Domaćice, grupa Škart, tekst i ručni rad Brigita Međo, crtež Vladan Nikolić 2007, foto: Neda Radulović-Viswanatha

Domaćice, grupa Škart, tekst i ručni rad Brigita Međo, crtež Vladan Nikolić 2007, foto: Neda Radulović-Viswanatha

Krajem prošle nedelje ruska Duma je izglasala dekriminalizaciju nasilja u porodici. Tačnije, prvi slučaj nasilja u porodici, ukoliko ne izaziva trajne telesne povrede, biće kažnjavan novčanom kaznom, društveno-korisnim radom ili pritvorom od 15 dana. Krivično će biti gonjeni samo nasilnici koji nasilje ponove. Međutim, ukoliko ne ponove nasilje u roku od godinu dana, nasilnici dobijaju novu šansu. Okreće se novi list i kreće se iz početka (ovo važi samo za nasilnika naravno). Dakle, jednom godišnje nasilnici mogu da fizički zlostavljaju članice i članove svoje porodice, a da prođu skoro nekažnjeno.

Najčešće žrtve nasilja u porodici su žene i deca. Po tome se Rusija ne razlikuje od ostatka sveta. Prema zvaničnim podacima, čak 40 odsto nasilnih zločina u Rusiji desi se u porodici. Nezavisna istraživanja su pokazala da više od 80 odsto nasilja nad ženama vrše njihovi venčani ili nevenčani partneri. Argument kojim se pravda dekriminalizacija nasilja u porodici (koje je, kao što vidimo, veliki problem u Rusiji) zvuči poznato – sve je to u cilju osnaživanja i zaštite porodice. Taj argument se čuje i kod nas, svaki put kada se pomene kažnjavanje nasilja u porodici i pooštravanje kaznenih mera. Poslednji put smo slušali o razaranju srpske porodice u novembru prošle godine, kada se pred Skupštinom našao Zakon o sprečavanju nasilja u porodici. Raspravom je dominiralo uverenje da će žene zloupotrebljavati taj zakon kako bi kaznile muževe koji su ih iznervirali i da će deca slati roditelje u zatvor jer im nisu kupili najnoviji model mobilnog telefona. Narodni poslanik Vladimir Đukanović je insistirao na tome da zakon prikazuje srpskog muškarca kao nasilnika, iako je to protivno pravoslavlju po kome je muškarac pre svega zaštitnik.

Ruska pravoslavna crkva je bila najglasnija zastupnica dekriminalizacije nasilja u porodici. Prema njenom tumačenju „razumna i s ljubavlju primenjena telesna kazna je suštinski deo prava koja je roditeljima podario sam bog“. Postavlja se pitanje da li su možda shvatanja o nasilju u porodici različita u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, pa je zbog toga Đukanović bio toliko uznemiren predlogom zakona. Ali to svakako nije bio razlog. Podsetimo se reči, među vernicima i crkvenim poglavarima izuzetno cenjenog patrijarha Pavla: “Nalažući ženama kao obavezu, bez obzira na sve loše osobine muža, da bude poslušna i da mu čini ustupke, hrišćanstvo u tome vidi sredstvo za ukorenjivanje mira u bračnim odnosima i ponovno uspostavljanje bračne sreće“.

Za razliku od Rusije, u Srbiji je usvojen Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Uspostavljeni su mehanizmi koji žrtvama omogućuju veću zaštitu. Problem je u primeni. Da bi bilo koji zakon bio primenjen, neophodno je društveno prepoznavanje problema koji zakon pokušava da reši. U Srbiji to ne postoji. Nasilje u porodici se uglavnom shvata kao privatan problem u koji se ne treba mešati; smatra se da je „batina iz raja izašla“ i „sigurno ga je isprovocirala kad ju je udario“. Dakle, iako se naše zakonodavstvo razlikuje od ruskog, odnos prema žrtvama nasilja u porodici podrazumeva da ukoliko ne izaziva teške telesne povrede, nasilničko ponašanje nije vredno pažnje. Setimo se brojnih tekstova o ženama ubijenim u nasilju u porodici, u kojima smo saznavali da su one nasilnika mnogo puta bezuspešno prijavljivale policiji.

Zanimljivi su komentari na našim mrežema na vest o dekriminalizaciji porodičnog nasilja u Rusiji. Na portalima Blica, N1 i B92 građani pre svega osuđuju donošenje zakona koji nasilnicima omogućava da prolaze nekažnjeno. Ali lako je osuditi zakon u dalekoj Rusiji; mnogo je teže prijaviti nasilje u porodici iz komšiluka. Pored toga, istorija ne ide nužno u pravcu progresa: osvojena prava treba neprekidno braniti. Bliže se predsednički izbori i može se desiti da na pozicije odlučivanja dođu ljudi kojima je uzor ruski model (a ni Trampov model izvršnih naredbi im nije stran).

Peščanik.net, 31.01.2017.

FEMINIZAM