Norveška ne postoji
Polazeći na put iz ratom razorenih zemalja, izbeglice sa sobom nose snove. Oni koji stižu na jug Italije ne žele tamo da ostanu: mnogi od njih će pokušati da stignu u Skandinaviju.
Polazeći na put iz ratom razorenih zemalja, izbeglice sa sobom nose snove. Oni koji stižu na jug Italije ne žele tamo da ostanu: mnogi od njih će pokušati da stignu u Skandinaviju.
Odgovor kritičarima: Izbor nikada nije bio grexit ili kapitulacija. Postoji treća opcija: ostanak u evrozoni, vođenje gerilskog rata protiv nje i strpljivo zauzimanje strateških položaja.
Referendumsko „ne“ može da preživi samo ako Grci nastave da vode strpljiv gerilski rat protiv finansijske okupacije.
Strah od vere u verskoj politici kineske Partije može se razumeti zapravo kao strah od komunističke „vere“, od onih koji su ostali verni emancipatorskoj poruci komunizma.
Grčki građani su u pravu: poricanje Brisela da je problem grčkog duga političko pitanje je ideologija u svom najčistijem vidu, karakteristična za celinu evropskog političkog procesa.
Postoji bojazan, ne od iracionalnog ponašanja Sirize posle pobede, nego strah da će ona prihvatiti racionalan prljavi kompromis, koji će razočarati glasače i čije obnovljeno nezadovoljstvo neće biti pod kontrolom Sirize.
Potvrđeno je Benjaminovo zapažanje da je „svaki uspon fašizma svedočanstvo neuspele revolucije“. Isto važi i za tzv. islamski fašizam: njegov uspon je posledica nestanka sekularne levice u muslimanskim zemljama.
Postoji još jedna neočekivana paralela sa situacijom pre izbijanja Prvog svetskog rata: poslednjih meseci mediji nas neprestano upozoravaju na opasnost od izbijanja Trećeg svetskog rata.
O ključnim odlukama koje se tiču naše ekonomije pregovara se tajno, i daleko od očiju građana, bez mogućnosti rasprave. I takve odluke zadaju koordinate za nesputanu vladavinu kapitala. Ovo ozbiljno sužava prostor za odluke demokratski izabranih političkih predstavnika.
Stara teza Valtera Benjamina da iza svakog uspona fašizma stoji propala revolucija ne samo da još uvek važi, nego je relevantnija nego ikad.
Nije pitanje da li je Ukrajina dostojna Evrope, već da li Evropa može da ispuni očekivanja Ukrajinaca. Ako Ukrajina završi u mešavini etničkog fundamentalizma i liberalnog kapitalizma, biće evropska koliko i Rusija ili Mađarska.
Građani Bosne konačno su razumeli ko je stvarni neprijatelj – ne druge etničke grupe, već njihovi sopstveni lideri.
Radikalnim levičarima uvek postavljam isto glupo pitanje: šta vi hoćete?
Život siromašne većine ostao je bedan kao u aparthejdu. Mandela je umro kao ogorčeni starac.
Slavoj, iskreno sam ti zahvalna na našoj prepisci i jedva čekam tvoj odgovor.
U čemu je zapravo stvar sa ovom blokadom američke federalne administracije?
Ne moraš biti meteorolog da bi znao kako vetar duva u Egiptu: uvek duva ka Iranu.
Na delu je globalno sužavanja prostora za ono što je Kant nazvao javnom upotrebom uma.
Danas nam je potrebna Margaret Tačer levice: lider koji će ponoviti njen gest u suprotnom pravcu.
Nepoverenje u demokratiju, nekada odlika trećeg sveta, širi se u samom razvijenom svetu.
Svaki verski fundamentalizam suočava nas sa „kulturom smrti“, koja je mnogo bliža srži religioznog iskustva nego što vernici žele da znaju.
Ljudima treba otvoreno reći da je 20. vek završen. Mi, intelektualci, treba da prestanemo da blefiramo. Mi nemamo odgovore koji se od nas očekuju.
Crnokošuljaši iz neofašističke Zlatne zore noću prebijaju imigrante po ulicama Atine.
Bilo je emancipatorskih snova koji su mobilisali demonstrante širom sveta, kao i destruktivnih snova koji su pokrenuli rasističke populiste širom Evrope.
Upravo uspeh kapitalizma izaziva nezaposlenost. Prilika da čovek dugoročno bude eksploatisan postala je privilegija.
Ljudska prava žrtava postaju prava zapadnih sila da intervenišu: politički, ekonomski, kulturno, vojno.
Želim da vam skrenem pažnju na jedno kritičko odbacivanje protesta OWS, vrlo liberalno i vešto.
Došlo je vreme da preokrenemo koordinate mogućeg i nemogućeg; možda ne možemo postati besmrtni, ali možemo imati više solidarnosti i zdravstvene zaštite.
U istočnom Jerusalimu, grupe pravednika patroliraju ulicama i sprečavaju mešanje Arapa sa lokalnim Jevrejkama.
U protestima u Tunisu i Egiptu, ne može se zanemariti jedna stvar – očigledno odsustvo muslimanskog fundamentalizma.
I kada svi znaju neprijatnu činjenicu, njeno javno izgovaranje menja sve.
Kako uskladiti postojanje svemoćna i dobra Boga sa strahovitim patnjama milijuna nevinih, poput djece ubijene u plinskim komorama.