Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Najveća pljačka budžeta u modernoj istoriji Srbije

Investitor X kupio je u stečaju propalu fabriku nameštaja za milion evra. Osim nekih polu-upotrebljivih mašina i vozila starih 20 godina, postao je vlasnik ruinirane zgrade na odličnoj lokaciji u centru Beograda. Međutim, gospodin X nije stekao svojinu na zemljištu na kome se zgrada nalazi. Da bi se to desilo, moraće da plati oko 4 miliona evra na ime naknade za konverziju (pretvaranje) prava korišćenja u pravo svojine na tom zemljištu. Tek nakon toga, on će zgradu moći da sruši i tu izgradi velelepni stambeno-poslovni kompleks.

Njegova matematika kaže da će izgradnja ovog kompleksa koštati 8 miliona evra, što čitavu njegovu investiciju dovodi do cifre od 13 miliona evra. Njegova matematika takođe kaže da će prodajom stanova i lokala zaraditi ukupno ugrubo oko 20 miliona evra, što u praksi znači da će na čitavom ovom projektu investitor X biti „dobar“ za oko 7 miliona evra. On je troškove konverzije uračunao u svoj poslovni plan i shvatio da je čitava operacija vrlo unosna pod postojećim okolnostima i pristao na ovaj trošak.

Funkcioner Y svestan je da je matematika Investitora X odlična i da je cifra od 7 miliona evra čistog profita izuzetna poslovna prilika. Međutim, on razmišlja korak dalje. Kada ne bi bilo naknade za konverziju, odnosno kada bi nekako konverziju učinio besplatnom ukupna zarada Investitora X skočila bi na čak 11 miliona evra. To bi onda značilo da se Investitoru X isplati da Funkcioneru Y i partiji koja o tome odlučuje plati 2 miliona evra kako bi oni tu konverziju učinili besplatnom, jer će on time uštedeti preostala 2 miliona evra koje neće morati da isplati, odnosno njegov ukupan profit skočiće na 9 umesto na projektovanih 7 miliona evra!

Ali, Funkcioner Y u jednačinu ubacuje i ostale subjekte. Mozak mu brzo radi i on shvata da pored Investitora X ima još mnogo bogatih ljudi koji su kupovali firme u privatizaciji i stečaju, a nisu na vreme sproveli konverziju i kojima je u interesu da sa Funkcionerom Y naprave sličan poslovni aranžman. Jedino se postavlja pitanje kako da Funkcioner Y svima njima reši problem jednovremeno, a onda – bum. Dolazi na ingenioznu ideju. „Ukinuću zakon kojim je predviđena obaveza plaćanja naknade za konverziju“, zaključi Funkcioner Y, „a to ću predstaviti kao veliku razvojnu šansu za našu građevinsku industriju, imajući u vidu da investitori i onako nisu sprovodili konverziju i da su samo čekali nekog funkcionera y koji će biti spreman da ukine zakon, pod određenim okolnostima“.

Ovaj hipotetički slučaj iskoristio sam kako bih objasnio suštinu problema koji je generisan najavljenim ukidanjem naknade za konverziju zemljišta, kroz najnoviji nacrt izmena Zakona o planiranju i izgradnji. Pokušaj da se, mimo radara javnosti, izmenama jednog propisa ukine poseban zakon koji je do sada postojao paralelno sa njim, nije uspeo. No, nisam siguran da su građani, ali ni predstavnici medija svesni razmera problema i velike pljačke budžeta koja se ovim izmenama sprema, a servira nam se kao velika razvojna prilika od koje ćemo da procvetamo.

Zato sam smatrao da je važno da još jednom, na ovaj plastičan način ukažem na novi jeftini bezobrazluk vlasti i odricanje u naše ime od ogromne količine novca za račun onih najbogatijih. Koga zanima detaljnija analiza može da pročita prethodno linkovan tekst. Ovo je suština priče.

Zapamtite šta vam kažem, 24 privatizacije, Savamala, tetkini stanovi… Sve je to ništa u odnosu na ono što nam se sprema, ako im i ovo prođe… Zato, nemojmo dozvoliti da prođe.

Autor je advokat, predsednik UO Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI).

Peščanik.net, 25.03.2023.