnost i razmisle o fundamentalnim silama koje pokreću kapitalizam. Keynes ima kratkoročniji cilj: stabilizacija ekonomije i povratak pune zaposlenosti.
Lokalna vladavina najbogatijih i globalna vladavina najmoćnijih toliko su ideološki ukorenjene da u dogledno vreme neće doći do promene i ostvarenja jednakosti između ljudi i država.
Naše znanje o starom svetu je vrlo fragmentarno i, mada imamo obilje svedočanstava, mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Taj nedostatak dopušta preispitivanje opšteprihvaćenih predstava.
Po svim indikatorima rat Rusije protiv Ukrajine je neuspešan, a zapad je jači nego ranije. Da li to znači da je Putinov plan propao? Možda jeste, a možda on ostvaruje svoje prave ciljeve.
Prikaz memoara Andreja Kozirjeva, Jeljcinovog ministra spoljnih poslova: Bio je najproameričkiji ministar u istoriji Rusije, iako izgleda ne shvata glavnu kontradikciju američko-ruskih odnosa.
Prva očigledna pouka koju smo izvukli iz konfiskacije bogatstva ruskih oligarha jeste to da Rusija u periodu pre 24. februara nije bila oligarhija, kao što su mnogi verovali, već autoritarna autokratija.
U ranoj fazi Marxova misao je evrocentrična. U malobrojnim pasusima posvećenim azijskom načinu proizvodnje on pretpostavlja da su takva društva aistorijska i nepromenljiva.
Polazimo od dve pretpostavke. Prvo, da će ovaj ruski režim potrajati još 10-20 godina. Drugo, da će zapadne sankcije ostati na snazi tokom čitavog perioda koji razmatramo – oko 50 godina.
Polazim od pretpostavke da će se ratna dejstva u Ukrajini okončati u nekoliko narednih meseci i da u Rusiji neće biti drastičnih unutrašnjih promena u obliku državnog udara, revolucije i tako dalje.
Bio sam u osnovnoj školi kada je izbila Kubanska kriza i pamtim osećaj samrtnog straha koji nas je sve obuzeo, iako je Jugoslavija bila nesvrstana i nismo očekivali da će prve bombe pasti baš na nas.
Verovali smo da kraj istorije znači ne samo da je jedne novembarske noći 1989. otkriven savršen sistem, već i da se za međunarodne obračune više neće koristiti staromodna sredstva.
Govor koji je Putin održao 21. februara jedan je od najneobičnijih govora našega doba. Za nešto više od 55 minuta Putin je izgovorio oko 6.000 reči, bez zastoja, bez beležaka i telepromptera.
S vremena na vreme nailazim na članke u kojima autori oštro kritikuju ekonomske reforme u nekoliko istočnoevropskih zemalja i Rusiji početkom 90-ih godina prošlog veka, tzv. Veliki prasak.
Imamo bogatu zemlju sa demokratskom vladom i siromašnu sa autoritarnim režimom koja želi da dostigne bogatu. Koja će od njih pre uvesti opšti karantin da bi zaustavila širenje zaraze?