Dani to su listovi u knjigi života. Nastoj da ih ispuni samo dobrota, foto: Peščanik
Dani to su listovi u knjigi života. Nastoj da ih ispuni samo dobrota, foto: Peščanik

Bilo bi lepo kada bi svet odista funkcionisao onako kako su nas učili dok smo bili mali. Ko radi – ne boji se gladi. Probajte to danas nekome da kažete i nasmejaće vam se u lice, od muke.

Pa ipak, ljudima je, baš kao i deci, potrebno da imaju neku predvidivost, makar nekakvo pouzdanje da će se stvari odvijati po utvrđenim pravilima. Ako učiš položićeš razred, ko kuca otvoriće mu se, koga svrbi taj se i češe.

Znajući da nam je to potrebno, vlast obilato koristi priču o uzročno-posledičnim vezama. Ali samo kao misaonu nameštaljku. Ako misliš da je ispravno što je osuđen za klevetu, ti si za verbalni delikt. Ako nisi za verbalni delikt, ti si za anarhiju i atentat. Ako nisi za rušenje mosta i uklanjanje sajma, železničke i autobuske stanice, ti si protiv razvoja grada (kako se tačno grad razvija kad mu ukinete sve što mu treba?).

A onda, kada smo nakratko dobili mogućnost da uživo gledamo realizaciju one: ko laže taj i krade a ko krade ide u zatvor, vlast se umešala i pokvarila nam doživljaj.

Vlasnik i glavni urednik tabloida, verovatno i buduće televizije, najverovatnije sa nacionalnom frekvencijom, mogao je da bude primer za normalan rad pravosuđa. Osuđen za klevetu, odbio je da plati, zamenio novčanu kaznu za kaznu zatvora i čiča miča gotova priča.

Ali, ne lezi vraže i vlasti, predsednik Srbije i njegova premijerka su krenuli da svakodnevno izazivaju sudstvo i tužilaštvo ne bi li nam pokazali da kod nas zakoni ipak ne važe. Pa molim vas, kako biste vi, što je još važnije – kako bi sud ocenio činjenicu da su njih dvoje a sa njima i cela svita njihovih, ponavljali iste laži i iste klevete, za koje je jednom već izrečena kazna? Ne znam kako se u pravu zove to kad pod punom svešću i odgovornošću izvršavate ono za šta znate da je presuđeno krivično delo, ali „osuđen jer je govorio istinu“ svakako znači da i vi tvrdite isto što i osuđenik. Pravda bi bila da sad i oni odbiju da plate novčanu globu i sebi takođe organizuju svečani ispraćaj u zatvor.

Jedino je izvesno da se pred sudom ne mogu pozvati na olakšavajuću okolnost da su patološki lažovi. Jer je patološko laganje nenamerno i neplanirano. Za razliku od njih, patološki lažov najiskrenije veruje u svoje laži i zapravo jedino po čemu je nalik ovoj vlasti je da ne mari hoće li biti uhvaćen u laži, o čemu bi mogao da posvedoči i gradonačelnik Beograda. Koji nas je, opravdavajući mito i korupciju iz sopstvenog kabineta, lepo posavetovao da sa prevarantima ne može pošteno. A kao primer naveo predsednika Srbije koji, kako je rekao, vara, laže i podmićuje zvaničnike EU ne bi li „odbranio naše interese“.

Drugim rečima, gradonačelnikovim, imate dokaze da mi, vlast na svim nivoima, lažemo, podmićujemo i varamo a sa takvima ne može pošteno.

Možda savet nije pravni ali bi mogao da bude pravi.

Peščanik.net, 17.04.2023.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)