Foto: Uglješa Milanov
Foto: Uglješa Milanov

Poput nekolicine profesora Univerziteta u Beogradu (UB), profesorka Danica Popović je zbog svog slobodoumlja već dosta dugo na meti vlasti ili njenih eksponenata. U poslednjih nekoliko dana su tabloidi ove napade intenzivirali. Njihovi napadi se zasnivaju na nekoliko teza:

1. Da je profesorka Popović plagijator i da je to jasno na osnovu člana 1. Zakona o autorskim i srodnim pravima i člana 22. Kodeksa profesionalne etike UB (Kodeks).

2. Da profesori Ekonomskog fakulteta u Beogradu (EFB) traže da se zbog plagijata profesorka Popović kazni.

3. Da je moguć ishod da profesorka Popović dobije otkaz.

1. Član 1. Zakona o autorskim i srodnim pravima glasi: „Ovim zakonom uređuju se prava autora književnih, naučnih, stručnih i umetničkih dela (u daljem tekstu: autorsko pravo), pravo interpretatora, pravo prvog izdavača slobodnog dela, prava proizvođača fonograma, videograma, emisija, baza podataka i pravo izdavača štampanih izdanja kao prava srodna autorskom pravu (u daljem tekstu: srodna prava), način ostvarivanja autorskog i srodnih prava i sudska zaštita tih prava.“

Optužba na račun profesorke Popović kaže da je ona u 12. izdanju prevoda knjige Međunarodni odnosi Dominika Salvatorea, sa spiska prevodilaca izbrisala preminulog profesora Stojana Babića koji je preveo 11 poglavlja 9. izdanja ove knjige.

U Kodeksu članovi 21. i 22. glase:

„Plagiranje, lažno autorstvo, izmišljanje i krivotvorenje rezultata i autoplagiranje

Član 21.

(1) U naučnoistraživačkom radu nije dozvoljeno plagiranje, lažno autorstvo, izmišljanje i krivotvorenje rezultata i autoplagiranje.

(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana se odnosi na sve pisane radove nastavnog i naučnog osoblja i studenata Univerziteta (seminarski rad, diplomski ili završni rad, master rad, specijalistički rad, magistarski rad, doktorska disertacija, rad u časopisu, udžbenik, monografija, poglavlja u zbornicima i sl.), kao i nesavesno i neodgovorno prikazivanje činjenica u izveštajima o nastavnom i naučnoistraživačkom radu.

Plagiranje

Član 22.

(1) Plagiranje je predstavljanje tuđih ideja ili tuđeg rada, u celini ili delovima, bez navođenja izvornog autorstva ili izvornika, odnosno protivzakonito prisvajanje tuđih intelektualnih tvorevina i naučnih rezultata i njihovo prikazivanje kao svojih, kao i:

– doslovno preuzimanje teksta drugog autora, odnosno kopiranje iz elektronskih ili štampanih izvora, sa srpskog ili stranog jezika, u delovima ili celosti, bez navođenja imena autora i izvora iz kojeg je tekst preuzet, kao i bez jasnog obeležavanja preuzetog dela;

– prepričavanje ili sažimanje teksta drugog autora iz elektronskih ili štampanih izvora, sa srpskog ili stranog jezika, u delovima ili celosti, bez odgovarajućeg navođenja imena autora i izvora iz kojeg je tekst preuzet, kao i bez jasnog obeležavanja prepričanog dela;

– predstavljanje ideja drugih autora kao svojih, bez odgovarajućeg navođenja imena autora, odnosno izvora iz koga je tekst preuzet.

(2) Članovi akademske zajednice garantuju izvornost naučnih radova koje objavljuju, kao i tačnost u prikazivanju i navođenju informacija o poreklu ideja i navoda kojima su se u radu koristili.“

Slučajno ili ne, tabloidi su zaboravili član 21. kojim se zapravo definiše na šta se odnosi član 22. Kodeksa: isključivo na naučnoistraživački rad:

„Naučno-istraživački rad na Univerzitetu u Beogradu se ostvaruje preko sledećih aktivnosti:

učešća u projektima čiji je direktni ili indirektni korisnik Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja ili druga ministarstva R. Srbije,

učešća u međunarodnim projektima čiji su direktni ili indirektni korisnici specijalizovane agencije Evropske unije ili druge međunarodne agencije,

izrade strateških projekata u oblastima prirodno-matematičkih, tehničko-tehnoloških, medicinskih i društveno-humanističkih nauka, kao i u multi-, inter- i transdisciplinarnim naukama, čiji su korisnici R. Srbija i domaće i međunarodne organizacije i korporacije,

inovacionih istraživanja usmerenih ka transferu tehnologije,

realizacije projekata transfera znanja i tehnologije koji se obavljaju za potrebe lokalne samouprave i preduzeća,

pripremanja i usavršavanja kadrova za naučno-istraživački rad kroz akademske master i doktorske studije.“

Pravilnikom o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova UB (Pravilnik), a u skladu sa članom 21. Kodeksa određeno je da se on primenjuje „…na sve pisane radove nastavnog i naučnog osoblja i studenata Univerziteta (diplomski ili završni rad, master rad, specijalistički rad, magistarski rad, doktorska disertacija, rad u časopisu, udžbenik, monografija, poglavlja u zbornicima i sl.), kao i na izveštaje o nastavnom i naučnoistraživačkom radu.“

Članom 2. Zakona o autorskim i srodnim pravima je definisano šta spada u autorsko delo. Naravno, naučnoistraživački rad i prevod spadaju u autorsko delo, ali prevod ne spada u naučnoistraživački rad. U konkretnom slučaju, udžbenik Međunarodna ekonomija jeste naučnoistraživački rad Dominika Salvatorea, ali prevod ovog naučnoistaživačkog rada nije i ne može da bude naučnoistraživački rad. Zbog toga ostaje nejasno po kom osnovu je EFB pokrenuo proceduru o utvrđivanju neakademskog ponašanja profesorke Popović. Da li je došlo do povrede autorskih prava preminulog profesora Stojana Babića moguće je utvrditi u parničnom postupku, i ovaj postupak nema nikakve veze sa procedurama i propisima koje je doneo i utvrdio UB.

2. Pokretanje postupka za utvrđivanje neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova ne znači da profesori EFB traže da se profesorka Popović kazni, već da se formira Stručna komisija koja će nadležnim telima dostaviti obrazloženo stručno mišljenje o osnovanosti ove teške optužbe.

3. Čak i da se potvrde ove optužbe (mada mi nije jasno kako), profesorka Popović ne može da dobije otkaz. Članom 8. Pravilnika je predviđeno da: „Ako se saznaju nove činjenice, odnosno pojave dokazi iz kojih proizlazi da u trenutku izbora u zvanje kandidat nije ispunjavao uslove propisane zakonom, odnosno ako se utvrdi da radovi na osnovu kojih je kandidat izabran u zvanje predstavljaju rezultat neakademskog ponašanja iz člana 1. ovog pravilnika, tom kandidatu može da bude oduzeto zvanje na Univerzitetu.“

Profesorka Popović je stekla zvanje redovnog profesora 2006 – 12 godina pre objavljivanja prevoda 12. izdanja udžbenika Međunarodni odnosi.

Pre nekih mesec dana je o ovom slučaju u parlamentu govorio resorni ministar. Njemu je ceo ovaj slučaj sumnjiv, jer je, kako on navodi, Stručna komisija formirana pod sumnjivim okolnostima: „Studenti su se požalili na Nacionalnom savetu za visoko obrazovanje oko izbora tih članova koji su lični prijatelji pomenute profesorke, te tu nema mnogo razloga za priču o čestitosti. Ovo sve što pričam apsolutno sam upoznat i pratim događaje i slučaj“. Sinhronizovano slučaj, kako vidimo, prate i tabloidi u formi, reklo bi se, kontrole štete nakon deblokade Rektorata.

Hajka je uobičajen način opštenja ove vlasti i uobičajeno sredstvo za uterivanje straha svima onima koji drugačije misle. Živimo u neslobodnom društvu, to je barem očigledno.

Autor je profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Peščanik.net, 17.10.2019.