Podela Kosova više nije realna opcija. Sada smo u situaciji da je realna opcija jedna vrsta suštinske autonomije za Srbe, kompromis koji će omogućiti da sever Kosova ima poseban status u kome će Srbi imati osećaj da su samovlasni, da imaju veze sa Beogradom u mnogo domena, da se ne osećaju zatvoreni u nešto što neće, a da pritom Priština ne oseća da je izgubila svoju teritoriju – kaže u intervjuu za „Blic“ Ivan Vejvoda, izvršni direktor Balkanskog fonda za demokratiju i potpredsednik za programe Nemačkog Maršalovog fonda SAD.

Ekspert za međunarodnu politiku i bivši savetnik za spoljnu politiku premijera Zorana Đinđića ističe da je posle posete nemačke kancelarke Angele Merkel jasno da Evropska unija od Srbije očekuje da brže rešava pitanje Kosova i da ponudi kompromisna rešenja.

Vejvoda naglašava da je brže rešavanje odnosa sa Prištinom, pitanje severa i prava Srba na celom Kosovu upravo u interesu Srbije, mada su sva rešenja teška i nema idealnih.

– Ako je glavni cilj odgovorne demokratske države i vlade da najbolje obezbede život i bezbednost za svoje građane, onda je na prvom mestu rešavanje onih pitanja koja stvaraju neizvesnost, a jedno od njih je Kosovo. I zato nema drugog rešenja nego ići prema kompromisu koji je težak. To iziskuje lidersku hrabrost i da se ne koriste ona sredstva koja su nas devedesetih urušila.

Koji su glavni rizici trenutne situacije?

– Pitanje sporog rešavanja problema Kosova osujećuje pitanja kao što su ekonomski rast, zaposlenost, investicije… Investitori gledaju koliko je zemlja stabilna i kad pogledaju put nas i vide da Kosovo nije rešeno, oni idu dalje. Status kandidata u EU nije ugrožen. Da li ćemo dobiti datum pregovora i da li će on biti uslovljen, direktno je povezano s ponašanjem Beograda prema kosovskom problemu i načinom na koji EU to posmatra. Incident bi vratio i nas i EU i Prištinu više koraka unazad i usporio sadašnji pozitivan razvoj u dijalogu Beograda i Prištine.

To su parametri u okviru kojih mora da se pronađe trezveno rešenje.

Poseta Angele Merkel izazvala je potres. Šta se promenilo?

– Ne treba zaboraviti da je ona odagnala nedoumice da li je Nemačka, kao najvažnija zemlja EU, za dalje proširenje i naglasila da ovaj deo Evrope mora da postane deo EU. Merkelova je htela da podstakne brzinu zbog nas samih. Njena poruka je: „bolje je da se suočavate s teškim ekonomskim problemima i da otvorenih očiju pogledate realnost i koja su moguća rešenja za Kosovo, u realnim okvirima“. Još je Đinđić 2003. govorio da nema idealnih rešenja. Manevarski prostor Srbije je sužen i veoma je mali prostor za iznalaženje rešenja. Zapravo, treba igrati tananu igru i izvući maksimum iz minimuma koji je Srbiji preostao nakon što je izgubila rat 1999.

Šta bi bio kompromis sa naše strane?

– Razni evropski i istorijski primeri govore da je moguće ustanoviti dobre odnose između dve zajednice koje se ne slažu, a da obe strane ostanu na svojim nacionalnim stavovima, u ovom slučaju Srbija da ne prizna Kosovo, a Priština da bude nezavisna država. Zato se pominje iskustvo dve Nemačke, južni Tirol, Severna Irska… Kina i Tajvan se ne priznaju i ne podnose, a ekonomska razmena između njih meri se milijardama dolara. Veliki je prostor unutar koga Beograd i Priština mogu da pronađu način da pokažu regionalnu saradnju ne prejudicirajući konačan ishod.

Glavni pregovarač Borislav Stefanović kaže da Srbija ne odustaje od podele Kosova. Zašto to nije realno?

– Propuštene su mnoge prilike i za vreme pregovora sa Ahtisarijem i kasnije. Volfgang Išinger je to javno nudio na stepenicama opštine Kosovska Mitrovica. Niko se nije uhvatio za te mamce koji su puštani. Sada to više nije realna opcija.

Da li manevarski prostor za rešenja smanjuje postavljanje kosovskih carinika na Brnjaku ili Jarinju?

– Ništa ne bih isključio. Pitanje severa je ključno, ali i status srpskih svetinja za koje treba obezbediti jemstvo, kao i za prava Srba koji žive diljem Kosova. Ključ pregovora nalazi se u određivanju stepena autonomije i stepena odnosa između Beograda i autonomnog severa Kosova, i njegovog odnosa prema Prištini.

Kako komentarišete sve oštrije izjave srpskih zvaničnika da neće prihvatiti sve zahteve zarad članstva u EU?

– Mi smo u predizbornoj situaciji i političarima je dozvoljeno da idu preko mere u retorici i, naravno, Srbija brani načelan stav. Ali kad gledate konkretne poteze i govor predsednika Borisa Tadića, vidi se ozbiljan prostor za kompromis i želja da se nađe miroljubivo rešenje, bez obzira na to koliko je teško. Važno je da Tadić insistira na tome da ne treba da se vratimo na oblike rešavanja iz devedesetih zbog kojih smo pretrpeli ogromnu štetu.


Prištinu kritikuju iza zatvorenih vrata

Čini se da Priština ima moćne saveznike za razliku od Beograda. Da li Srbija ima strateškog partnera u EU, nekog ko će da je zaista podrži u EU integracijama i traženju rešenja za Kosovo?

– Možda će zvučati paradoksalno, ali Nemačka je takav strateški partner, pa i Francuska. O nama se češće javno kritički govori, a o Prištini iza zatvorenih vrata. Zemlje koje su priznale Kosovo znaju koliki su problemi sa korupcijom i kriminalom, ali ne žele javno da pričaju o tome. Mi imamo puno saveznika u EU i oni vide pozitivnu sklonost Beograda ka rešavanju pitanja Kosova. Oni nas podstiču da zbog nas samih, privrede i evropskih integracija to završimo u realnijem roku, a ne u narednih deset godina.

 
Blic, 17.09.2011.

Peščanik.net, 17.09.2011.