Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Izgleda da je završena prva faza dijaloga vlasti i opozicije o izbornim uslovima. Na Peščaniku smo već pisali o tome da se radi o besmislenom načinu da se vlast privoli da pri sprovođenju izbora poštuje sopstvene zakone i Ustav. Dva meseca kasnije je jasnije da se nije radilo samo o naivnom gubljenju vremena, već o uspostavljanju opasne prakse koja dobija na zamahu i koja preti da nas povuče još dublje u nedemokratski ponor.

Naime, tokom septembra, Vlada je osnovala Radnu grupu za „koordinaciju i praćenje sprovođenja primene preporuka za unapređenje izbornog procesa“. Odluka o formiranju se ne može pronaći na sajtu Vlade, u odeljku o održanim avgustovskim i septembarskim sednicama. Ona se može pronaći tek u bazi Službenog glasnika, kojoj većina građana nema pristup. Od elemenata odluke koji su završili u javnosti, najupečatljivija je činjenica da se na čelu radne grupe nalazi ministar unutrašnjih poslova, čovek koji vodi instituciju kojoj je zakonom izričito zabranjeno da se meša u izborni postupak (a koja je to sistematski činila). Dotični je domaćoj javnosti poznat kao serijski prekršitelj svih normi koje su ga ikada obavezivale – od akademskih do policijskih. Čega Nebojša Stefanović može da bude garant – to valjda zna samo Vlada Srbije i njena predsednica.

Šta zapravo ova institucija krije neobjavljivanjem odluke o formiranju radne grupe? Možda to da među njenim članovima (ukupno 14) možemo naći samo predstavnike izvršne vlasti, pretežno Vlade, dok su predstavnici OEBS-a i ODIHR-a, čija se imena pompezno koriste u nazivu grupe i u javnosti, nezastupljeni u njenom radu i aktivnostima. Takođe, grupa ima obavezu da sarađuje sa organima i organizacijama koji se bave unapređenjem izbornog procesa. Iz opisa nadležnosti ne saznajemo – zašto ona sarađuje, šta je zadatak ove radne grupe? Na određivanje konkretnog zadatka radne grupe obavezuje Zakon o Vladi. Ne treba prenebregnuti ni ovaj momenat – odluka je tokom samo dve nedelje dopunjavana, tako da se broj članova povećao sa 12 na 14, a inicijalna ideja da se za rad u grupi ne prima naknada modifikovana je mogućnošću isplate naknade opravdanih i nužnih troškova. Dakle, čak ni pri dopuni odluke nije bilo nikoga ko bi ukazao da grupi fali zadatak koji treba da ispuni.

Jedina konkretna aktivnost koja se u tački pet odluke navodi jeste dužnost grupe da jednom u šest meseci pripremi izveštaj za nadležni odbor (ne znamo koji) i Vladu. Ne navodi se šta ovaj izveštaj treba da obuhvati. Drugih obaveza grupa nema, pa ako u februaru pročitamo izveštaj o održanih nekoliko sastanaka sa međunarodnim organizacijama – moći ćemo mirno da zaključimo da je grupa učinila ono što se od nje očekivalo.

Dakle, da sumiramo – fantastična radna grupa Vlade koja je javnosti (a naročito međunarodnoj) predstavljena kao izborna deus ex machina nema konkretnu nadležnost i zadatak, ima neodgovarajuće članove, krajnje nepouzdanog predsednika, za šest meseci može da sastavi izveštaj o nečemu, a odluka o njenom formiranju i radu građanima nije javno dostupna.

Ali tu nije kraj, prava zabava zapravo tek počinje. Ova radna grupa je predložila da Vlada (čiji su predstavnici mahom i članovi radne grupe) donese više zaključaka koji bi trebalo da uvere opoziciju i građane da Vlada i njena predsednica žele „najbolji izborni proces do sada“.

Šta kažu zaključci? Sem što takođe nisu javno dostupni na sajtu Vlade. Oni upozoravaju da su svi funkcioneri i zaposleni u organima javne vlasti dužni da poštuju (odavno propisanu) zabranu korišćenja javnih resursa i javnih skupova u svrhu stranačke i predizborne promocije. Da se ne radi o šali potvrđuje i naziv zaključka – Zaključak Vlade o obavezi poštovanja pravila iz člana 29. Zakona o agenciji za borbu protiv korupcije tokom vršenja funkcija u političkoj stranci, odnosno političkom subjektu.

Javnost i mediji sasvim ozbiljno izveštavaju o ovome, razlika je samo u nivou oduševljenja zbog „dobre volje Vlade“. Zaista, ima li još elementarno sabranih? Vlada je svojim zaključkom, na predlog grupe u kojoj se samoangažovala, rešila da upozori da je potrebno poštovati zakon? I to samo jedan njegov član? Takvom demokratskom napretku se nismo nadali!

Tu naravno nije kraj. Predložene su i izmene zakona kojim se dupliraju kazne za zloupotrebu javnih resursa, baš onih za koje skoro niko nikada nije platio ni dinara. Zaključci o potrebi ažuriranja biračkog spiska su odavno obaveza predviđena Zakonom o jedinstvenom biračkom spisku. Nadzor nad ažuriranjem biračkog spiska, takođe obuhvaćen zaključcima, koje će ubuduće navodno vršiti nadležno ministarstvo preko Upravne inspekcije, propisano je istim zakonom punih deset godina unazad. Obuka biračkih odbora preporučena RIK-u je takođe od ranije predviđena aktima ovog organa, a isto se odnosi na položaj domaćih i stranih posmatrača. Da sada ne ulazimo u to da Vlada svojim zaključcima nikako ne bi smela bilo šta da „preporučuje“ ili „zaključuje“ o organu za sprovođenje izbora kome je zakonom garantovana nezavisnost u radu.

Dakle, dragi sugrađani i mogući učesnici na izborima – ovde se radi o čistom šibicarenju i zameni teza. Po hiljaditi put treba reći – izborni proces u Srbiji je dovoljno dobro uređen, a urušen je isključivo nekažnjenim i masovnim kršenjem zakona.

Da se Vlada ponaša kao najgori prevarant u svakoj situaciji, to je očekivano. Međutim, šta rade drugi akteri u ovom igrokazu? Oni koji nam nedeljama iz međunarodne zajednice, delova nevladinog sektora i opozicionih stranaka objašnjavaju da je učešće u razgovorima sa vlašću stvar političke zrelosti, neophodnog dijaloga i unapređenja političke kulture. Da li zaista veruju da se politički zrela stvarnost gradi omogućavanjem Vladi da kao legitiman predstavi izbor – da li ćemo poštovati Ustav i zakon ili ne? Jednom kada se krene tim putem, kraj se ne nazire.

I još nešto – toliko napredno sazrevamo da smo prekjuče od dosadašnjih posrednika u dijalogu čuli najavu da će nastavak razgovora vlasti i opozicije, uz posredovanje EU, biti zatvoren za javnost jer se akteri u razgovoru bolje ponašaju u tim uslovima.

Onda je zapravo sve u redu – održite vaše izbore, ali zatvorene za javnost. Dogovorite se koja pravila ćete poštovati, a koja ne. Neka vam i međunarodna zajednica veruje, a možda vas i potapše po ramenu.

Oni koji zaista žele pravo na slobodu i izbor nipošto ne treba da učestvuju u izbornoj fatamorgani koja nam se nudi. Pokazuje se da su oni koji su unapred otkazali učešće na izborima, ma kako slabašni bili, uradili jedinu stvar koja može načeti ovaj maligni i lažljivi režim.

Peščanik.net, 02.10.2019.

BOJKOT IZBORA 2020.

The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)