Foto: Ivana Tutunović Karić
Foto: Ivana Tutunović Karić

Sednicom vlade rukovodi predsednik Srpske napredne stranke. Visoki skup je posvećen ulozi blata i važnih budala u razaranju TENT-a.

Predsednik stranke je pokazao mir prethodno razjarenog podnarednika. Sva je prilika da je po hodnicima postrojavao i ponižavao svoje umorne trupe, nesposobne kao što je i on da rade ono što rade. Neznalica najbolje zna šta neznalice ne znaju.

Mićo, ne znam šta ću sa tobom, moj Mićo!

Mića je ćutao, on zna da je ćutanje najbolja odbrana od nesposobnosti. Neka podnarednik tera svoje, samo nek se istutnji. Još ima šta da se kvari. Ne mora Mića da zna sve oko proizvodnje struje, njene distribucije, o tome kako radi sistem. Ne mora da zna čak ni one koji nešto znaju. Ne mora da zna ništa.

Mića je kadrovski etalon novog doba. Kažu da je bio pečenjar. Pa šta ako je bio! To je u Šumadiji cenjeno zanimanje, pečenjara ima na svakom koraku. Ko još ne zna Đuru iz Đurinaca, majstora koji ne može da se odbrani od mušterija. Pečenjara koja ima Đuru, već je kandidat iz senke za Mišlenovu zvezdicu.

Ali Mića nije Đura. Mića je izabrani redov partije koji se brzo uspinjao naprednjačkim stubama prevara i neznanja. Kako je postao direktor EPS-a?

Eto tako.

U Kolubari se više ne kopa ugalj, nego blato. Mića nije o tome znao ništa. Pre toga je radio samo sa ćumurom. Raspustio je stručni savet u sistemu od važnosti za opstanak zemlje. Šta će Mići stručni savet? Ni onaj koji ga je doveo ne traži ničiji savet, on je taj koji ih deli. Mića, u stvari, ništa nije zabrljao. On ne zna šta se radi tamo gde radi, a i zašto bi znao? Nedužan je. Pa zašto je onda prihvatio? Eh, zašto. Ko bi među njima odbio da radi ono o čemu nema pojma. Većina je na takvim mestima i stvari idu kako idu. Ne idu.

Njihov predsednik nosi rolku ispod plavog sakoa, vidno je odebljao i podbuo od stalne sekiracije. „Na vladi“ misli o jednoj stvari: šta da uradi sa Mićom? Da ga smeni samo zbog rasula u sistemu? Samo zbog toga? Smena je suviše teška kazna. Kad grane sunce osušiće se blato, možda se i upali, nikad se ne zna šta može da ispadne od blata. Neka ga Mića, neka ostane. Trebaće suvišnom tako suvišan.

Njihov predsednik obučavan na svom primeru, dao je sebi vodeću ulogu u vodvilju lokalnog teatra. Daje zadatke okolo, tačno zna šta ima da se radi. Znao je i pre, ali se nije setio da im kaže, ne može ni on da stigne svuda. Svaki podanik kome se obraća gazda, odgovara kratko: razumem, staraću se. Tako nekako, ili još kraće. Nema pogovora.

Jorgovanka vidno očarana svojim vitezom, stigne da kaže: slušamo vaša dalekovida i nepogrešiva predviđanja i pratimo vas.

Mića smenjuje četvoricu direktora koji su nesposobniji i od njega.

Sneg je prestao da pada, Zorana se iz ministarske depresije vratila uobičajenim iluzijama.

Predsednik SNS-a se još jednom sreo sa sobom u ulozi junaka koji odjednom spasava sve.

Đura iz Đurinaca, pečenjar, pravi spiskove za narudžbine. Idu zimski praznici, u ovoj našoj jebadi, kaže Đura, narodu je jedino prasetina ostala. Uzmi Šumadincu pečenje, eto ga na ulici. Ne volim politiku, ali mrzim ove… Mada žderu kod mene. Meso slabo jedem, ubi me miris. Mitić donese ovde tri-četiri leba i tu se saberu još Sima Jagnje, Mika Zet i Vojča Ukrajinac, pa ubijemo moču. Ništa bolje još nije izmišljeno od moče.

Kako bi se Đura snašao u EPS-u? Zna sa vatrom, ne loži blato ispod prasadi. Gasi svetlo kad mu ne treba. Menja licne na osiguračima. Dovoljno.

Šta da radim sa tobom, Đuro? – pita čovek sa rolkom.

Kupi leba i dođi na moču. Mitić je malo prgav, ne garantujem šta će da tresne. Ali podnećemo te, sevap je.

Peščanik.net, 17.12.2021.


The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)