Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Ovih dana smo prisustvovali dvema demonstracijama bahatosti u parlamentu. Prva je bila sednica skupštinskog Odbora za pravosuđe od 14. septembra na kojoj je trebalo da se razmatra godišnji izveštaj Ombudsmana za 2015 – a koja se pretvorila u raspravu o kučićima i tvitovanju. Predsednik odbora Petar Petrović iz Jedinstvene Srbije je uzalud pozivao poslanike da raspravljaju o izveštaju za 2015, a ne o predsedničkim izborima 2017. Poslanici SNS-a su na kraju konstatovali da je izveštaj pun paušalnih i tendencioznih tvrdnji koje “kaljaju ugled države i pojedinih funkcionera”.

I druga demonstracija moći se odigrala na sednici Odbora za pravosuđe. U prvoj je nedostajao glavni akter (umesto Jankovića, sednici je prisustvovao zamenik Ombudsmana), a u drugoj nije bilo teksta. Imali smo gromoglasnu tišinu, odraz višegodišnjeg ignorisanja dva nezavisna državna organa. Odbor, naime, ni posle 17 meseci ne želi da donese odluku (ne da izabere, već da raspravlja i donese odluku, kakva god ona bila) o predlogu Ombudsmana i Poverenika za informacije od javnog značaja da se za člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije izabere Vida Petrović Škero.

Odbor Agencije tri i po godine radi u nepotpunom sastavu. Po isteku mandata prvom sazivu, u aprilu 2013, novinarska udruženja dugo nisu mogla da se dogovore o zajedničkom kandidatu, a potom je u aprilu 2015. istekao mandat kandidatkinji Vlade Srbije vanredno izabranoj 2011. U isto vreme je i Branko Lubarda podneo ostavku zbog odlaska na drugu funkciju.

Kandidat Vlade Srbije izabran je zadivljujućom brzinom: od trenutka kada je Vlada utvrdila predlog, dostavila ga skupštinskom odboru koji se izjasnio i prosledio ga parlamentu koji je u plenumu izabrao profesora Pravnog fakulteta Dragana Mitrovića – prošlo je manje od mesec dana. Sve je urađeno toliko brzo da je profesor Mitrović morao da sačeka još dve nedelje da članici Odbora Agencije iz prethodnog saziva istekne mandat, pre nego što je preuzeo njenu funkciju.

Ubrzo posle toga Odboru za pravosuđe stiže predlog Šabića i Jankovića, tačnije institucija na čijem su čelu, o izboru sudije u penziji Vide Petrović Škero za člana odbora Agencije umesto profesora Lubarde. Škero je pet meseci pre toga dobila priznanje OEBS-a “Ličnost godine” zbog posvećenosti očuvanju nezavisnosti pravosuđa. Odboru je bilo potrebno dva i po meseca da predlog stavi na dnevni red. Ispostavilo se da im je bilo potrebno dva i po meseca posvećenosti pronalaženju formalnog razloga da ne izaberu kandidatkinju Ombudsmana i Poverenika. Šta se, naime, desilo? Poslanik Vladimir Đukanović i predsednik Odbora Petar Petrović “dobili su informaciju” da je protiv Škero Agencija za borbu protiv korupcije vodila postupak pa, ako je to tačno, ona bi bila “nedostojna” za člana Odbora Agencije. Rasprava je odložena dok ne stigne informacija iz Agencije. To je legitimno pravo Odbora za pravosuđe, ali bilo bi lepo da je nešto slično učinjeno ikada pre i posle, sa bilo kojim kandidatom, za bilo koju funkciju, na bilo kom skupštinskom odboru. Nije da nije bilo prilike. Prethodnog kandidata za člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije, koga je taj isti Odbor za pravosuđe podržao bez rasprave, grupa kolega optužuje da je plagirao udžbenik. Među onima koji ga optužuju je i jedna bivša članica Odbora Agencije.

Što se tiče Škero, Agencija je ubrzo odgovorila da je njoj izrečena mera upozorenja, a direktorka Agencije je pojasnila da se u konkretnom slučaju nije radilo o neprijavljivanju imovine, već o zakašnjenju i da izrečena mera nije prepreka za izbor na funkciju. Samo u 2014. Agencija je izrekla više od 650 mera upozorenja funkcionerima na svim nivoima vlasti, među kojima su i četiri ministra, državni sekretari, narodni poslanici, sudije, direktori javnih preduzeća… Svi su oni dostojni svojih funkcija.

Dve nedelje kasnije, u julu 2015, izbor Škero je, garniran informacijama i mišljenjem Agencije, ponovo na dnevnom redu, ali Vladimir Đukanović sada traži odlaganje za neku od narednih sednica jer mu je “potrebno vreme da se upozna sa predlogom”. Od tada je održana još 21 sednica, održani su i izbori, ponovo je Petar Petrović izabran za predsednika, a Vladimir Đukanović za člana Odbora za pravosuđe, ali se o predlogu Poverenika i Ombudsmana nije raspravljalo. Odbor Agencije sve vreme radi sa 7 umesto sa 9 članova, pa tako na primer nije bilo većine za odlučivanje po žalbi ministra pravde na odluku direktorke kojom je predloženo njegovo razrešenje, a bilo je većine za odluku kojom je ublažena kazna Gašiću za kršenje zakona u vreme dok je bio gradonačelnik Kruševca i delio novac medijima u vlasništvu svoje porodice. A i zašto kvariti idiličnu sliku. Istrajnost skupštinskog odbora u nameri da ništa ne menja u Odboru Agencije nije mogla da pokoleba ni kandidatura Živojina Rakočevića u avgustu 2015. Novinarska udruženja su se posle dve godine dogovorila i predložila zajedničkog kandidata, ali kao da je i Rakočević bio “koletaralna žrtva” odlučnosti da se Škero, Šabić i Janković drže na ledu.

Novi saziv parlamenta je pokazao da manja moć – smanjen broj poslanika vladajuće partije i vladajuće većine – ne znači i manje bahatosti. U utorak 20. septembra, nekako prigodno, uz razmatranje godišnjeg izveštaja Agencije za borbu protiv korupcije za 2015. godinu, na dnevni red je stavljen i predlog za izbor Rakočevića. Prigodno, jer se u tom izveštaju, podnetom još u martu, Skupština poziva da izabere nedostajuće članove Odbora Agencije.

Kandidat je izabran, a da niko nije postavio pitanje šta je sa drugom kandidatkinjom: ni novinari, ni pozicioni ni opozicioni poslanici – samo je direktorka Agencije iz izveštaja citirala potrebu da se izaberu (neimenovani) nedostajući članovi. Narednog dana novinari su se setili, pitali Petrovića i saznali da će Poverenik i Ombudsman “verovatno” morati ponovo da podnesu predlog, jer je ovo “novi skupštinski saziv”. Nije pojasnio zašto se državni organi ponižavaju zbog neažurnosti odbora na čijem je čelu Petrović bio i u prethodnom sazivu. A još manje kako to da novinarska udruženja nisu morala da ponavljaju svoj predlog pred tim istim odborom. Pa je njihov kandidat izabran samo dan ranije. Novinari nisu pitali. Možda bi odgovor bio “zato što nam se može”.

Peščanik.net, 22.09.2016.


The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)