reklama za SNS sa koje su otpala mnoga slova
Foto: Predrag Trokicić

Kao što znamo iz filmova, naročito onih o zombijima, svako normalan se plaši da bude jedini normalan. Kao i što bi se svako pametan plašio da bude jedini pametan. Ali ne i predsednik Srbije. Dok je govorio da je samo najbolji, najsposobniji, najčasniji („moja reč vredi više nego tuđ potpis“) to je ipak podrazumevalo da postoje neki, doduše manje, ali ipak dobri, sposobni i časni, barem među njegovim sledbenicima. Sada im je svima sasuo u lice da su niko i ništa. To jest – niko i ništa bez njega, a sve i svja sa njim ali jedino sa njim.

Naravno da smo to i mi znali, videli i na svojoj koži osetili. Što reče Milošević u onoj davnašnjoj radijskoj špici na B92, „pogledajte samo naše i njihove goste“. Golim okom se vidi ko su i kakvi su. Ali da im neko njihov, neko njihov glavni, kaže da su nikogovići, to još nismo gledali.

Sad kad i oni znaju ko su, možda da promene slogan „Snaga je u ljudima“? Jer ako su ljudi ništaci, onda je i njihova snaga nikakva, zar ne? Možda je bolje „Snaga je u brojevima“? Mada se ni brojevi nisu baš pokazali, a na ponovljenim izborima će biti još gore, naročito ako se primene preporuke i pojača nadzor.

Srećom pa postoje predizborne radnje koje još mogu da posluže. Nisu baš demokratske, ali su zato demonkratske.

Počnimo od singulariteta od kojeg je počeo i onaj veliki prasak. Dakle, ubuduće se ime i prezime jednog može smatrati i vlastitom imenicom i partijskom, istovremeno i jedninom i množinom, nešto kao makaze ili pantalone. Tako više neće biti problem sa nazivom izbornih lista. Niti će izazivati podozrenje kad se medijima prosledi spisak zvaničnika koji su predsedniku Srbije čestitali privatan praznik, rođendan. (Naravno, ne i spisak onih koji nisu čestitali pobedu na izborima ili onih koje je vlast slavila a oni posle osuđeni za prevare i pronevere kao Kurc i Đulijani.)

Lično ime je zgodno i za naziv pokreta koji ionako nikako da vaspostavi. Prođoše svi najavljivani crkveni datumi, od prigodnih crvenih slova ostao još samo Uskrs, sa jedne strane zgodan da se stvar najzad pokrene sa mrtve tačke, sa druge nezgodan jer, pa jer podrazumeva priznanje da je nešto prethodno moralo da bude mrtvo da bi vaskrslo, makar mrtvo slovo na papiru, samo bez papira.

No, kad god da se osnuje, ako se bude zvao po predsedniku Srbije, svakako će pobediti. Možda ne na izborima, ali će na međupartijskom takmičenju poraziti ono negdašnje „svi smo mi pomalo socijalisti“. Poraziće i SPS koji ni na vrhuncu moći svog vođe nije tvrdio „svi smo mi pomalo Slobodan Milošević“, a sada će pevati da su svi oni, ne pomalo nego skroz-naskroz, onaj kome se međunarodna klima rasklimava do pucanja. Što je možda neka kosmička pravda.

Peščanik.net, 11.03.2024.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)