Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Da, u pravu ste, ne mislim na goluba mira koji bi ovde bio odmah oboren ko Prigožinov avion. Ili samo spušten – ali u paprikaš. Mislim na diplomatske aktivnosti prošle nedelje.

Prvo se predsednik Srbije izvinio republici Nemačkoj. Navodno je dobio dokaze da Nemačka ne krije ubicu Olivera Ivanovića (kako dokazujete da nešto nemate?) pa joj se izvinjava, ali samo „u svoje ime“, dakle ne u ime Srbije. Rečenicu je nastavio sa „tražim izvinjenje“, umesto „upućujem izvinjenje“ ili „tražim oproštaj“, mada bi suštinski, uzimajući u obzir povod, verovatno bilo primerenije ono Desankino „tražim pomilovanje“ (za ministra policije koji je u skupštini optužio Nemačku da krije ubicu Olivera Ivanovića!).

Na našu sreću ipak je dodao „da prihvate“ tako da je rečenica u celini možda i mogla da se prevede kao izvinjenje. Ali je u prevodu na govor tela bila mnogo rečitija.

U ameriken kadru, izmišljenom za potrebe vestern filmova kako bi se istovremeno videli i šešir i opasač sa pištoljem, predsednik Srbije izgovara izvinjenje držeći desnu ruku zadenutu za džep pantalona, kao da je svakog trenutka spreman da potegne i zapuca. Ali ga leva ruka odaje, trlja oko, što je tik kojim bi, da se slučajno karta u nekom kaubojskom salunu, svima odao da ima slabe karte. I da je izvinjavanje iznuđeno, ako ničim drugim a ono time što se ambasadorka Nemačke, iako najavljena, demonstrativno nije pojavila na skupu koji je on organizovao.

Za uzvrat i za inat – ni on se nije pojavio na skupu organizovanom pod njegovim prozorom. Iako su bili silni ambasadori koji su došli da obeleže godišnjicu ukrajinske nezavisnosti i iako je to nezavisnost dobijena 1991. godine a ne sada, nije im se pridružio ni on niti bilo ko drugi iz srpske administracije. Kao da su svi odreda bivša ministarka Crne Gore pa im je zabranjeno da kroče na tlo Srbije da ne bi protivustavno dejstvovali i ugrožavali mir i stabilnost.

Šalim se naravno, ministar diplomatije se pojavio (rekla bih: šef diplomatije, ali zna se ko je u Srbiji šef). Doduše, ne na skupu u slavu Ukrajine nego na kanabetu ruskog ambasadora, što je u suštini dobra vest jer se barem poštovao protokol, pošto su do sada ambasadoru Rusije izveštaj podnosili ili predsednik ili premijerka što bi trebalo da je ispod njihovog ranga ako već nije ispod časti.

Sa druge strane, nije naše da se petljamo u međudržavne aktivnosti. Mogu naši predstavnici i sami da se zapetljavaju. I da posle ne znaju kako da se ispetljaju, kao sa ovim učešćima na nedavnim samitima koji su, kao što im ime kaže, bili sastanci na vrhu, odnosno sastanci vrhova država, što valjda ima neku težinu, za razliku od partijskih sastanaka. Predsednik Srbije je nešto petljao u Atini a premijerka po Krimskoj platformi i sad se oboje ubiše da nama, kad već ne mogu onima koji su bili prisutni, objasne kako to zapravo nije bilo izjašnjavanje protiv Putina koji u Srbiji ima veću podršku od njih dvoje zajedno (kao da je teško imati veću podršku od premijerke).

Ali, dobro. Dešava se. Popusti petlja u nezgodnom trenutku i na nezgodnom mestu. Čak i onom ko se hvali da ima najjaču petlju na svetu. I koji nas ubeđuje da nije on pustio goluba.

Peščanik.net, 28.08.2023.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)