Internetska rezolucija
Usprkos činjenici da je BiH na samom evropskom dnu po broju korisnika Interneta, Sarajevo je, što bi rekao Teofil Pančić, prepuno “anonimnih i nevidljivih apdejtovanih brbljivaca.“
Muharem Bazdulj (Travnik, 1977) je pisac, prevodilac i novinar. Dosad je objavio desetak knjiga, među kojima su zbirke priče Druga knjiga i Čarolija, romani Tranzit, kometa, pomračenje i Sjetva soli te knjiga izabranih kolumni Filigranski pločnici. Piše za sarajevsko Oslobođenje, beogradsko Vreme i druge medije jugoslovenskog istorijskog prostora i šire. Knjige su mu prevedene na engleski, nemački i poljski, a pojedine priče i eseji na još desetak jezika. Sa engleskog je prevodio poeziju V. B. Jejtsa i prozu Pola Ostera. Živi u Sarajevu.
Osmomartovski dnevnik
Ove godine, kao i svih prethodnih, nema ni traga “obilježavanju” osmog marta, stvar se svela na “slavlje”.
Nostalgija za policijskim satom
U predvečerje petog februara u punom su tramvaju trojica nasilnih tinejdžera napali šesnaestogodišnjeg Denisa Mrnjavca.
Oskar na vlasti
Najatraktivnija tema sarajevskih medija u posljednjih nekoliko dana jest upravo osnivanje jedne političke stranke zarad ideala.
Kamenje, motke i riječi
I zato ne mislim, kao pojedini, da je bolje da Nikolić pobijedi, jer nakon što se dotakne dno, tek tada može početi uspon. U politici (i životu) takve analogije obično ne piju vode.
Bez pive nema lokala, bez vjere nema morala
Sjetio sam se Zlajine dosjetke prije petnaestak dana, nakon što je reis-ul-ulema Mustafa efendija Cerić, lider Islamske zajednice BiH, izjavio kako “bez vjere nema morala“.
Treba srušiti mostove
U ime koje tradicije se ljudi ovdje odriču budućnosti: tradicije etničke podijeljenosti, tradicije religijskog fanatizma?
Branko Ćopić
Superman dva i tri, Rocky četiri i pet, Nisu mi značili ništa makar bio sam dijete, Da poslije kraja priče ne mora gasit njen se svijet, Otkrih sa nastavkom knjige Orlovi rano lete.
Proljeće na moje rame sljeće
Siže filma razvio se iz članka Scotta Andersona, a scenarij se bavi pokušajem skupine američkih novinara da pronađu najtraženijeg ratnog zločinca iz bosanskog rata.
U Saraj’vu đavolova mati
Ratni dolasci slavnih ljudi u Sarajevo predstavljali su neku vrstu amblema kosmopolitskog svjetonazora.
Ništa nas ne smije iznenaditi
Nakon što padne prvi ozbiljniji snijeg u novinama osvane naslov: Snijeg iznenadio komunalce. Fraza se već godinama (možda i decenijama) ponavlja bez ikakve ironije.
Stadionska groznica
Nije pogrešno kazati da su očevi momaka koji su se prošle subote međusobno tukli prije par decenija zajedno navijali za Velež .
Rasime, spasi me!
Ovako mi je pričao Rasim: Bio sam u Beogradu, u Novom Sadu, u Podgorici… Od tog što sam vidio jedino je Beograd ozbiljan grad. Zato mi i nije jasna ova politika njihova.
Koncert
Za mene, dan koji najbolje pamtim iz 1997. godine nije ni moj rođendan niti bilo koji praznik, već 23.09.1997. godine, dan u kojem su U2 svirali u Sarajevu.
Transparentni primitivizam
Skandalozna Dodikova izjava o direktoru Transparency Internationala u BiH višestruko je indikativna.
Cvijet na zidu biblioteke
S proljeća 1996. godine bio sam u Sarajevu prvi put poslije rata. Išao sam u četvrti razred gimnazije, a došao sam na državno prvenstvo iz fizike.
JAZ
Lako bi bilo napisati neku kićenu kulturno-političku analizu i u nju nadrobiti svega i svačega, no koncerti Rolling Stonesa već odavno nemaju veze ni sa kulturom ni sa politikom.
