fudbalski gol
Foto: Peščanik

Narod u Srbiji je na nogama. Slavi se odlazak fudbalera na svetsko prvenstvo. Slavi se i pristup igri, hrabrost na terenu, upornost do poslednjeg trenutka, vera u uspeh i nakon brzo primljenog gola. Slavi se vedrina i integritet selektora Piksija čije je igračko, a sada i trenersko umeće neosporno. Slavi se i njegov gest uvažavanja ljudskog dostojanstva. Nakon utakmice, Stojković je od svojih igrača zatražio da se slavlje završi u svlačionici: „Pokažimo poštovanje prema ljudima koji su nas ugostili i protivniku koji je izgubio“. Piksi se poneo kao njegov vaterpolo kolega, veliki šampion Dejan Savić, koji je uvek znao koliko je važno voditi računa o ljudskom dostojanstvu u trenucima emotivnog naboja.

Nije ovde u pitanju samo običan sportski uspeh. Fudbaleri su nam pokazali da ne mora uvek biti onako kako smo navikli. Njihovu pobedu videli smo kao sopstvenu šansu. Barem na trenutak poverovali smo da i mi kao društvo možemo bolje. Srbiji nije potreban drugi narod. To su nam u nedelju uveče poručili naši fudbaleri. Tim je nakon niza neuspeha ostao gotovo identičan. Jedina promena bio je dolazak Dragana Stojkovića na njegovo čelo. I odjednom, sve je postalo drugačije.

Vratimo se kratko na početak utakmice. Srbiji je bila neophodna pobeda protiv Portugala, jedne od najjačih ekipa na svetu. Na tribinama lisabonskog stadiona 65 hiljada ljudi. Selektor Stojković odlučio je da Aleksandra Mitrovića, najboljeg strelca u istoriji reprezentacije i fudbalera koji u svojoj 27. igra u životnoj formi, ostavi na klupi. Mitrović je ušao kasnije, postigao pogodak za pobedu i ispostavilo se da je Piksijeva zamisao bila uspešna. Iako je imao fudbalsku viziju i autoritet, selektor je igračima otvoreno pravdao svoju ideju. Njegova reč jeste poslednja, ali fudbal je kolektivna igra i ne može se postići ništa ako unutar ekipe ne vlada poverenje.

Ovako je kasnije opisao razgovor sa Mitrovićem: „Rekao sam mu nešto što mislim da je on potpuno razumeo i prihvatio moju odluku bez ikakvog pogovora. Iako je rekao ‘ja mogu, spreman sam’, objasnio sam mu vrlo čisto i iskreno i rekao sam mu da u toj nekoj formaciji i tom nekom sistemu, bolje će biti da počnemo utakmicu ovako“. Srbija je pobedila, a Piksi je na kraju istakao kako je komunikacija „zaista na visokom nivou. I najvažnije, igrači mi veruju, uspeo sam da ih ubedim da mi veruju“.

Suživot ljudi u državi takođe je kolektivna igra. Ili borba. Kako za koga. U svakom slučaju, kao u fudbalu, za uspeh je neophodno međusobno poverenje. Preciznije, neophodno je da oni koji se nalaze na najvišim pozicijama to poverenje izgrade. Da se prema narodu ophode sa uvažavanjem i, kako to reče selektor, „čisto i iskreno“. Čak i kada se saopštavaju neugodne odluke, kada se napravi greška ili kada naprosto nema rešenja.

Početkom marta 2020. politički naučnik Michael Bang Petersen postao je savetnik danske vlade. Petersen je istraživao ponašanje ljudi za vreme krize i njegov zadatak bio je da pomogne danskoj vladi da u pandemiji održi poverenje građana kako bi borba protiv virusa bila uspešna. Danska je 11. marta uvela lockdown, a premijerka se ovim rečima obratila žiteljima svoje zemlje: „Nalazimo se na neistraženoj teritoriji. Hoćemo li praviti greške? Da, hoćemo“. Iskreno obraćanje danske vlade uz uvažavanje građana imalo je povoljan rezultat. Uz preko 75 posto vakcinisanih, Danska je u septembru ove godine prestala da tretira kovid kao „kritičnu pretnju“.

Kako su se domaći zvaničnici nama obraćali, znamo. Znamo i rezultate. Imamo tek 44 posto potpuno vakcinisanog stanovništva i hiljade preminulih svakog meseca.

Fudbaleri su nam pružili nadu, a Piksi pokazao kako izgraditi međusobno poverenje i stvoriti uspešnu zajednicu. Mada ga na sva usta hvali i nagrađuje milionom evra, nelegitimni predsednik ponaša se suprotno Piksijevim uputstvima. Kada ga novinari pitaju zašto se pomenuti milion troši na fudbalere kada deca nemaju za lečenje, Vučić pokazuje samo golu silu kojom vlada: „Sad ćete tek da vidite kakvo ‘čašćavanje’ sledi. Potrošićemo 10 miliona evra za odbojkaške, vaterpolo i rukometne klubove, kao i za 8 borilačkih sportova“.

Za razliku od Vučića, Piksi i njegovi fudbaleri na krilima međusobnog poverenja i solidarnosti uvažili su prigovor javnosti i novac poklonili bolesnoj deci. Kada se izgradi međusobno poverenje i kolektiv postavi na temelje solidarnosti i ljudskog dostojanstva, sve je moguće. Fudbalski savez je izborom Piksija odradio svoj deo posla. Sad je red na nas.

Autor je istraživač na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju i student doktorskih studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Peščanik.net, 18.11.2021.

Srodni linkovi:

Ljubomir Živkov – Zemlja pobednika

Dejan Ilić – I-de-mo-u-Ka-tar, i-de-mo-u-Ka-tar

NOGOMET / FUDBAL