Ne da(vi)mo Beograd
Ne da(vi)mo Beograd

Dobro, nije baš da našem ostrvu mira i blagostanja sreću kvare samo tri barake, kako premijer kolokvijalno tepa savamalskom rušenju državnog poretka. Idealizovanu sliku koju vlast gradi kvare i oni koji neće da prepuste zaboravu ni razne druge nepodopštine vlasti. Zato je te kvarioce idile vlast već odavno obesila – za sada samo na zid srama naslovljen sa ”izložba”. Čime je dala na znanje i ravnanje koje mrzitelje treba mrzeti i sankcionisati.

I naravno da sankcije nisu izostale. Samo što je mrzitelja mnogo, pa vlast ne postiže da ih sve odjednom sankcioniše. Tako se i desilo da ugledni karikaturista manje ugledne ”Politike” dođe na red tek sada i to samo tri dana posle javnog apela koji je premijer lično uputio. Ne, nije on apelovao da se ukine satira, kao neki moćniji vladari. Naprotiv, on je čak zatražio da se što više novca uloži u proteste, maltene je i SMS broj izdiktirao za slanje donacija, ali su njegovi neposlušnici ipak odlučili da se karikaturista mora odstraniti sa naslovne strane.

Neočekivano, kabinet premijera je među prvima stao u odbranu karikaturiste. Rečima da ”ljudi koji imaju ličnu mržnju prema predsedniku Vlade treba da imaju svoj prostor da nesmetano rade u buduće”, što zaista nije bilo ispravno (ispravno je ”ubuduće”, kao jedna reč).

Ali nije pravopisna greška jedina koju vlast pravi kada nam se obraća. Mnogo je važnija greška u koracima. Greška u koracima zbog koje vlast zahteva da prvo mi počnemo da se ponašamo kao uzorni građani uzornih zemalja, umesto da vlast prvo nama pokaže kako funkcionišu te uzorne zemlje. Pa ako je kod njih moguće za jedan dan dobiti svaki račun koji je poslanik ili ministar dostavio na refundaciju, da se ni kod nas Poverenik ne rve sa svakim državnim službenikom koji svoj posao (ali i svoj nerad) proglašava vojnom tajnom čije bi otkrivanje dovelo do rušenja države. Jer mi smo, ma šta premijer pričao o nama, mnogo spremniji da budemo dobri građani dobre države nego što to izgleda sada kad smo građani loše države.

I to je možda suština nesporazuma koji vlast ima sa nama. Vlast misli da je najvažnije to što mi kritikujemo, a mi mislimo da je najvažnije da vlast dobro radi. Jer, njih baš zabole, a nas stvarno boli. Njih je baš briga, nas je stvarno briga. Oni se nadaju da će sve da im prođe, mi znamo da će proći i njihovo. Samo je pitanje u kakvom će stanju ostati država i mi sa njom.

Peščanik.net, 03.10.2016.

BEOGRAD NA VODI

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)