Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Vlast je sa velikosrpskih pretenzija od pre četvrt veka splasnula na priželjkivanje jednog metra Kosova. I to bi bila lepa vest da je nije izgovorio predsednik države. Na svečanom otvaranju jednog kilometra asfalta (i slovima: jednog kilometra asfalta). Pred okupljenim novinarima.

Dobro, možda i nije za toliko čuđenje to što su maltene sve redakcije poslale svoje kamere i mikrofone da prisustvuju svečanom puštanju u promet uličice u jednom zaseoku. Bilo bi za čuđenje samo da se neko od okupljenih o tome i glasno zapitao.

Ali jeste malo začudno što predsednik države, koji po sopstvenim rečima danonoćno i naporno radi na „rešavanju“ Kosova – organizuje svečano asfaltiranje uzanog sokaka. Doduše, kad mogu nosioci najviših i republičkih i lokalnih funkcija da svečano puštaju u rad liftove i grobljanske klozete, što bi pa bilo neobično da ta svečana zaduženja sad preuzme predsednik države koji je ionako bio nosilac svih republičkih i lokalnih izbornih lista?

No, još je čudnije što predsednik države kaže da je za Srbiju veliki dobitak ako dobije metar Kosova koje nije pod njenom kontrolom, a ne da je veliki dobitak ako uredi preostalih osamdesetak milijardi kvadratnih metara koji jesu pod kontrolom ove vlasti, čak i preteranom kontrolom.

Možda zato što je za pravno, imovinsko, finansijsko, tržišno i svako drugo uređivanje Srbije – potrebno mnogo volje i znanja? Koje ova vlast nikako da nam pokaže.

Ili možda zato što vlast ne može da prođe tehnički pregled Venecijanske komisije, Evropske komisije, komisija i odbora za sprečavanje pranja novca, rangiranje država po bezbednosti, slobodi medija, poštovanju ljudskih prava…? A i kad ti negativni nalazi stignu (zarobljena država, raj za pranje para, snažna sprega vlasti i kriminala…), naša vlast se ili pretvara da je dobila pohvale (kao sada ministarka pravde) ili se ljuti zbog uočenih nepravilnosti. Jer, logično, kad vas vrate sa tehničkog pregleda vi ne odete kod majstora da popravite ono zbog čega su vam odbili automobil nego počnete da se svađate sa onima koji neće da vam registruju kola bez tehničkog pregleda.

A onda je i logično da takva vlast osniva „komisiju za borbu protiv lažnih vesti“ koju će voditi ministar koji je podnosio tužbe protiv KRIK-a zbog tačnih informacija, umesto da obuzda napujdane medije koji lažnim vestima šire stvarnu paniku. I da tužilaštvo tužbama zasipa Poverenika za informacije a ne one koji krše njegove preporuke. I da policija blokira grad da bi prikazala svoj uvežbani slet umesto da blokira uvežbanu korupciju. Jer je u javnom interesu samo da oni koji upravljaju kolima sada dobiju još rigoroznije (i skuplje) tehničke pregleda, ali ne i da oni koji upravljaju državom podležu makar i najosnovnijim proverama.

Peščanik.net, 02.07.2018.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)