Foto: Volodymyr Vlasenko/Wikimedia Commons
Foto: Volodymyr Vlasenko/Wikimedia Commons

Moj dida sa Šolte i onaj njegov frend barba Tonino su drinkali po travaricu u didinoj kužini. Onda je pokucao i ugibao onaj barba Franino. Barba Franino je došao da će od mog dida kupit maslinovo uje.

Barba Tonino je njega pitao: „Ali ti nemaš svoje uje, Franino?“ Barba Franino je rekao: „Ma ispala mi šaka jada! Jedva će bit i za mene! A ovo mi triba za jednog frenda!“ Dida je rekao: „A čuj, kod mene ti je litra sto kuna!“ Barba Franino je rekao: „Nou frks! Triba mi deset litri!“ Dida je rekao: „Deset litri puta sto kuna jednako je stočetrdesosan eura! Zaokruženo soma kuna!“ Barba Franino je rekao: „Kupljeno!“ Dida je rekao: „Okej, iden nalit u demižanu! A koje ćeš uje? Oš od levantinki, iliš od oblica, iliš da ti izmišan?“ Barba Franino je rekao: „Ma isti kua!“ Barba Tonino je uletijo: „Nije ti isti kua, čoviče! Skroz ti je drugi ukus!“ Barba Franino je odmahnijo: „Ma daj, molinte lipo, ka da se Sergej razumi u maslinovo uje!“ Moj dida je zinijo: „Koji Sergej, jebate? Jel to oš reć da ti je ti frend Rus?!“ Barba Franino je stavijo ruku na usta: „Ups!“

Moj dida je podviknijo: „Pa jesil ti skrenija smozga, Franino?! Ka da ne znaš da smo Rusima uveli samkcije?“ Barba Franino je pitao: „Pa šta onda?“ Dida je viknijo: „Kako šta onda? Ako su samkcije, onda ne možemo Rusima prodavat maslinovo uje, jebemu mater! Jel ti oš da ja ispadnen đubre četničko?“ Barba Franino je rekao: „Ali neš ti Rusima prodat uje, klipsone! Nego meni! A ja ću ga onda Sergeju poklonit! Kapito?“ Barba Tonino je uletijo: „Znači daš ti ispast četničko đubre, Franino?“ Dida je rekao: „A ja ću bit dil kriminalnog lanca! Samo mi još fali da mi uleti Plenkijeva pandurija i zbajbuči me u pržun!“ Barba Franino je rekao: „Ma daj, šta bi te zbajbučili…“ Dida je odmahnijo sa rukom: „Pivaj ti borbene! Viš da je Plenki nabrijan na Ruse ka štunbanfirer Vermahta! Neću ja stavljat glavu u torbu zakurac!“ Barba Franino je pitao: „Jel to znači da mi neš prodat uje?“ Dida je rekao: „Znači da je litra stopedes kuna!“

Onda je neko pokucao na vrata od didine kužine. To je bijo onaj barba Bruno iz pandurije šta ga svi zovu Sarđent Ćiribela. U kužini je uletijo useritis. Sarđent Ćiribela je rekao: „Bog ekipa! Šta se radi?“ Barba Tonino je rekao: „A evo, baš ćakulamo o vrimenu…“ Dida je rekao: „Zapizdila je južina, nemoš ni mrižu bacit…“ Barba Franino je rekao: „Već pomalo okriće na tramuntanu…“ Sarđent Ćiribela je rekao: „A je, i mene je jugo bacilo u ošamut! Pa reko, iden svratit na bićerin!“ Dida je rekao: „Ma bravo! Saću ti jednu sipnit! Ka duša je travarica!“ Sarđent Ćiribela je rekao: „A tebe, Franino, čeka neki Rus u Bepovoj konobi!“ Barba Franino je porumenkijo: „Koji Rus? Ne znan nijednog Rusa…“ Sarđent Ćiribela je rekao: „Neki Sergej! Čudi se da kako je litra maslinova uja na Šolti stopedes kuna!“ Dida je zinijo od iznereda. Barba Tonino je namrštijo se: „Kako bi Sergej moga znat da je litra stopedes kuna?“

Onda je moj dida arlauknijo: „Franino, jebenliti mliko materino!“ Barba Franino je skočijo se iz katrige prema kredenciji. Dida je naperijo kažimprst prema njemu i dreknijo je: „Iša si, znači, od mene kupit uje za sto kuna, a prodat ga Sergeju za stopedes!? Na deset litri bi u roku keks stavija pesto kuna u žep! Govno jedno švercersko!“ Barba Franino je zaškarpunijo se po faci i širijo je ruke: „Ama nisan, čoviče, kunen ti se na pokojnu mi Pjerinu…“ Dida je viknijo: „Šta nisi, škovaco od čovika! Saću te puntat sa ovin bićerinon u glavu, majkemi isukrstove!“ Samo onda je Sarđent Ćiribela dignijo ruke uzrak i podviknijo je: „Čekajte malo, čekajte! Jesan li ja to dobro ubra? Da se u ovoj kužini dogovara trgovina sa Rusima? A? Iako smo Rusima opalili samkcije?“ Tu su svi u kužini začepili labrnje. Sarđent Ćiribela je piljio u ekipu sa stisnutim očima. Onda je on rekao: „Je li Plenki lipo kaza da samo banda četnička može vodit biznis sa Rusima? I šta bi ja sad triba, da ka službeno lice buden slip na kršenje samkcija? Pa da mene obise za jaja?“

Rulja su sidili oko stola u kužini i šutili su. Dida je svima ulijo još po bićerin. Onda je barba Tonino rekao: „Ovako ti ja na to gledan, Bruno! Ili si za plansku ekonomiju, ili si za slobodno tržište! Nema treće!“ Dida je klimnijo sa glavom: „Samkcije su čista planska privreda!“ Barba Tonino je rekao: „S tin da je planska ekonomija totalno istočna spika! Znači ruska! A slobodno tržište je zapadna spika! Znači američka! Pa biraj, brale!“ Barba Franino je klimnijo sa glavom: „Ja san otkad znan za sebe na strani Amerike! A protiv Rusa!“ Dida je rekao: „Mi se samo borimo za zapadne vridnosti!“ Barba Tonino je raširijo ruke: „Ko je vidija ić sjebat Ruse sa ruskon ekonomskon taktikom? Triba baš obratno!“ Dida je opet klimnijo sa glavom: „Meni je slobodno tržište svetinja, čoviče! Ka i sve duge zapadne vridnosti!“ Sarđent Ćiribela je počeškao se po ćiverici: „A znan, to san i ja skužija kad mi je oni Sergej krenija srat!“

Tu su svi pogledali u barba Bruna sa zbunjozom. Barba Franino je pitao: „Šta ti je sra?“ Sarđent Ćiribela je rekao: „Pa kažen ti, čudija se kako je litra maslinova uja na Šolti samo stopedes kuna! Kaže da nigdi drugo nije tako jeftino!“ Barba Tonino je zatrepćao: „N bava kua?“ Sarđent Ćiribela je rekao: „Onda san tom Sergeju kaza da mu ja ka službeno lice tvrdin da tako prvoklasno uje neće dobit za manje od stoosandes kuna! I čovik je samo klimnija!“ Dida je raskobečijo oči: „Bruno, za gospu blaženu…“ Sarđent Ćiribela je rekao: „A šta? Ja san mu ka službeno lice mora pokazat da smo ozbiljna država!“ Rulja su piljili u njega sa tupilom od nekuženja. Sarđent Ćiribela je driknijo guc iz bićerina i rekao je: „Ozbiljna država ne uzima sebi ispod tries kuna po litri!“

Robi K. (IIIa)

Peščanik.net, 07.11.2022.

UKRAJINA

The following two tabs change content below.
Viktor Ivančić, rođen u Sarajevu 1960, osn. i srednju školu završio u Splitu, u novinarstvo ulazi kao student elektrotehnike. Za studentski list FESB 1984. dobija nagradu 7 sekretara SKOJ-a. Urednik i jedan od osnivača nedeljnika Feral Tribune, u čijoj biblioteci je objavio „Bilježnicu Robija K.“ (1994, 1996, 1997. i 2001) i studiju „Točka na U“ (1998, 2000). Izabrane tekstove objavio 2003. u „Lomača za protuhrvatski blud“ i „Šamaranje vjetra“. Prvi roman „Vita activa“ objavio 2005, od kada Fabrika knjiga objavljuje: „Robi K.“ (2006) u dva toma; „Robi K. Treći juriš!“ (2011); zbirke ogleda „Animal Croatica“ (2007), „Zašto ne pišem i drugi eseji“ (2010), „Jugoslavija živi vječno“ (2011) i „Sviranje srednjem kursu“ (2015, u saradnji sa Peščanikom); romane „Vita activa“ (2005, drugo izdanje ) i „Planinski zrak“ (2009), te zbirku priča „Radnici i seljaci“ (2014, u saradnji sa Peščanikom). 2018. sa Hrvojem Polanom i Nemanjom Stjepanovićem piše fotomonografiju „Iza sedam logora – od zločina kulture do kulture zločina“ u izdanju forumZFD-a. 2018. Fabrika knjiga u 5 svezaka objavljuje „Robi K. 1984-2018“ (zajedno sa Peščanikom i riječkim Ex librisom), a 2019. troknjižje „Radnici i seljaci, Planinski zrak i Vita aktiva“. Redovno piše za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti i za Peščanik. Živi u Splitu.

Latest posts by Viktor Ivančić (see all)