Tramp i Evropa – zapuši nos i pokloni se
Donald Tramp je bacio oko na Grenland, Panamu i Kanadu, kao Vladimir Putin ranije na Krim i Si Đinping na Tajvan. To je i simptom i uzrok novog svetskog haosa.
Donald Tramp je bacio oko na Grenland, Panamu i Kanadu, kao Vladimir Putin ranije na Krim i Si Đinping na Tajvan. To je i simptom i uzrok novog svetskog haosa.
Početak mudrosti je shvatanje da sad živimo u svetu podeljenom između većeg broja velikih i srednjih sila koje se više ne svrstavaju jednostavno u dva tabora. Globalno mnjenje ukazuje na novi poredak.
Uprkos tome što su na više načina bili nepošteni, ovi izbori bi mogli da zaustave i preokrenu potonuće Poljske u izborni autoritarizam kakav Viktor Orbán primenjuje u Mađarskoj.
U Briselu je proleće i EU je u zamahu. Njene lidere i institucije razbudio je rat u Ukrajini. „Rat nas je podsetio šta je u stvari Evropa“, govorili su mi ljudi tokom nedavne posete glavnom gradu EU.
Da li je Vladimir Putin agent američkog imperijalizma? Nijedan Amerikanac nikada nije naneo ni upola toliko štete onome što Putin naziva „ruskim svetom“ kao što je to učinio sam ruski lider.
Riši Sunak kao novi britanski premijer označava kraj brexitizma, ideologije zasnovane na zabludi o sposobnosti Britanije da opstane sama, koja je kulminirala u vrhunskoj farsi vlade Liz Tras.
U kampanji da porazi ne samo Ukrajinu već i zapad, Putin računa na dva tradicionalna vojna saveznika Rusije: feldmaršala Vreme i generala Zimu.
Verovatno je da će entuzijazam za proširenje uskoro opasti. Ukrajina i Moldavija mogle bi se naći u čistilištu u kom veći deo zapadnog Balkana boravi već gotovo dve decenije.
„Uspeli smo. EU je div u svetu divova kao što su Kina i SAD“. Da li će Makron ovo moći da kaže i 2027. u rezimeu svoje decenije na vlasti? Sve zavisi od toga šta podrazumeva pod tim „mi“.
Dok sam u nedelju uveče na ledenom trgu u centru Budimpešte slušao lidera mađarske opozicije kako priznaje izborni poraz, na telefonu sam gledao slike ubijenih ukrajinskih civila u mestu Buča.
Mnogo toga dugujemo ukrajinskoj odlučnosti da se odupre Putinovom ratu za rekolonizaciju. To je dakle Ukrajina učinila za Evropu. Postavlja se pitanje šta će Evropa učiniti za Ukrajinu.
Ovo nije treći svetski rat, ali jeste ozbiljnije od invazije Mađarske 1956. i Čehoslovačke 1968. Ratovi u Jugoslaviji su bili užasni, ali se međunarodni rizici proizašli iz njih ne mogu porediti sa ovim.
Država koja je spremna da koristi nasilje bez zazora ima ogromnu prednost nad onima koje se odriču upotrebe sile. Kako stara poljska poslovica kaže: „Mi s njima igramo šah, a oni s nama čvrge.“
Dok Rusija gomila trupe na granici sa Ukrajinom, svi se bave pogađanjem Putinovih namera, iako pitanje na koje zemlje Evrope i severne Amerike treba da odgovore glasi: koje su naše namere?
U Evropi su svi pogledi uprti u Nemačku u kojoj vlada neizvesnost uoči izbora 26. septembra. Jedno je sigurno: nova nemačka vlada biće koalicija, sastavljena od verovatno tri partije.
Posle brexita Britanija i EU su suočene sa zamkom Gora Vidala: „Uspeh nije dovoljan. Drugi moraju da izgube“. Prevladala je logika koja obe strane navodi da svoj uspeh mere porazom druge strane.
U poređenju sa mađarskim i poljskim premijerom Margaret Tačer deluje kao nežna ljubiteljka Evrope. Ona jeste vikala „hoću svoje pare“, ali je britanski doprinos EU budžetu bio ogroman.
Odgovor na naizgled jednostavno pitanje „Koliko je stara Nemačka?“ uopšte nije jednostavan. Ali jedno je jasno: poslednje tri decenije bile su najbolji period u dugoj istoriji ove zemlje.
30 godina od pada Berlinskog zida (9. novembra): „Od akvarijuma možete da napravite riblju čorbu, ali od riblje čorbe ne možete napraviti akvarijum” – ovu šalu o komunizmu sam prvi put čuo 1989.
Za samo 5 nedelja u Britaniji će se održati referendum o brexitu. Biće to naizgled izbori za EU parlament, a zapravo pre-referendum ili preferendum.
Kontinentalna Evropa nikada nije tako pomno pratila britansku politiku kao sada tokom brexita. Još jedan paradoks je to što Britanija nikada nije toliko zavisila od EU partnera kao sada kada hoće da ih napusti.
Kada se najmoćniji ljudi na planeti, Trump i Si Đinping, budu sreli u letnjoj palati američkog imperatora, neće im biti lako da utvrde koji od njih je više napregao politički sistem svoje zemlje.
Suočavamo se sa globalizacijom anti-globalizacije, sa širokim frontom populista, sa nacionalističkom internacionalom. „Danas SAD, sutra Francuska“, tvitovao je Jean-Marie Le Pen.
Izgledi da se Britanija otcepi od Evrope jednaki su izgledima da se Trg Pikadili otcepi od Londona. Mi jesmo u Evropi i u njoj ćemo ostati. Britanija je uvek bila evropska zemlja. Ali je izašla iz EU. Zašto?
Nemačka je politički i ekonomski centar Evrope. Njena vlada velike koalicije CDU i SPD je u centru Nemačke, a Angela Merkel je u središtu ove centrističke vlade. Angela Merkel jeste centar Evrope.
Ako Engleska 23. juna bude glasala za izlazak Britanije iz EU, Škotska će glasati za izlazak iz Britanije. Biće to kraj Ujedinjenog kraljevstva. S druge strane, brexit bi mogao da bude i početak kraja EU.
Evropska komisija raspravlja da li su napadi na ustavni sud i novi zakon o medijima u Poljskoj dovoljan osnov za aktiviranje novog EU mehanizma za zaštitu vladavine prava u zemljama članicama.
Partija prava i pravde predstavlja veliki deo poljskog društva, katolički i evroskeptični, ljude razočarane u tržišnu demokratiju.
Evropa mora da spase Grčku. Ni njen ostanak u evrozoni nije dobro rešenje, ali još gori bi bio njen odlazak, koji bi izazvao ogromne ekonomske, ljudske i istorijske posledice. Evropa više nikada ne bi bila ista.
Može li evropska kornjača da prestigne američkog orla i kineskog zmaja ili da makar održi korak sa njima?
Predlažem pentagram vrlina: inkluzivnost, nedvosmislenost, doslednost, čvrstinu i liberalnost.
Slobodna Evropa: Po mnogim merilima moći, Evropska unija pripada, sa SAD-om i Kinom, globalnoj Velikoj trojci.