Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Predsednik Srbije se po ko zna koji put pojavio u ko zna kojem po redu dramatično najavljivanom istorijskom obraćanju naciji. Samo da bi, kao i svaki put, mlatio praznu slamu o Srbima kao manjini i sebi kao veličini. Prećutavši nam da mlaćenje prazne slame ne puni naše slamarice i da ni nacionalna manjina koju navodno brani ni partijska većina koju de facto hrani same po sebi ne znače ništa.

Hitler je, na primer, bio nacionalna manjina u Nemačkoj (ali ga većina, na radost Austrijanaca, pamti kao Nemca). Onda je osvojio većinu i progonio manjine.

Hrist je takođe bio u manjini, možda čak i jedini koji je hteo da razjuri bankare a uteši uboge. Jedva 12 folovera, a i od toga jedan lažni nalog. Ali su ga foloveri marljivo retvitovali, pisali blogove, stavljali Instagram storije na plafone crkava, klesali fejsbuk objave na nadgrobne spomenike, hejtovali pa čak i bukvalnim spaljivanjem kenselovali neistomišljenike, dok se na kraju nisu toliko raširili po nedigitalnim mrežama da je hrišćanstvo postalo najzastupljenija religija na svetu. U odličnom savezu sa bankarima. I mnogo slabijem sa ubogima.

Sa druge strane, tim istim svetom vlada manjina – beli muškarac nije u većini ni po rasi ni po polu ali svejedno ne ispušta poluge moći još otkad je isprobao kolonizaciju. Multimilijarderi među njima su još veća manjima, tek neki jadni procentni minimalac među svetskom populacijom, a ipak svo bogatstvo pripada njima dok ogromna većina može samo da se slika, ako ima pametni telefon.

I pored toga naša vlast se stalno poziva na prostu, a bogami još češće na prostačku većinu. Iako je i jednu i drugu izgubila u republičkom i beogradskom parlamentu.

Ako su litije za Rusiju ili protiv Evroprajda, one se moraju poštovati jer je to stav većinske Srbije i većinske crkve. Jedino se na Kosovu moraju poštovati stavovi manjine. Naročito manjinine manjine koja živi na severu, dok smo onu većinu manjine koja živi na jugu pustili niz Ibar, pa nek’ se sama snalazi i integriše. A i ovi na severu nas se tiču samo kao manjine manjine manjina, jedino ukoliko su u Srpskoj listi. Pa i tada nas zanimaju samo prava da ulaze i izlaze (iz države Kosovo?) kako im je volja, ne smeju im se nametati registarske tablice već samo nalepnice inače eto ti „progona i pogroma“.

Prava drugih manjina, onih u Srbiji, već su diskutabilna. Pa čak nisu ni to jer se o njima ne diskutuje – rafalno štektanje malokalibarskih analitičara i političara nije diskusija.

Peščanik.net, 22.08.2022.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)