Jučerašnji izbori u tri nemačke pokrajine su istorijski, jer pokazuju pravac kretanja nemačke demokratije. Opasnost koja nam preti je AfD (Alternativa za Nemačku). Jasno je da istok zemlje odlazi ekstremno desno. Ali ovi izbori nam pokazuju i da se sa ovim izazovima treba suočiti pribrano i odlučno, kao što je to učinio pobednik izbora u pokrajini Baden-Virtenberg, Vinfrid Krečman iz partije Zelenih. Njegov fantastični uspeh nam pokazuje koliko su važni verodostojnost i integritet kandidata. Harizma jednog čoveka može da nadvlada privlačnost cele jedne populističke partije.

To je jedan od mogućih odgovora na uspehe AfD. I Malu Drajer, kandidatkinja SPD u pokrajini Rajna-Palatinat, uspela je da spase ovu posrnulu partiju. Ovi izbori su pokazali da ne postoji pravilo po kome SPD uvek mora da gubi, mada jeste izgubio svuda gde je izašao samostalno, a ne kao koalicioni partner stranke na vlasti. FDP (liberali) su pokazali da je u politici moguće i dizanje iz mrtvih. Ispostavilo se i da ne važi pravilo da sigurno gubite ako podržavate izbegličku politiku Angele Merkel – i Krečman i Drajer su baš tako pobedili.

Arhimed je govorio: dajte mi oslonac i pomeriću planetu. U Baden-Virtenbergu se ovaj pristup pokazao delotvornim: Krečman je pobedio vladajuću CDU koja je tamo decenijama osvajala najviše glasova. Poluga je bila njegova ličnost, a ne njegova partija. Ali zanimljivo je da je ovde i AfD ostvario fantastičan rezultat od 15%, iako nisu imali nosioca liste. Kako je to moguće? Znali smo da oko 20% nemačkih građana podržava ksenofobne stavove, što je rezultat sličan drugim zemljama EU gde su se ekstremno-desničarske partije odavno etablirale.

U Nemačkoj ne postoji harizmatični vođa desnice, ali ispostavilo se da on nije ni potreban. Umesto Marin Le Pen i Viktora Orbana u Nemačkoj imamo fiktivni lik „izbeglice“. „Izbeglica“ je pokretačka snaga desničarske AfD, koja je izbegličku krizu iskoristila za opštu mobilizaciju svojih pristalica.

AfD budi agresivnu nostalgiju kod oguglalog građanstva. Na zapadu zemlje ona je više nacionalno-liberalna, dok je na istoku radikalnije rasistička, kao nekada ultra-desna NPD (Nacionalna demokratska partija Nemačke), koja je gajila otvoreni prezir prema demokratiji. Zato zabrinjava uspeh AfD u istočnoj pokrajini Saksonija-Anhalt, gde je ova partija osvojila 25%.

NPD je na svom vrhuncu pre 15 godina imala poslanike u 7 pokrajinskih parlamenata, a AfD je trenutno zastupljena u 8. Ona je opasnija nego nekada NPD, jer ima veću podršku. Ona čitav društveni i politički diskurs gura krajnje udesno. Šta da se radi? Samo bez histerije. Civilno društvo je pokazalo svoju snagu tokom izbegličke krize. Ono u velikoj meri i dalje pomaže izbeglicama, ali ga je u novoj godini iz medija potisnula AfD. Nemačkoj je potrebna politika koja u prvi plan stavlja društvenu koheziju i solidarnost. To nije floskula, već politika koja jača socijalnu sigurnost, a onda odbačenima ovog društva AfD neće biti jedina alternativa.

Autor je urednik političke redakcije Suddeutsche Zeitunga. Sledi kratki intervju sa njim:

Šta loš rezultat vladajuće CDU na jučerašnjim izborima u tri nemačke pokrajine znači za Angelu Merkel?

Ovi rezultati su prava katastrofa za vladajuću CDU (demohrišćani), kao i za njihovog koalicionog partnera SPD (socijaldemokrate) – ali na kraju godine će Angela Merkel i dalje biti kancelarka, a predsednik SPD Zigmar Gabriel će i dalje biti vicekancelar. Naravno, ovo je bilo glasanje i o izbegličkoj politici, ali ne zaboravimo da je pobednik izbora u Baden-Virtenbergu, kandidat Zelenih Vinfrid Krečman podržao izbegličku politiku Angele Merkel, a isto je učinila i kandidatkinja SPD koja je pobedila u pokrajini Rajna-Palatinat. Tako da se ne može reći da je na ovim izborima odbačena izbeglička politika Angele Merkel.

Da li to znači da njena politika nije u krizi?

Angela Merkel će posle ovih izbora kritičarima u sopstvenoj partiji koji su bili nosioci lista na izborima u pokrajinama moći da kaže „šta ste postigli vašom kritikom?“ Naravno, Alternativa za Nemačku je svojom antiizbegličkom politikom uspela da privuče mnoge birače, naročito one koji do sada nisu glasali. Ali se isto tako pokazalo da su sukobi u samoj vladajućoj CDU i između večnih koalicionih partnera CDU i CSU (bavarska Hrišćanska socijalna unija) naneli veliku štetu samoj CDU.

Šta mislite da će se dalje dešavati? Da li će Angela Merkel promeniti svoju izbegličku politiku?

Ona je već promenila izbegličku politiku. Ona više ne govori: „Dobrodošli, dobrodošli“. Pogledajte samo zakon o azilu koji je najstrožiji u poslednjih 20 godina. Ono što je od njene izbegličke politike ostalo je to da ona i dalje tvrdi da je postavljanje gornjih granica za prijem izbeglica potpuno besmisleno, što je tačno, i da neće biti zatvaranja granica, ali tu može da se osloni na druge zemlje koje su svoje granice već zatvorile. Bilo bi loše kada bi Merkel počela da vodi nerealnu politiku, to jest kada bi podržala predloge AfD. To što neko osvaja veliki broj glasova ne znači da je u pravu.

Angela Merkel treba svima jasno da stavi do znanja da postoji samo evropsko rešenje izbegličke krize, da ona neće pristati na svaki predlog turskog premijera i da ona ima plan integracije velikog broja izbeglica. A onda predsednik SPD Zigmar Gabriel treba da istupi sa svojim predlozima o jačanju socijalne države koja bi ublažila izbegličku krizu.

Süddeutsche Zeitung, 14.03.2016.

Preveo Miroslav Marković

Peščanik.net, 14.03.2016.

Srodni linkovi:

Timothy Garton Ash – Angela Merkel u centru Evrope

Jakob Augstein – Angela Merkel je pobedila